Procjenjuje se da je Zemlja zbog toga od 1900. godine do danas izgubila 64 posto močvarnih područja te da je, prema WWF-u, samo u posljednjih 40 godina nestalo 76 posto populacija slatkovodnih biljaka i životinja, a sve ih to čini najugroženijim ekosustavima na Zemlji.

Močvarna, odnosno vlažna staništa pokrivaju svega oko šest posto Zemljine površine, no njihova uloga u ekosustavu daleko premašuje njihovu veličinu. Ti su ekosustavi među najproduktivnijima: središta su biološke raznolikosti i staništa brojnim biljnim i životinjskim vrstama te je uz njih ekološki vezano više od 40 posto vrsta biljaka i životinja. Usto, močvare štite od poplava jer poput prirodnih spužva upijaju i čuvaju višak padalina, pročišćavaju vode i obnavljaju podzemne vode, učvršćuju obalu i obalna područja štite od vremenskih nepogoda, skladište ugljikov dioksid te čovječanstvu pružaju i druge usluge u vidu osiguranja hrane, drvne sirovine ili podizanja atraktivnosti nekoga turističkoga odredišta.

Nažalost, svijest o potrebi očuvanja i zaštite tih područja razvila se tek u novije vrijeme jer su tradicionalno smatrana rasadištima boleština, zbog čega su nemilice uništavana. Tako je primjerice u proteklih 150 godina zbog regulacije Dunava radi riječne plovidbe, poljoprivrede i izgradnje hidroelektrana nestalo više od 80 posto tamošnjih vlažnih staništa, a zajedno s njima nestale su i brojne vrste biljaka i životinja. Isušivanje močvara zbog dobivanja poljoprivrednoga zemljišta, regulacija riječnih tokova, prekomjerno iskorištavanje njihovih resursa, kao i onečišćivanje komunalnim i industrijskim otpadnim vodama utječu na njihovo nestajanje i degradaciju.

Svjetski dan močvara

Procjenjuje se da je Zemlja zbog toga od 1900. godine do danas izgubila 64 posto močvarnih područja te da je, prema WWF-u, samo u posljednjih 40 godina nestalo 76 posto populacija slatkovodnih biljaka i životinja, a sve ih to čini najugroženijim ekosustavima na Zemlji. Stoga je u iranskom gradu Ramsaru 1971. godine donesena konvencija koja države potpisnice obvezuje na očuvanje močvarnih staništa. Ramsarsku konvenciju dosad je potpisalo 169 država svijeta, među kojima i Hrvatska, a 2. veljače, datum kad je ta najstarija okolišna konvencija usvojena, slavi se kao Svjetski dan močvara.

Sve je važnija uloga močvara u ublažavanju posljedica klimatskih promjena zbog kojih raste učestalost i snaga ekstremnih vremenskih događaja poput suša i poplava jer kao prirodne retencije prihvaćaju visoke vode

Cilj je Ramsarske konvencije zaustaviti uništavanje močvarnih područja te osigurati njihovo očuvanje i razumno korištenje, kako bi se očuvala biološka raznolikost i prirodni resursi. Države potpisnice obvezale su se na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju, a posebno močvarnih staništa od međunarodne važnosti koja se upisuju na tzv. Ramsarski popis. Iz Hrvatske se na tom popisu nalaze parkovi prirode Lonjsko polje, Kopački rit i Vransko jezero, ornitološki rezervat s ribnjacima Crna Mlaka te delta Neretve.

Ovogodišnji Svjetski dan močvara slavi se pod sloganom »Močvare za smanjenje rizika od katastrofa«, kako bi se upozorilo na njihovu važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena. Naime, sve je važnija uloga močvara u ublažavanju posljedica klimatskih promjena zbog kojih raste učestalost i snaga ekstremnih vremenskih događaja poput suša i poplava jer kao prirodne retencije prihvaćaju visoke vode, a u ljetnim mjesecima i sušnim razdobljima reguliraju vodni režim te otpuštajući pohranjenu vodu odgađaju početak suše i reduciraju nestašicu vode.

Prirodni pročišćivači vode

UN-ova Agenda 2030 tako u svojim Ciljevima održivoga razvoja prepoznaje važnost močvarnih područja, i to u cilju 6 koji se odnosi na osiguranje dostupnosti pitke vode, cilju 14 koji se odnosi na oceane, mora i morske sustave te u cilju 15 o zaštiti i održivom korištenju kopnenih ekosustava i zaustavljanju uništavanja bioraznolikosti.

Močvare su prepoznate kao prirodna tampon-zona protiv katastrofa te stoga mogu smanjiti štetu lokalnim zajednicama, ali i ubrzati oporavak pogođenih područja, posebice kao prirodni pročišćivači vode. Tako su na istoku Indije, nakon što je 1999. ciklon pogodio obalno područje, tamošnja rižina polja zaštićena mangrovim šumama brže povratila proizvodnju nego polja bez takve zaštitne zone. Stoga održavanje močvara i obnova onih degradiranih može pomoći lokalnim zajednicama da se ubuduće bolje nose s prirodnim katastrofama. Tresetišta pak imaju važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena jer, iako pokrivaju svega tri posto površine Zemlje, pohranjuju dvostruko više ugljika nego sve šume na svijetu. S druge pak strane, uništavanje močvarnih područja prirodne katastrofe može učiniti još i gorima. Možda su najbolji primjer poplave, kada nakon obilnih padalina nabujale vode u kanaliziranim rijekama, bez mogućnosti da se izliju u neku od nekadašnjih prirodnih retencija, nose sve pred sobom.

Različiti ekološki uvjeti

U Hrvatskoj veliku ulogu u ublažavanju visokih voda tako ima upravo Lonjsko polje kao najveće poplavno i retencijsko područje u dolini rijeke Save i jedno od najočuvanijih poplavnih područja u Europi. Raznolikost životnih zajednica to područje duguje smjeni različitih ekoloških uvjeta tijekom godine, a specifičnost prostora utjecala je i na ljudsku djelatnost, što se ogleda u tradicijskom graditeljstvu drvenih kućica, kao i u tradicionalnom stočarstvu. To područje čuva jedan od najvećih kompleksa poplavnih šuma hrasta lužnjaka u Europi, tu se nalazi i jedno od najvećih mrjestilišta riba dunavskoga slijeva, a na njemu obitavaju i gnijezde se i važne populacije ugroženih ptica močvarica.

Selo Čigoč je proglašeno Europskim selom roda, a na poplavnim pašnjacima još uvijek žive autohtone hrvatske pasmine, konj hrvatski posavac i turopoljska svinja. Park prirode Kopački rit je unutrašnja delta na utoku Drave u Dunav. Iznimno je važan za ptice i ondje obitavaju mnoge rijetke i ugrožene vrste, poput crne rode, štekavca i stepskoga sokola, a obilje vode u poplavnim razdobljima omogućuje mrijest ribama.

Kopački rit važna je postaja za migratorne ptice močvarice koje se na njemu mogu odmoriti i hraniti tijekom selidba i zimovanja. Park prirode Vransko jezero je uz deltu Neretve najveće močvarno područje istočne obale Jadranskoga mora te je središte bioraznolikosti regije. Na Vranskom jezeru zabilježeno je 255 različitih vrsta ptica, što je gotovo 60 posto ukupne ornitofaune u Hrvatskoj, a za čaplju dangubu i maloga vranca to je područje jedino preostalo gnjezdište u Hrvatskoj. Delta Neretve jedina je prava delta u Hrvatskoj i jedna je od rijetkih reliktnih sredozemnih močvara s očuvanim obalnim lagunama preostalim u Europi. Riječ je o iznimno važnom području za ptice – tu je zabilježeno 310 vrsta ptica, stanarica i onih koje na njega svraćaju tijekom selidbe ili zimovanja.

Pet močvarnih sustava
Močvarna su staništa prema Ramsarskoj konvenciji područja koja čine prijelaz između stalnih vodenih površina i suhih područja, a ti raznoliki ekološki sustavi uključuju 42 tipa močvarnih staništa unutar pet močvarnih sustava:

1. morski koji uključuje priobalne močvare, stjenovite obale i koraljne grebene
2. estuarijski koji sadrži delte, mangrove te močvare u zoni plime i oseke
3. jezerski koji obuhvaća močvarna staništa uz jezera
4. riječni koji se odnosi na močvarna staništa uz rijeke i potoke
5. močvarni u koji se ubrajaju močvare u užem smislu i cretovi. Uz te prirodne sustave, postoje još i umjetno stvorena močvarna staništa, poput ribnjaka, solana, akumulacija, šljunčara, kanala i sl.

U Hrvatskoj se jedino u delti Neretve gnijezde brkate sjenice, a to je i jedno od posljednjih gnjezdišta bukavca, čapljice voljka, eje močvarice, štijoka, cvrčice i drugih europskih ugroženih vrsta. Nažalost, nekadašnja prostrana močvarna staništa donjega toka Neretve posljednjih su desetljeća svedena na ostatke ostataka. Još uvijek postoji mogućnost poboljšanja takva stanja, no za to je potrebno provesti mjere zaštite i tim prostorom integralno upravljati. No, kako upozoravaju iz WWF-a, upravo je delta Neretve primjer kako se zbog neodrživoga korištenja močvarno stanište može dovesti do ruba opstanka. Inicijativa da se delta Neretve proglasi parkom prirode, što bi pridonijelo tomu da se tim područjem bolje upravlja, već godinama ostaje samo inicijativa jer lokalna vlast u tome vidi prijetnju, a ne priliku. Naime, stručnu podlogu za zaštitu delte Neretve kao parka prirode Državni zavod za zaštitu prirode izradio je još 2007., međutim sve je stalo zbog otpora nekih kojima je na pameti više vlastiti interes nego što im je na srcu očuvanje toga iznimnoga područja.

 

IZVORPrilika br. 2/2017.
Prethodni članakČUDESNO OKUPLJANJE HRVATSKIH VJERNIKA DILJEM DOMOVINE I ISELJENIŠTVA OKO HRVATSKOGA BLAŽENIKA ALOJZIJA STEPINCA Za pravo mu je dala i povijest i sadašnjost i budućnost
Sljedeći članakDRUŠTVENI ANGAŽMAN GLAZBENIKA Mir, jer ne će svijet propasti ni zahvaljujući Trumpu, ni njemu unatoč