MJESEC TIHE SNAGE Krunica u listopadu

Foto: Shutterstock | Krunica nije samo ponavljanje Zdravomarija i Očenaša, nego molitva u kojoj se vjernik zaustavlja, razmatra i uranja u otajstva Isusova života

Listopad je u našoj Crkvi mjesec posebno posvećen molitvi krunice. Dok se priroda povlači u jesenski mir, vjernici se okupljaju noseći u rukama Gospinu krunicu – moleći molitvu koja već stoljećima donosi utjehu, mir i nadu u srcima ljudi. Početak listopadskih pobožnosti vezan je uz znamenitu bitku kod Lepanta 1571. godine. Europa, razjedinjena i izložena osmanlijskim prijetnjama, bila je pred velikim izazovom. Sveti papa Pio V., svjestan težine trenutka, nije se oslonio samo na vojnu silu, nego je 1569. pozvao sve vjernike na molitvu Gospine krunice. Dok su mornari – vojnici išli u bitku, krunicu su zajedno s njima molili i vjernici diljem Europe.

Pobjeda kršćanske flote pripisana je upravo Marijinu zagovoru. Kao zahvalu papa Pio V. utemeljio je blagdan Gospe od Pobjede, koji je kasnije (1969.) preimenovan u blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, koji slavimo 7. listopada. Taj događaj ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Crkve i učvrstio krunicu kao molitvu snage, zaštite i duhovne pobjede.

Krunica nije samo ponavljanje Zdravomarija i Očenaša, nego molitva u kojoj se vjernik zaustavlja, razmatra i uranja u otajstva Isusova života. Sveti Ivan Pavao II. nazvao ju je »sažetkom evanđelja« jer obuhvaća trenutke radosti, boli, svjetla i slave – sve ono što čini srž Kristova otkupiteljskoga djelovanja.

U apostolskoj pobudnici »Rosarium Virginis Mariae« (Krunica Djevice Marije) iz 2002. naglasio je da ispravno moljenje krunice nije puko ponavljanje, nego pravi put u središte evanđeoske poruke. »S krunicom vjernik sjeda u Marijinu školu«, piše papa, »kako bi učio gledati Krista njezinim očima i ljubiti ga njezinim srcem.«

Zdravomarije koje ponavljamo nisu prazne riječi, nego pozdrav pun poštovanja i ljubavi. To je kao kad netko nanovo s ljubavlju izgovara ime drage osobe – ne iz navike, nego iz srca. Dok prsti prelaze zrnca, srce se otvara, misli se smiruju, a duša nalazi mir. Tom molitvom vjernici blago, ali ustrajno časte Mariju i s njom sve više otvaraju srce Isusu.

Mladi i tradicija molitve krunice

Foto: Shutterstock

Mnogi mladi u Hrvatskoj naučili su moliti krunicu uz svoju obitelj, ponajviše od baka i majke. Tradicija molitve krunice prenosi se s naraštaja na naraštaj, no u suvremeno doba postavlja se pitanje koliko se taj pobožni običaj i dalje zadržava kod mladih. Kako bismo odgovorili na to pitanje, pronašli smo nekoliko primjera, u Hrvatskoj i izvan nje, koji nam pokazuju kako se krunica i dalje čuva i njeguje kao molitva. Danas ona nije samo molitva za osobno jačanje odnosa s Majkom Božjom, nego i čin druženja uz najmilije. »Mladi u salezijanskim oratorijima svaku večer okupljaju se na zajedničku molitvu krunice – hodajući kroz dvorišta svojih oratorija i župa. Ta praksa, nastala u svibnju 2009. godine, proizišla je iz potrebe da se mladima omogući molitva u vremenu koje im više odgovara zbog različitih fakultetskih ili školskih obveza. Takav način molitve krunice, nadahnut duhovnošću svetoga Ivana Bosca i pobožnošću prema Mariji Pomoćnici, donio je novi način molitve koji mladi s oduševljenjem prihvaćaju i danas«, objavila je u siječnju Hrvatska katolička mreža. Osim toga primjera postoji i kampanja za zajedništvo i mir u svijetu pod nazivom »Milijun djece moli krunicu« koja upravo potiče očuvanje molitve krunice. Dakle, molitva krunice nastavlja se i održava i danas, u novim okolnostima i novim vremenima. Danas već govorimo i o modernim tehnologijama, poput društvenih mreža Instagrama i YouTubea, preko kojih mladi mogu učiti moliti krunicu ili čak pratiti prijenose iz svojih župa i zajednica uživo te moliti ukorak s njima.

Ivan IV. – papa Marijina duha

Papa Ivan IV. kratko je bio poglavar Katoličke Crkve, ali je ostavio važan trag, posebno za Hrvate. Potječe iz Dalmacije, a Stanko Josip Škunca u članku »Papa Ivan IV. Zadranin i misija opata Martina 641. godine« piše da je »po narodnosti bio Dalmatinac«, a rimski je biskup bio od 640. do 642. godine. Posebno je bitan za hrvatski narod jer je uspostavio vezu Hrvata sa Svetom Stolicom pa smo ga se prisjetili jer je umro upravo u listopadu, a Hrvatska ga pamti prema tom važnom potezu. Osim toga, listopad nam je liturgijski i vjernički važan i kao vrijeme koje je na poseban način posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, odnosno molitvi Gospine krunice.

Papa Ivan IV. poznat je i po tome što je bio protivan monoteletizmu, učenju da Krist ima samo jednu volju, a to se smatralo ključnim teološkim pitanjem u tadašnje doba

Listopadske pobožnosti koje su vezane uz čašćenje Blažene Djevice Marije važan su dio godine za vjernike, a bitno je istaknuti i kako Majku Mariju zovemo Kraljicom Hrvata. Postoji i poznata pjesma kojom joj – moleći i pjevajući – izražavamo zahvalnost i vjeru, a proizlazi iz višestoljetne marijanske duhovnosti hrvatskoga naroda. Znamo da je Majka Marija važna za Hrvate, ali možda je većini manje poznato da je papa Ivan IV. za nas također važan. Možemo ga nazvati i papom Marijina duha – povezao je Hrvate s Vatikanom, upravo kako nas Majka Marija sve povezuje u molitvi, i tako je postavio temelje za budućnost te postao važna osoba u našoj povijesti, ali i sadašnjosti.

Papa Ivan IV. poznat je i po tome što je bio protivan monoteletizmu, učenju da Krist ima samo jednu volju, a to se smatralo ključnim teološkim pitanjem u tadašnje doba. Prema navodima Tome Arhiđakona, poslao je opata Martina da od Slavena u Dalmaciji i Istri otkupi zarobljene kršćane i sakupi relikvije starih kršćanski mučenika, pa je tako opat Martin u Rim donio moći mučenika Venancija i Dujma.

Želimo zahvaliti papi Ivanu IV. na povezivanju sa Svetom Stolicom, a istodobno listopad provesti moleći i pjevajući prekrasnu pjesmu čiji nas poznati stihovi uvijek dotaknu i u nama probude radost i zahvalnost: »Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar.«

Zrnce po zrnce do Božje blizine

Krunica možda izgleda samo kao niz perlica na koncu, ali snaga i tajna moći koju posjeduje leži upravo u njezinoj jednostavnosti jer krunicu mogu moliti svi, i mladi i stari, i akademici i neuki; ukratko – ljudi koji je mole sa srcem i ljubavlju. Zrnce po zrnce ona nas vodi kroz otajstva Isusova i Marijina života, podsjećajući nas da Bog nije dalek, nego blizak. Ona nije samo molitva za starije, nego izvor mira i snage u ovom vremenu stalnih izazova i nesigurnosti. Krunica je put rasta u vjeri, uči nas strpljenju i u tišini nam daruje smirenost i otvara oči za Božju ljubav. Zato ne boj se uzeti krunicu u ruke. Kako je sveti Pio iz Pietrelcine (otac Pio) govorio: »Krunica je oružje za obranu i spasenje.« Neka nam ta misao bude poziv da molitvu krunice učinimo dijelom svojega života.

 

Priredili: L. Galić, V. Lukačin, I. Moslavac, E. Raguž