LIJEK ZA KRIZNA VREMENA TRAŽIO JE U MARIJI O fra Tomi Iliriku Vranjaninu govori prof. dr. Mladen Parlov

Teško je u povijesti hrvatske svetosti pronaći osobu koja nije bila snažno povezana s Blaženom Djevicom Marijom. Dovoljno se prisjetiti marijanskih molitava sv. Leopolda Bogdana Mandića – koji je u Padovi i ispovijedao pod Bogorodičinom slikom – brojnih hodočašća blaženoga Alojzija Stepinca u Mariju Bistricu, gdje je sudjelovao i u krunidbi Gospina Lika, ili promišljanja službenice Božje Marice Stanković o Gospi – Majci, ali i Velikoj Sestri, kojoj je povjerila svoje Suradnice Krista Kralja. Ipak, jedan od najzaslužnijih Marijinih štovatelja hrvatskoga roda svojemu je narodu sve donedavno bio mahom nepoznat.

Naime, tek nedavno, petstotinjak godina nakon smrti fra Tome Ilirika Vranjanina – jedinoga Hrvata kojega je papa proglasio općim istražiteljem vjere – prof. dr. Mladen Parlov objavio je opsežan životopis toga konventualca iz Vrane koji očituje širinu njegova djelovanja u čast Imena Marijina, koje je zaslužno i za glas njegove svetosti. Profesor splitskoga Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta otkrio nam je kako je Toma marijanskim propovijedima privlačio desetke tisuće slušatelja i zašto se njegovo ime veže uz čak tri francuska Marijina svetišta, ali i kakvu je mariološku baštinu ostavio svojemu narodu.

»Fra Toma se nije ustručavao svojim suvremenicima iznositi duboki teološki nauk, i to po nekoliko sati«, rekao je prof. dr. Parlov

Hrvatski korijeni, franjevački plodovi

Za marijansko usmjerenje teologa i pučkoga propovjednika rođena oko 1450. ili 1460. u Vrani ključna je bila njegova pripadnost franjevačkomu redu, kojemu se pridružio došavši u Italiju u bijegu pred turskim navalama.

»Premda je pripadao franjevačkomu samostanu u Osimu, u pokrajini Marche, bio je svjestan svojega hrvatskoga podrijetla. Sam se je prozvao ‘Ilirik’ da naznači pokrajinu i narod svojega podrijetla. Nije nam posve poznata njegova teološko-duhovna formacija. No nema sumnje da je bio vrlo darovit te su ga franjevački poglavari poslije osnovnoga studija teologije poslali na daljnje školovanje, a potom ga odredili za pučkoga propovjednika. Dio tadašnje franjevačke duhovne formacije bila je i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, tako da je fra Toma već kao mladi student, a potom franjevac i franjevački teolog gajio duboku ljubav prema Djevici.«

Od izopćenja do čašćenja

Duboka redovnička ljubav koju spominje sugovornik u Tomino je vrijeme podrazumijevala i nešto više od osobne pobožnosti. »Naime, tijekom 15. st. još su trajale prilično žestoke rasprave između franjevaca i dominikanaca o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije sve dok papa Siksto IV. nije zabranio jednima i drugima da se međusobno izopćuju zbog te istine Katoličke Crkve, a sam je potom objavio dokument kojim dopušta liturgijsko čašćenje Bezgrješnoga Začeća. Kao pripadnik franjevačkoga reda fra Toma je odgojen u nježnoj ljubavi prema Majci Božjoj, a potom je kao teolog dao značajan teološki doprinos nauku o Marijinu bezgrješnom začeću.«

Posvećen obnovi Marijinih sinova

Autor Tomina životopisa ističe da je Vranjanin ipak najviše traga ostavio u obnovi Crkve suočene s nastajućim protestantizmom. »Fra Toma Ilirik ubraja se u važne osobe predtridentske katoličke obnove ne samo zbog činjenice da je gotovo dva desetljeća neumorno propovijedao i pozivao na obraćenje sve staleže vjernika u Katoličkoj Crkvi – od Santiaga de Compostele do Jeruzalema te od Sicilije do Njemačke – nego je svojim spisima dao izniman doprinos onomu što će povijest prepoznati kao tridentsku katoličku obnovu, a posebno kada je riječ o obnovi svećeničkoga života.«

»Luther prije Luthera«, a Djevičin štovatelj

No i u toj se obnovi Toma oslanjao na Ime Marijino. »U kriznim vremenima, kada se događa prijelaz iz jednoga vremenskoga razdoblja u drugo, premda suvremenici tih događaja ne moraju toga biti svjesni, fra Toma je naslutio da je u svim mijenama i promjenama važno upućivati na lik Blažene Djevice Marije kao važan dio katoličkoga identiteta. U početcima njegova djelovanja, kada Martin Luther još nije nastupio, fra Toma je zbog žestokih propovijedi u kojima je osuđivao sva zla svojega vremena bio prozvan Lutherom prije Luthera. No za razliku od protestantskoga patrijarha fra Toma Ilirik lijek za bolesti svojega vremena tražio je u nauku Isusa Krista kako ga stoljećima tumači i prenosi Katolička Crkva te u pobožnosti i ljubavi prema Mariji«, napominje dr. Parlov.

