ZA GLAS KONCILA GOVORI NASLJEDNICA BL. MARIJE PETKOVIĆ Školama družbe najmlađe hrvatske blaženice u Južnoj Americi potrebna je pomoć

Družba u školama i vrtićima skrbi za siromašnu djecu ostvarujući tako želju bl. Marije Petković
Vrhovna predstojnica Družbe kćeri milosrđa s. Cristina Orsillo govori o tome kako i u pandemijskom odgoju i obrazovanju ne žele prestati širiti karizmu utemeljiteljice bl. Marije Petković

U srpnju se nakon mnogih desetljeća izvorna hrvatska redovnička Družba kćeri milosrđa Trećega samostanskoga reda sv. Franje okuplja oko blagdana svoje utemeljiteljice bl. Marije Propetoga Petković (11. srpnja) u okolnostima velike neizvjesnosti. Njih je posebno pogodilo to što je društvo na svjetskoj razini već više od 14 mjeseci suočeno s krizom uzrokovanom pandemijom koronavirusa. Utjecala je ta kriza negativno i na sustav obrazovanja u odgojno-obrazovnim ustanovama koje vode sestre u Južnoj Americi. Članice družbe u novim su iskušenjima svoje karizme danas, više od 100 godina nakon utemeljenja družbe, što je u razgovoru za Glas Koncila potvrdila i vrhovna predstojnica s. M. Cristina Orsillo.

Naime, većina ustanova koje vodi družba financiraju se donacijama. Iako donacije za škole pristižu, kriza se u ovim teškim vremenima itekako osjeća. Sestrama je sve teže voditi škole jer kako roditelji ostaju bez posla, tako su u nemogućnosti uplatiti i minimalni iznos za školovanje svoje djece. »Teško je jer su naše škole velike, neke imaju i više od tisuću učenika. Samo održavanje i režije već su veliko opterećenje družbi. Znamo da su velike potrebe i drugih pa smo zahvalne dragomu Bogu i dobročiniteljima za sve što dobijemo«, rekla je nasljednica bl. Marije Petković i dodala da je družba također nastala u sličnim vremenima – razdoblju između dvaju ratova i španjolske gripe. Ta patnja bližnjih dotaknula je prije više od jednoga stoljeća srce mlade i bogate Blaćanke te je družba rođena upravo kao odgovor na tu bijedu. Zato i danas, u svim nedaćama vremena, sestre nisu još zatvorile ni jednu školu, ali budućnost je neizvjesna. »U situaciji smo promišljanja što učiniti i kako dalje… Želimo istinski obnoviti vjeru u Božju providnost koja je družbu pratila svih ovih 100 godina postojanja«, poručila je vrhovna predstojnica družbe koja svoju karizmu svjedoči u vrtićima, školama i sirotištima.

Pandemija je, rekla je vrhovna predstojnica, cijelomu svijetu donijela veliku štetu na svim područjima, koja će se, nažalost, još dugo zbrajati i osjećati. Tako se velika šteta dogodila i na području obrazovanja. U siromašnijim zemljama Južne Amerike u kojima sestre imaju škole čest je problem nedostataka tehnološke opreme i interneta koji bi u vrijeme nastave na daljinu omogućili djeci praćenje nastave. »Iako su naše škole, hvala Bogu i dobročiniteljima, prilično dobro tehnički opremljene, kao i u cijelom svijetu, tako je i našim učiteljima nastava na daljinu dodatno opterećenje. Međutim, naš problem u školama Južne Amerike jest i to što mnogi naši učenici nemaju odgovarajuća tehnička pomagala za praćenje nastave.« Primjerice, navodi sugovornica, postoje obitelji u kojima jedino majka ili otac imaju pametni telefon i internet, a imaju dvoje ili više djece, koja onda ne mogu pratiti nastavu. Također, u mnogim udaljenim mjestima kućanstva nemaju pristup internetu.

Zar siromašni lakše razumiju siromašne?

Družba ima program »usvajanja« preko kojega se pomaže djeci i učenicima u teškoj financijskoj situaciji. U programu »usvajanja na daljinu« nije riječ o usvajanju djeteta u zakonskom smislu. Riječ je o simboličnom usvajanju preko kojega se potpomaže rad sestara Kćeri milosrđa te se novčanim donacijama »usvojenomu« djetetu osigurava pohađanje škole u jednoj od zemalja u kojima djeluju sestre.

Kad je razgovor nadalje skrenuo u smjeru financiranja škola, s. Cristina upitala je: »Zar siromašni lakše razumiju siromašne?« te ubrzo pojasnila pozadinu toga pitanja. Naime, objasnila je da škole koje družba ima u Americi države sufinanciraju na različite načine, a jedino u Peruu, jednoj od najsiromašnijih zemalja u kojima družba djeluje, školu u potpunosti financira država! Neke sredine pak od družbe zahtijevaju da sama sufinancira školovanje određenoga broja siromašnih učenika. »Činimo to rado jer siromašna su djeca oduvijek u srcu naše majke utemeljiteljice imala posebno mjesto. Tako u svim našim odgojnim ustanovama nastojimo ostvarivati majčinu želju, primajući siromašnu djecu ili onu iz mnogobrojnih obitelji besplatno.«

Pandemija je izravno utjecala na rad družbe, koja je prepoznatljiva po odgojno-obrazovnom djelovanju. Gotovo u svim zemljama gdje su nazočne, kao što su Hrvatska, Argentina, Paragvaj, Peru i Čile, nastoje preko odgojno-obrazovnoga sustava djelovati evanđeoski te preko učenika doći i do obitelji. »Naš je odgojno-obrazovni sustav interdisciplinaran jer mladima pružamo cjeloviti odgoj. U našim ustanovama odgajamo učitelje, profesore, ali i katehiste koji kasnije djeluju u ustanovama. U Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu imamo razvijen cijeli sustav obrazovanja od vrtića do viših škola.« Vrijeme je stoga da se solidarnost s njima i u Hrvatskoj još snažnije pokaže. 

Hrvati podupiru rad družbe
Kao donatori i podupiratelji rada družbe aktivni su i Hrvati. »Bogu hvala, u Hrvatskoj imamo i Zakladu blažene Marije Petković koja podupire školovanje siromašne djece, djece iz mnogobrojnih obitelji, kao i bolesnu djecu.« Povezanost sestara u Južnoj Americi s Hrvatskom nije samo preko donacija. Budući da se u Blatu na Korčuli nalazi kuća matica i grob utemeljiteljice bl. Marije Petković, a u Južnoj Americi postoji jaka zajednica hrvatskih iseljenika, veza između dviju zemalja je posebna, što ističe i vrhovna predstojnica, rođena Argentinka talijanskoga podrijetla, koja je živjela s prvim sestrama misionarkama Hrvaticama te joj je srce podijeljeno između triju prelijepih domovina. »U cilju sestrinskoga zajedništva i upoznavanja djelovanja, Bogu hvala, mnoge sestre iz Amerike imale su mogućnost hodočastiti na grob utemeljiteljice, vidjeti kuću maticu i upoznati ljepote Hrvatske, kao što su i mnoge Hrvatice imale priliku vidjeti djelovanja sestara u Americi. Imamo i česte susrete s Hrvatima u svim zemljama gdje djelujemo, a simpatično je vidjeti kako naši učenici za vrijeme svjetskoga nogometnoga prvenstva navijaju za Hrvatsku.«

 

Hrvatski mentalitet svetopisamske »jake žene«

Družba je kroz godine rada i djelovanja nastojala promicati kulturu te identitet majke utemeljiteljice. »Kao družba prema svojim mogućnostima nastojale smo izdavati prigodne knjige, kateheze, slikovnice, crtani film za djecu o blaženici i za stogodišnjicu smo izdale i višejezičnu monografiju ‘Stoljetne kapi milosrđa’ s kratkim prikazom povijesti družbe koja je osnovana u Hrvatskoj. Bl. majka utemeljiteljica od početaka je pred nas stavila model svetopisamske ‘jake žene’ pa smo i mi nastojale prihvatiti taj izazov jer vidimo da je to model kćeri milosrđa, ali i hrvatske žene. Naša blažena majka svojim evanđeoskim zanosom već je u svoje vrijeme djelovala prema želji sadašnjega pape Franje, koji nas poziva da budemo Crkva – družba ‘u izlasku’. Mi kao njezine duhovne kćeri gajimo taj misijski duh družbe«, zaključuje njezina nasljednica.

IZVORGlas Koncila br. 25/2021.
Prethodni članakMANJINSKI OSJEĆAJI Kako ne dobiti »packe«?
Sljedeći članakSPOMENI SE DA SVETKUJEŠ…Hrvatski građani i dalje ne žele raditi i kupovati nedjeljom. Sad je na redu zakon