NAKON ŠESTOGA HRVATSKOGA SOCIJALNOGA TJEDNA Nada u 15. demografsku postaju

Snimio: I. Ojdanić | Šesti hrvatski socijalni tjedan

Šesti hrvatski socijalni tjedan na temu »Demografija – iseljavanje – migracije« koji je Katolička Crkva u Hrvatskoj organizirala preko svojega Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije pokazao je da hrvatsko društvo prolazi kroz noćnu moru izumiranja, ali je i ponudio neka dragocjena rješenja i poticaje za izlazak iz te more. Izrečena dijagnoza da je Hrvatska demografski već slomljena zemlja i nastojanja da se počne izvlačiti iz toga ponora mogla bi se prispodobiti s nastojanjima kad čovjek u noćnoj mori pred opasnošću pokušava trčati i spasiti se, no ne može se pomaknuti s mjesta, i u grču samo čeka propast, nadajući se još samo da će ga nešto ili netko probuditi iz toga ružnoga sna. Četrnaest točaka iz deklaracije donesene nakon dvodnevnih predavanja i rasprava treba stoga shvatiti kao niz trzaja za buđenje iz demografske more. Niz pomno sročenih, ali i vrlo zahtjevnih točaka može se smatrati kao četrnaest postaja novoga križnoga puta hrvatskoga naroda koje bi mogle dovesti do 15. postaje – uskrsnuća, to jest zaustavljanja katastrofalnih posljedica dugogodišnje sustavne nebrige za demografski opstanak hrvatskoga naroda.

U deklaraciji se ne traže krivci za stanje do kojega je Hrvatska sada došla – jer dok se (iz)umire, nema smisla gubiti energiju na uzaludna suđenja i osude – nego se poziva na novo nacionalno zajedništvo. Nije tajna da su dosadašnje politike uvelike odgovorne za stanje u kojem se Hrvatska sada nalazi jer redovito su dosad izabirale kratkoročne partikularne interese koji su išli na štetu općega dobra. Svaka izabrana vlast uvijek ima mogućost izbora. Kao što bi Isusov križni put potpuno drugačije izgledao da je nakon suđenja donesen drugi izbor, tako bi i demografska sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda bila drugačija da su donošeni drugačiji izbori. »Koga da vam pustim: Isusa ili Barabu?« Na to Pilatovo pitanje razulareno je mnoštvo odgovorilo podilazeći kratkoročnim političkim interesima: »Barabu!« Slična pitanja dolazila su pred sve dosadašnje hrvatske vlasti. »Čijim ćete interesima pogodovati: uvoznim lobijima, vladarima iz sjene, koruptivnim strukturama koje se hrane previsokim porezima, kočničarima povratka hrvatskih iseljenika ili ćete služiti dobrobiti djece i obitelji, razvoju hrvatskoga sela i poljoprivrede, poticanju hrvatskoga gospodarstva, ujednačenoga regionalnoga razvoja?« Dosad se redovito prednost davala izborima lošijih interesa, a da su mjere za demografski oporavak bile uglavnom kozmetika svjedoči sadašnja demografska kriza.

U više točaka u deklaraciji spominje se gospodarstvo. Zanimljivo je da se među rijetkim primjerima kad je hrvatska država posljednjih godina pokazala volju da iz naizgled nemoguće situacije pronađe izlaz, ulažući milijunska sredstva za konzultacije, ističe pitanje Agrokora. Nije poznato da se ikad dosad u međunarodnim krugovima tražila pomoć u saniranju daleko veće i dugoročnije krize kakva je demografska. U tom smislu imala bi se Hrvatska o čemu konzultirati i s Poljskom, i s Irskom, i s Mađarskom i s Francuskom – sa zemljama koje su uspjele potaknuti demografske zaokrete.

Kaže se da ništa ljude ne može zbližiti kao kad zajedno rade na rješavanju nekoga problema. Sadašnja demografska kriza poziva na novo zajedništvo koje bi, kako stoji u deklaraciji, trebalo biti nadstranačko i svehrvatsko. Izdajom bi se stoga mogli nazvati svaki novi pogrješni izbori, svako poticanje beznađa, svaka ravnodušnost, ali i gubitak vjere da uopće može doći do demografskoga zaokreta.