Kakve se marijanske propovijedi slušaju četiri sata

Pobožnost prema Mariji Toma je ponajviše širio gorljivim propovijedima, koje su trajale i po četiri do pet sati, navodi sugovornik. »Na propovijedi koje je fra Toma održao u Toulouseu tijekom došašća 1518. i prvih nekoliko mjeseci 1519. dolazilo je mnoštvo vjernika. Ponekad su to bili desetci tisuća ljudi, što je danas nezamislivo. Kad danas čitam njegove propovijedi o Mariji, ostajem začuđen i zadivljen. Prvo, jer je svaka od tih propovijedi zaseban teološki traktat. Dakako da ih je fra Toma doradio za tisak, ali u njima se vidi da su bile izgovorene pred vjernicima. Začuđujuća je i zadivljujuća teološka dubina tih propovijedi, što nas vodi do zaključka da se fra Toma nije ustručavao svojim suvremenicima iznositi duboki teološki nauk, i to po nekoliko sati.«

Vjernici imaju pravo na Mariju

To je osobito važan uvid u doba kada svećenicima čak iz Vatikana stižu preporuke da im propovijedi ne smiju trajati više od osam minuta, upozorava dr. Parlov. »Fra Toma je vjerovao da vjernici mogu pratiti njegove propovijedi te u njima pronaći obilje sadržaja za svoj duhovni život. Kada to usporedimo s današnjim osmominutnim propovijedima, dolazimo do sljedećega zaključka: ili je fra Toma pretjerivao te predugo propovijedao ili mi današnji propovjednici podcjenjujemo današnje vjernike, smatrajući da su nesposobni pratiti i shvatiti zahtjevniji teološki sadržaj. A to je, čini mi se, nepravedno prema vjernicima. Oni imaju pravo na cjelovit nauk Katoličke Crkve, što uključuje i nauk o Blaženoj Djevici Mariji.«

Tri svetišta čudotvorca i proroka

Najopipljivija očitovanja crkvene mariologije upravo su marijanska svetišta, u čiju je francusku povijest upisan i franjevac iz Vrane. »S fra Tominim imenom vežu se tri marijanska svetišta: Naše Gospe u Arcachonu, u blizini Bordeauxa, Majke Milosrđa u Avigliani, u blizini Torina, te Gospe Karnoreške u blizini Mentona, u južnoj Francuskoj. Prva je dva fra Toma utemeljio, a treće je postalo poznato jer je fra Toma u njemu boravio te se su rijeke hodočasnika slijevale u to svetište da bi čuli i vidjeli čovjeka na glasu svetca, čudotvorca i proroka.« Ipak, svetišta u Avigliani i Mentonu u nepovoljnim su se povijesnim prilikama ugasla.

»Danas je živuće jedino svetište Naše Gospe u Arcachonu, koje ima status manje bazilike, a kao utemeljitelj se spominje upravo fra Toma Ilirik. Oko toga je svetišta nastao današnji grad Arcachon, koji fra Tomu časti kao svojega prvoga sugrađanina te naravno kao svetca. Upravo su u tijeku radovi na franjevačkom samostanu i crkvi u Mentonu te se valja nadati da će fra Tomini posmrtni ostatci biti pronađeni i preneseni u marijansko svetište u Arcachonu«, primjećuje dr. Parlov.

Baština za krizna vremena

Premda mu tijelo počiva u Francuskoj, franjevac iz Vrane nikada nije zaboravio svoju domovinu, koju je i pohodio na putu u Svetu Zemlju. I dok dubrovačke javne zgrade i danas rese Kristovi monogrami uklesani baš na njegov poticaj, najprodorniji hrvatski štovatelj Bogorodice svojemu je narodu ostavio i vrijednu marijansku baštinu. »U povijesti mariologije fra Toma je zabilježen kao izvrstan teolog koji je dao velik doprinos boljemu razumijevanju i širenju istine o Marijinu bezgrješnom začeću. Zapravo, njegova je poruka da se u kriznim vremenima moramo sve više utjecati Blaženoj Djevici Mariji kao onoj koja će nam pomoći prebroditi krizna vremena te s nadom i pouzdanjem poći naprijed, prema sutra«, zaključuje dr. Parlov.

Gospi se molio i pjesmom

Premda su mu glas svetosti donijele ponajprije marijanske propovijedi, fra Toma Ilirik Vranjanin Gospi se obraćao i u stihovima, upućuje prof. dr. Mladen Parlov. »Tomina ‘Oratio devotissima’ prethodno je već većim dijelom izrečena u njegovim ‘Zlatnim propovijedima’. U toj molitvi u stihovima fra Toma na umjetnički i snažan literarni način iznosi gotovo sav onodobni nauk o Blaženoj Djevici Mariji. Riječ je o snažnoj i uspjeloj poeziji na latinskom u kojoj se zrcali fra Tomina ljubav i pobožnost prema Majci Božjoj, a istodobno dubok teološki nauk«, ocjenjuje sugovornik, čije riječi potvrđuje već i kitica Tomine, u izvorniku rimovane, pjesme: