Zapažen prinos razvoju hrvatske geografije i kartografije dao je istaknuti član Hrvatskoga katoličkoga pokreta Ivo Juras.
Rođen je u Zadru 1. srpnja 1886. Studirao je zemljopis i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Grazu i Beču. Zatim je bio suplent u zadarskoj hrvatskoj gimnaziji, a do 1939. profesor na Klasičnoj gimnaziji u Splitu te njezin direktor do 1941., kada su ga Talijani protjerali. Godine 1942. postavljen je direktorom Učiteljske škole u Zagrebu, a 1944. umirovljen. Nakon rata kraće je vrijeme radio u redakciji »Školskoga atlasa« i u kartografiji poduzeća »Učila«. Oženio se 1922. Anticom rođ. Ljubić, s kojom je imao sedmero djece. Umro je 14. prosinca 1948. u Zagrebu.
Pisac je udžbenika »Zemljopis Austro-Ugarske«, »Zemljopis Jugoslavije: Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca«, »Osnova zemljopisa za I. razred srednjih škola«, »Zemljopisni pregled Australije, Afrike, Azije, Sjeverne i Južne Amerike«, »Zemljopis Evrope za niže razrede srednjih škola«. S Milanom Šenoom i slovenskim geografom Valterom Bohincem izdao je znameniti »Kozennov atlas«, a s Bohincem zemljovide Europe, Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Australije. Osim toga objavio je »Pregled gospodarstva i trgovine u Dalmaciji«, »Kaštela u godinama rata« te studije »Jadransko more i njegove obale« i »Silba: staro gnijezdo naših pomoraca«. U izdanju HKD-a sv. Jeronima izišle su mu vrijedne knjige »Naše more i primorje sa slikama« i »Širom svieta: zemljopis svieta izvan Europe sa zemljovidima i slikama«. Sudjelovao je u »Hrvatskoj enciklopediji«.
Godine 1919. bio je sudionik Pariške mirovne konferencije, na kojoj je branio hrvatsko državno pravo na Dalmaciju. Bio je predsjednik Zadružne matice u Splitu, predsjednik Hrvatskoga pučko-radničkoga društva, potpredsjednik Izvršnoga odbora Jadranske straže. Djelovao je kao član Matice dalmatinske, Hrvatske pučke stranke, Marijine kongregacije, Trećega reda sv. Franje i Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza te je bio prokurator samostana sv. Klare u Splitu. Bio je ustrajan zagovornik pomorske orijentacije Hrvatske te je zapisao: »Hrvati bez mora ne bi bili ono što su, ono što su bili i što im je Providnost namijenila, da budu u kolu prosvijećenih naroda.« (L)
