Bratovština »Marijanski zavjet za domovinu« i ove godine hodočašćem vjere i domoljublja povezuje marijanska svetišta u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, sve s ciljem približavanja Bogu. Hod je krenuo iz Osijeka preko Aljmaša još sredinom lipnja, a završava na Srđu kod Dubrovnika 27. kolovoza. Svaku etapu prelazi druga skupina hodočasnika, a preporučena je duljina hoda pojedincima tjedan dana. Na glavnoj ruti matici pridružene su četiri priključne rute koje se s njom spajaju u najbližim svetištima, čime se premrežava cijeli prostor Hrvatske. Osim zavjetne molitve Blaženoj Djevici Mariji za domovinu, ciljevi su hoda upoznavanje s Domovinskim ratom, njegovanje zaštite okoliša, športskoga duha, održivoga turizma i socijalne uključenosti. U mnogim mjestima hodočasnici sudjeluju u molitvenim bdjenjima, klanjanjima i drugim pobožnostima, a posebnost je što se cijelom rutom hodočašća nose relikvije blaženoga Alojzija Stepinca, zahvaljujući zagrebačkomu nadbiskupu Draženu Kutleši koji ih je dodijelio bratovštini, koja će ih vratiti na Kaptol.
Pješačenje stvara duhovno zajedništvo
Hodočašće okuplja vjernike svih generacija i zvanja – župe, bratovštine, udruge, branitelje, mlade i obitelji – stvarajući živu sliku duhovnoga zajedništva hrvatskoga naroda. »Uvijek je hodočašće dublje od onoga kada se vozimo; doživljavamo izravan kontakt sa zemljom, sa svetištima, stratištima, bojištima, poviješću… S druge strane odričemo se nečega, veća je pokora i trpljenje, vraćamo se u duhovnu dimenziju« rekao je isusovac Ivan Mandurić, predsjednik i duhovnik bratovštine.
Istaknuo je da se tim hodočašćem želi potaknuti hrvatski narod da se inspirira svetošću blaženoga Alojzija Stepinca, ali i da se nastavi njegova borba u svjedočenju vjere, ljubavi prema Crkvi i prema domovini, što je danas itekako potrebno. Svaki termin, tj. tjedan hodočašća ima svojega duhovnika. Duhovni program načinjen je od elemenata meditacije nad biblijskim tekstom, krunice, ispita savjesti i ignacijevske metode magis-kruga te tema vezanih uz molitvu. Članovi bratovštine žele da program bude dostupan svima pa sadrži pojedine temeljne duhovne teme; neki prvi put izmole ružarij i upoznaju se s pobožnošću Blaženoj Djevici Mariji. Jednom rutom hoda od 10 do 30 hodočasnika, a u ovih je deset godina u Zavjetu sudjelovalo oko 5000 osoba.
Upoznavanje s poviješću iz prve ruke
»Projekt je specifičan po tome što je ovo braniteljska udruga i hodanjem izvršavamo zavjet – prenijeti nasljeđe domoljublja i vjere na iduću generaciju. Pri hodu mlađi mogu čuti povijest iz prve ruke, iz usta branitelja«, rekla je Terezija Klaić, koja sudjeluje u organizaciji hoda. »Hoda se rutama koje prate povijesno važna mjesta. Hod Krbavskim poljem i Gornjim Kosinjem nikoga ne ostavlja ravnodušnim«, posvjedočila je i sudionica organizacije Ivana Kljajić. Sudionici se hodajući upoznaju s prirodnom i kulturnom baštinom Hrvatske, starijom i novijom poviješću, što je prilika za doticanje korijena vlastitoga identiteta.
»Ovim posebnim hodočašćem želimo obilježiti 65. godišnjicu smrti bl. Alojzija Stepinca i 10. obljetnicu Marijanskoga zavjeta za domovinu. Meni je osobno iskustvo hodočašća bilo nepredvidivo i neočekivano; najbolje je bilo što su generacije bile izmiješane. Kada sam prvi put hodala, bio je tu dječak osnovnoškolac, srednjoškolci, mi studenti i stariji ljudi. Svi su poštovali jedni druge i bili sretni što su zajedno.«
»S obzirom na to da je jubilejska godina i 1100. obljetnica hrvatskoga kraljevstva, a i 65. obljetnica smrti bl. Stepinca, htjeli smo sve te obljetnice okruniti Stepinčevim relikvijama, simbolima njegova mučeništva. Hodočasnike primaju župnici pojedinih župa na štovanje moći. Hodamo pod Gospinom zastavom i cilj je našega hoda obnova vjere i ujedinjavanje Hrvata u vjernosti Katoličkoj Crkvi, zbog koje je kardinal Stepinac mučen. Tko ne može doći u Krašić, Stepinac dolazi k njemu, tako da nisu više u fokusu hodočasnici, nego relikvije.«
»Za mene je iskustvo Marijanskoga hoda bilo kao da Gospodin slaže moju sliku, komadić po komadić, i ta je slika sve više slika one Ivane kakvom me on želi. Ovim je hodočašćem ta slika dobila okvir. Postala sam svjesna da se ne mogu ostvariti kao osoba dok ne upoznam zemlju iz koje dolazim, svoju domovinu, svoj identitet.«
»Odrastao sam u dijaspori. Godine 2022. prvi sam put krenuo na Marijanski zavjet za domovinu. Svake sam godine hodao po tjedan dana; ovo mi je četvrta godina. Prikazao sam hod kao žrtvu za svojega pokojnoga djeda koji je poginuo u ratu, a do danas nismo našli njegovo tijelo. Prvo sam bio hodač, a na kraju koordinator i vođa logistike. Prvi put nisam znao što me čeka, no kada smo počeli hodati, osjetio sam mir. Potreslo me poznanstvo s braniteljima, kada sam s njima prvi put izmolio krunicu. Kada se hoda bez udobnosti, dobije se unutarnje ispunjenje; čovjek tada shvati koliko smo mi mali, a Bog velik, neograničen i moćan.«
