Među kulturnim velikanima podunavskih Hrvata erudicijom se ističe književnik, jezikoslovac, etnolog, kulturni povjesničar i vjerski pisac Ante Sekulić.
Rođen je u Tavankutu 16. studenoga 1920. Bio je pitomac karmelićanskoga samostana u Somboru, gdje je završio šest razreda gimnazije, a sedmi i osmi u Subotici. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studirao i 1946. diplomirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju te poslije doktorirao disertacijom o govoru bačkih Hrvata. Između dvaju svjetskih ratova bio je suradnik »Subotičkih novina«, književnoga časopisa »Klasje naših ravni« i »Subotičke Danice«, a nakon rata pisao je u »Bačkom klasju«, »Zvonima«, »Maruliću« i dr.
Zbog svojih je uvjerenja od jugoslavenskoga režima dvaput osuđivan na zatvorske kazne. Prvi put 1948. zajedno sa 27 katoličkih svećenika i laika na šest mjeseci zatvora, a 1972. na dvije i pol godine strogoga zatvora.
Radio je kao srednjoškolski profesor u Sinju, Pazinu, Virovitici i Delnicama, a od 1967. do 1972. na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, hrvatskoga P.E.N.-a, Hrvatskoga filološkoga društva, Hrvatskoga mariološkoga instituta u Zagrebu, Katoličkoga Instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« iz Subotice, Papinske marijanske akademije u Rimu, dopisni član HAZU-a i dr. Više je puta odlikovan i proglašen počasnim građaninom Subotice.
Najveći dio svoje znanstvene pozornosti usmjeravao je na istraživanje jezika, običaja i povijesti bačkih Hrvata i osoba koje su zaslužne u očuvanju nacionalnoga i katoličkoga identiteta Hrvata u Podunavlju. Objavio je dvadesetak knjiga, među ostalim »Književnost bačkih Hrvata«, »Marijanske pobožnosti podunavskih Hrvata«, »Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca«, »Bački Bunjevci i Šokci«, »Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću«, »Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti«, »Duhovnost i znanost karmelićana među Hrvatima«. U plodnu radu uvelike mu je pomagalo znanje više jezika: mađarskoga, njemačkoga, poljskoga, francuskoga, latinskoga i talijanskoga, a služio se ruskim i španjolskim.
Umro je 18. ožujka 2016. u Zagrebu, gdje je i pokopan. (L)
