»Mi smo unuke vještica koje niste uspjeli spaliti.« Ta poruka koja je osvanula na jednom od prosvjeda koji svake prve subote u mjesecu prate molitvu muškaraca na trgovima deset hrvatskih gradova možda je i najbolje ocrtala jaz moralnoga nesporazuma koji se – javno podgrijavan, ako ne i tajno poguravan – u hrvatskom društvu sve češće razjapljuje. Naime, bez obzira na opravdanost svake pohvale ili prigovora zajedničkoj laičkoj molitvi na središnjem gradskom prostoru, činjenica da mirnu molitvu »da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji« itko iskreno može doživjeti kao pripremu vlastite lomače bjelodano je upozorenje da se javna predodžba i molitve i muževnosti, ali i obitelji i autoriteta posve pomutila. Upravo se zbog očitovanja takva osporavanja – ne političke dvojbe, već moralne bune – inicijativu muškaraca može promatrati proročkim znakom. No upravo je zato opravdano i upitati: Što je, dakle, ta muževnost za koju se moli na našim trgovima?
Pravovremen odgovor na to pitanje ponudila je četvrta konferencija katoličkih muškaraca »Budi muškarac« koju su pod geslom »Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!« u Domu pastoralnih susreta u Lovranu u subotu 29. i nedjelju 30. travnja organizirali članovi projekta »Muževni budite«, inicijative u sklopu Hrvatske udruge za Život. Naime, pokretači toga projekta ujedno su uključeni u organizaciju dijela subotnjih molitvenih okupljanja, a mnoge među sedamdesetak sudionika konferenciji je privukla upravo javna molitva krunice. Vrijedi primijetiti da i sam broj okupljenih muškaraca potvrđuje ozbiljnost otprije poznate slijepe pjege muškoga pastorala; no narav same konferencije daleko je od mačističkih predrasuda kakve se – čak i u Crkvi – s lakoćom prišivaju otvorenomu govoru o muževnosti. Tako je radni dio konferencije u subotu 29. travnja voditelj projekta »Muževni budite« dr. Krunoslav Puškar otvorio iskrenim izlaganjem o – pornografiji; poroku kojemu, poznato je, najviše podliježu upravo muškarci.
Poznati je dojam izlagač potkrijepio i zabrinjavajućim statističkim podatcima. Tako 79% muškaraca mjesečno konzumira pornografiju, i to na internetskim stranicama od kojih je 90% besplatno. Kako je istaknuo dr. Puškar, »Neprijatelj ne želi tvoj novac, on želi tvoju dušu.« Ni vjernici nisu otporniji na pornografiju od prosjeka: u kršćanskoj populaciji sklono joj je 64% muškaraca i 45% žena. No tek statistika povezana s brakom pokazuje svu oštrinu društvenih posljedica pornografije. Čak 55% oženjenih muškaraca konzumenti su pornografskih sadržaja, a bolno je sličan postotak razvoda brakova, njih 56%, povezan upravo s pornografijom. Izlaganje se dotaklo i glavnoga uzroka pornografije – potrage za spolnim zadovoljstvom – ali i mogućih protuotrova za porok koji se u Hrvatskoj dosad uglavnom sprječavao nemuštom šutnjom. Tako je osim prokušanoga načela borbe s ovisnošću – »ne bori se, nego bježi« – dr. Puškar spomenuo i inicijativu posta prvom srijedom u mjesecu, kao i program »Covenant Eyes« (»Oči Zavjeta«) namijenjen samoograničavanju računalnoga pristupa pornografskim sadržajima. Iako se može činiti porazom, početak je pobjede priznati svoj problem Bogu, ali i drugima, istaknuo je.
Otvoreno priznanje vlastite borbe s pornografijom kojim je dr. Puškar zaključio svoje predavanje najavilo je i opsežno svjedočanstvo Ivana Radoša naslovljeno »Gospodin je silan« o putu od huliganstva do obraćenja, ali i o promjeni njegova odnosa sa suprugom od prijezira do poštovanja. Kao sin gastarbajtera odrastao bez blizine oca, govornik je vrlo rano ušao u probleme sa zakonom – kako onim pisanim, tako i onim naravnim. Navijačke izgrede i poigravanje s drogom u stopu su pratili, posvjedočio je, pornografija i predbračni spolni odnosi. No iza njih je ubrzo nastupila i – depresija. Ta točka svjedočanstva jasno je prokazala ne samo bolne stranputice potrage za muževnošću, nego i kobno nesnalaženje pastira sa sve češćim krizama u životu njihova stada. Svećenik je, naime, njegovu bolest otpisao kao nešto prolazno; nasuprot tomu, susret s psihijatricom osim izlječenja donio mu je i – radost.
Ne čudi stoga što i potpuno otkriće vlastite vjere Radoš nije doživio ni u svojoj obitelji ni u svojoj župi, već u nizu naizgled nasumičnih susreta s raznovrsnim duhovnim službama u Crkvi u Hrvata: s afirmativnošću časopisa Hagio.hr, s otvorenošću Zajednice bračnih susreta, s karizmatskim djelovanjem fra Smiljana Kožula, s katehetskim videoisječcima Damira Stojića. »Teologija tijela meni je dala odgovor na cijeli moj život, na onu čežnju za povezivanjem koju sam oduvijek osjećao (…) Od don Damira sam prvi put čuo da je Isus u Poslanici Efežanima Bog prvo zapovjedio muškarcima da ljube svoje žene, a tek onda ženama da poštuju svoje muževe. Kad je Crkva Isusu bila nevjerna, kada ga je prezrela i odbacila, on je predao svoj život za nju. Kada sam čuo da smo i mi tako pozvani ljubiti svoje žene, bomba mi je eksplodirala u srcu.« Premda se radi o »eksploziji« samo jednoga srca, svježe obilje sličnih svjedočanstava potvrdit će da se sjeme obraćenja danas umnogome sije u novim zajednicama, a tek naknadno presađuje u župnu duhovnost.
Tu je dinamiku potvrdio i molitveni program samoga skupa, koji je započeo pjesmom slavljenja uz molitvu u jezicima te se nastavio cjelonoćnim euharistijskim klanjanjem. A sličan je spoj karizme i tradicije u biblijski prodahnutu nagovoru naslovljenu »Bog i muškarci« ponudio i fra Mate Kolak. Započevši od teze kako je glavni sastojak muževnosti žena – jer je muškarac onoliko dobar muž koliko voli svoju ženu – o. Kolak Božji je naum za brak predstavio kao molitvu koja je zabavna, ugodna i lijepa. »Sakrament braka znači da sve što činite iz ljubavi prema svojim ženama jest sakramentalna molitva. A više od sakramenta u Crkvi nema. I sam je spolni čin molitva; zato Crkva i jest toliko zainteresirana za čistoću.« Ujedno, u Bibliji nema slike koja se češće koristi od slike braka: od vjere preko vjerolomstva pa sve do vječnosti. »Nebeski Jeruzalem silazi od Boga kao zaručnica okićena za svojega muža. Slika kojom Bog dočarava raj zapravo je dan vaših svatova«, objasnio je.
Stoga i razvoj muževnosti počinje od razmatranja otajstva braka – baš kao što i Pavao u Prvoj Poslanici Korinćanima muškarcima nalaže muževnost tek nakon što im je navijestio Kristovu ljubav; baš kao što su i sve Božje zapovijedi zapravo razmatranje izjave ljubavi: »Ja sam Gospodin Bog tvoj«. A razmatranje se otajstva u braku odvija – licem u lice. »Klanjanje me naučilo kako se mnogi problemi u životu, pa i u braku mogu riješiti promatranjem. Dovoljno je da uzmete svoju ženu za ruku, barem je jednu minutu gledate u oči, promotrite što vam se u srcu događa – i onda joj to kažete«, predložio je o. Kolak sudionicima jednostavnu metodu uvodeći ih istovremeno u kratko razmatranje otajstva: »Isus vas gleda očima vaše žene«. Svoj je nagovor zaključio riječima svojega prijatelja koji se odlučio na predbračnu čistoću: »Čistoća otvara oči razumijevanju.«
I dok su u drugom dijelu konferencije u nedjelju 30. travnja sudionicima nove razgovore o muževnosti otvorili i Fran Reizl (»Korijenje prošlosti za plodove budućnosti«), Luka Mlinarić (»Željezo se željezom oštri«), Rafael Dropulić (»Izgubi da dobiješ«), Niko Rončević (»Kraljevska služba i identitet muškarca«), Ivan Seletković (»Proročka služba i sustvarateljski identitet«) te Bartol Pešorda (»Bog je naša snaga«), ipak osobito vrijedi prenijeti važna priznanja koja su u raspravi prvoga dana konferencije iznijeli dr. Krunoslav Puškar i Ivan Radoš. I bračni dogovori i predbračna čistoća – pa i samo svjedočenje – u jednom su im trenutku, naime, postali idolima koji su ih odvojili od ideala služenja ocrtana u riječima sv. Ivana Pavla II.: »Bog je dao dužnost svakomu muškarcu da očuva dostojanstvo svake žene.« Nije li u Lovranu »eksplodiralo« više poziva na pastoralni preokret, konferencija katoličkih muškaraca svakako je pokazala da u nakane molitve na trgovima ne valja sumnjati – dok god oni koji kleče čuvaju i dostojanstvo onih koji protiv njih ustaju.
