UZ PROBLEM DATIRANJA ISUSOVE SMRTI Isusova smrt i žrtvovanje pashalnoga janjeta

Bazilika svetoga Groba u Jeruzalemu

Iako nije presudno za vjeru, od vremena do vremena uz slavlje Uskrsa postavlja se i pitanje datiranja Isusove smrti i uskrsnuća. Povijesno točan nadnevak Uskrsa od prvih stoljeća kršćanstva tjera bibličare i egzegete na detaljno proučavanje, no dane spasenja spomenute u evanđeljima treba ponajprije gledati kao ispunjenje biblijskih obećanja. Pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu docent dr. Božidar Mrakovčić rado je za čitatelje Glasa Koncila to pojasnio.

Suglasnost o danu Isusove smrti

»Duljina i žestina rasprave odražava nedostatak podataka i u skladu s tim nesigurnost zaključaka. Što se tiče Isusove smrti čini se da su moderni autori jedinstveni barem u tome da se ona dogodila u petak, uoči subote. Naime, u pogledu dana u koji je Isus umro slažu se svjedočanstva svih četiriju evanđelista.

Izračun je onoliko (ne)siguran koliko su (ne)sigurni podatci na kojima se temelji. No puno važnije od datuma jest činjenica da nas je Isus toliko ljubio da je za svakoga od nas samoga sebe predao.

Svi evanđelisti govore o danu Isusove smrti u kontekstu njegova ukopa. Marko započinje svoj izvještaj riječima: ‘A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.’ U istom kontekstu Luka donosi sličnu vremensku oznaku: ‘Bijaše dan Priprave; subota je svitala.’ Kod Ivana pak čitamo: ‘Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu.’ Sličnu vremensku odrednicu kod Mateja nalazimo na početku odlomka u kojem Židovi traže od Pilata da na Isusov grob postavi stražu: ‘Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata…’ Međutim da ni u tome ne bude potpunoga jednoglasja pobrinuli su se neki autori koji su smatrali da Isusovo proročanstvo u Matejevu evanđelju: ‘Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći’, treba shvatiti doslovno. Prema njima bi Isus trebao umrijeti već u srijedu, ili najkasnije u četvrtak. No ti su autori u manjini. Većina se slaže da povijesnoj stvarnosti više odgovara nagovještaj da Sin Čovječji treba od mrtvih uskrsnuti ‘treći dan’, počevši od dana Isusove smrti, tj. od petka, što se onda slaže s otkrićem praznoga groba i ukazanjima uskrsnuloga prvoga dana u tjednu. Da je Isus zaista uskrsnuo u prvi dan u tjednu, možda je najveći dokaz sama nedjelja kao kršćanski dan Gospodnji koji je zamijenio židovsku subotu. Teško je, naime, zamisliti da bi prvi kršćani koji su bili židovskoga podrijetla napustili subotu i od samih početaka počeli slaviti nedjelju da Isus nije u taj dan uskrsnuo«, tvrdi dr. Mrakovčić.

Kada započinje dan?

»Prema sinopticima Isus je umro na križu na sam blagdan Pashe koji se slavio 15. dana mjeseca nisana, a prema Ivanu to se dogodilo dan prije, 14. nisana, na dan Priprave za blagdan Pashe. Da je prema sinopticima Isus umro na blagdan Pashe zaključujemo na temelju pashalne večere koju je slavio sa svojim učenicima uoči svoje smrti i tijekom koje je ustanovio euharistiju. Sinoptici inzistiraju na tome da je ta večera bila pashalna.

U pogledu dana u koji je Isus umro slažu se svjedočanstva svih četiriju evanđelista. Svi evanđelisti govore o danu Isusove smrti u kontekstu njegova ukopa.

Kada je riječ pasha u biblijskom tekstu napisana malim početni slovom, njome se ne misli na blagdan Pashe, nego na pashalno janje koje bi svećenici u popodnevnim satima 14. nisana, na dan priprave za blagdan Pashe, u hramu obredno zaklali, a potom bi ga Židovi navečer zajedno u kući blagovali i tako slavili blagdan Pashe 15. nisana. Valja imati na pameti da je prema židovskom liturgijskom kalendaru dan započinjao ne izlaskom, nego zalaskom sunca.«

»Prema sinopticima sve se to događa na blagdan Pashe koji je Isus započeo pashalnom večerom, a završio smrću i pokopom. No valja uočiti da sinoptici spominju Pashu samo kad govore o posljednjoj večeri, a tijekom događaja koji slijede iste noći i sljedeći dan nigdje je ne spominju. Na temelju tolikih događaja vezanih uz Isusovo suđenje dobiva se dojam da toga petka uopće nije Pasha koja bi trebala aktivnosti Židova znatno reducirati. Valja također uočiti da je Isusova smrt na blagdan Pashe u suprotnosti s planom samih svećeničkih glavara i pismoznanaca: ‘Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.’ Kako vidimo, pretpostavka da je toga petka bio blagdan Pashe vrlo je problematična.«

Teološka poveznica
Dr. Božidar Mrakovčić

Za razliku od sinoptika Ivan ni jednom riječju ne sugerira da je Isusova posljednja večera ujedno i pashalna. Štoviše, on izričito kaže da Isus blaguje sa svojim učenicima »pred blagdan Pashe«. U trenutku Isusove osude na smrt Ivan izričito kaže da toga petka nije Pasha, nego »priprava za Pashu«. O tim prijeporima dr. Mrakovčić kaže: »Kroz povijest je bilo mnogo onih koji su na različite načine pokušali ovu razliku između kronologije Isusove muke kod sinoptika i Ivana međusobno uskladiti i pomiriti. Najčešće se navodilo mogućnost da su Pashu u Isusovo vrijeme u različite dane slavile različite grupe koje su se eventualno koristile različitim kalendarima. Svi ti pokušaji pokazali su se prilično neuvjerljivima i stvarali su više problema nego što su ih rješavali. Čini se da je povijesno prihvatljivija kronologija Isusove muke četvrtoga evanđelja prema kojoj bi Isus umro u petak 14. nisana, na dan Priprave, uoči blagdana Pashe koji je padao u subotu. Međutim, kako onda razumjeti insistiranje sinoptika da je Isusova posljednja večera bila ujedno i pashalna? Čini se da je to inzistiranje teološke, a ne povijesne naravi. Prva poslanica svetoga Pavla Korinćanima, napisana pedesetih godina 1. stoljeća, najmanje 10 godina prije najstarijega evanđelja, donosi izvještaj o Isusovoj posljednjoj večeri i ustanovi euharistije ‘one noći kad (Isus) bijaše predan’. U istoj poslanici Pavao poziva: ‘Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist.’ Za uskrsnuloga Isusa Pavao kaže da je ‘prvina usnulih’. Ti citati jasno pokazuju da se u prvoj Crkvi vrlo rano počelo teološki povezivati Isusovu smrt i uskrsnuće sa simbolikom židovskih blagdana Pashe i Beskvasnih kruhova. Budući da je Isus blagovao posljednju večeru, umro i uskrsnuo tijekom svoga hodočašća u Jeruzalem za blagdan Pashe, prvi su kršćani vrlo rano uočili teološku poveznicu između Isusove smrti i žrtvovanja pashalnoga janjeta.«

(Ne)sigurnost izračuna

Glede godine Isusove smrti dr. Mrakovčić kaže: »Znamo da je Isus umro za vrijeme Poncija Pilata koji je bio rimski upravitelj Palestine između 26. i 36. godine. Luka kaže da je Isus imao otprilike trideset godina kada je započeo svoje djelovanje, a smatra se da je rođen oko 6. godine pr. Kr. Isti evanđelist kaže da je Ivan Krstitelj započeo svoje djelovanje 15. godine vladanja cara Tiberija, dakle oko 28. – 29. godine. Nedugo poslije počinje svoje djelovanje i Isus. U Ivanovu evanđelju nalazimo pak podatak da Isus djeluje 46 godina nakon što je počela gradnja hrama, tj. 27. – 28. godine. Uzmemo li u obzir četvrto evanđelje koje govori o tri blagdana Pashe tijekom Isusova djelovanja, možemo pretpostaviti da je ono trajalo barem dvije godine, najvjerojatnije od 28. do 30. godine. Pomoću astronomije dade se otprilike zaključiti da je datum 14. nisana padao u petak 7. travnja 30. godine i 3. travnja 33. godine prema julijanskom kalendaru. Premda su oba datuma moguća, većina autora ipak smatra da je Isus najvjerojatnije umro u petak 7. travnja 30. godine. Taj izračun je onoliko (ne)siguran koliko su (ne)sigurni podatci na kojima se temelji. No puno važnije od datuma jest činjenica da nas je Isus toliko ljubio da je za svakoga od nas samoga sebe predao.«

IZVORGlas Koncila br. 15-16/2020.
Prethodni članakDR. TONČI MATULIĆ O USKRSU U TEŠKIM OKOLNOSTIMA »Ne bojte se! Mir vama!«
Sljedeći članakDRAMA »SASVIM OBIČNA LJUBAV« Fascinantna bračna ljubav