Da nije bilo strašne muke, ne bi bila jasna cijena Božje ljubavi. Da nije bilo užasa smrti, nikada ne bismo upoznali otajstvo uskrsnuća. Najsvetije mjesto kršćanstva, jeruzalemska crkva podignuta na mjestu Isusova prijelaza iz smrti u život, nije nazvana po uskrsnuću, nego nosi ime bazilika Groba Gospodnjega. Zašto hram posvećen Životu nosi ime po simbolu smrti? U osnovi postoje dva razloga. Prvi je to što je prazan grob u evanđeljima prvi vjesnik uskrsnuća. Prije nego što su se susreli s Uskrsnulim, svjedoci se susreću s tajnom praznoga groba. A drugi je to što grob ističe brutalnu stvarnost Kristove smrti. Da nije bilo te smrti, ne bi bilo ni svjetla uskrsnuća.
Slično se razmišljanje može primijeniti na jednu od najvećih relikvija kršćanstva. Riječ je o Torinskom platnu, koje vjernici časte kao platno u koje je bilo umotano Isusovo mrtvo tijelo. Ako je platno svjedok Kristove smrti, ako je uistinu doticalo mrtvo Kristovo tijelo, za njega se gotovo doslovno može reći da je ne samo svjedočilo najvećemu događaju u povijesti, nego ga je dodirnulo.
Torinsko platno neprestano plijeni pozornost što vjernika što znanstvenika. U listopadu prošle godine u Salamanci je otvorena izložba pod engleskim naslovom »The Mystery Man« (»Tajanstveni čovjek«).
Izložba ilustrira povijesne tragove o Isusovu životu s posebnim naglaskom na smrti, prati prikaz ikonografskih prikaza Isusova lika kroz povijest, tematizira povijest Torinskoga platna i povijest znanstvenih istraživanja koja su na njemu provedena, a vrhunac postave hiperrealistički je kip koji prikazuje Patnika, napravljen na temelju višegodišnjega forenzičkoga istraživanja Torinskoga platna. Jedinstvena izložba još uvijek gostuje po gradovima u Španjolskoj, od svibnja je predviđeno gostovanje po različitim europskim gadovima, a potom, u idućim godinama, po cijelom svijetu.
Crkva se nije očitovala o autentičnosti relikvije, potiče znanstvenike da je istražuju, no svako otkriće do kojega znanstvenici dođu nameće nova pitanja, tako da na pitanje je li riječ baš o platnu u koje je bilo zamotano Isusovo tijelo vjerojatno nikada ne će biti odgovora koji se ne bi dao dovesti u pitanje. No budući da uskrsnuće i spasenje ionako nije donijelo platno nego Krist, Crkvi je za blagonakloni pogled na čašćenje dovoljno da relikvija neodoljivo podsjeća na Krista Patnika te da time pomaže vjernicima dublje i izravnije ući u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Tako su pred platnom meditirala trojica posljednjih papa.
Ipak, ne treba zaboraviti da je posve sigurno da prikaz na platnu nije lažan, u smislu da bi ga izradio neki umjetnik. U platno je sasvim sigurno bilo zamotano tijelo nasilno preminule muške osobe na početku srednjih godina. Osim toga, tragovi rana neodoljivo podsjećaju na opise Kristove muke i smrti u evanđeljima. I treće, nastanak zapisa na platnu, koji ima obilježje filmskoga negativa, apsolutni je misterij. Ne treba smetnuti s uma da je idejni začetnik i postavljač izložbe Álvaro Blanco, koji je prije postavljanja izložbe petnaest godina proučavao njezin sadržaj, za prikaz tijela napravljen na znanstvenoj analizi Torinskoga platna ustvrdio da se nalazi »pred Isusom, pred prikazom tijela Isusa Krista«.
Može li i treba li ultrarealistički prikaz na izložbi »The Mystery Man«, koji forenzički precizno prikazuje ne samo rane od čavala, koplja i trnove krune, nego i kontuzije od udaraca, nošenja križa te posebno brojne rane od bičevanja, kao i svu beznadnost mrtvačke ukočenosti potpuno gologa tijela, dovesti do »teološkoga sukoba«, do sablazni? Ne bi trebao, izjavio je na otvorenju izložbe u listopadu prošle godine biskup Salamanke Jose Luis Retana Gozalo. »Otajstvo je postalo tijelom«, rekao je biskup Gozalo. Pravo ljudsko tijelo znači pravo utjelovljenje i pravu smrt – »za nas, po Pismima«. A tek u tami prave smrti može sinuti neizrecivo svjetlo uskrsne pobjede. Zato prikaz »želi biti pomoć da se vidi Otajstvo i poziv da se prema Otajstvu pođe«, rekao je biskup.
