U prvom mjesecu svake godine započinju javnozdravstvene akcije kojima se potiču žene da se brinu o spolnom zdravlju i da prihvate redovite ginekološke preglede. Kulminacija Europskoga tjedna prevencije raka maternice jest siječanjski Dan mimoza – Nacionalni dan borbe protiv raka vrata maternice. Ove je godine Ministarstvo zdravstva iskoristilo povlašteno vrijeme posvećeno intimnomu zdravlju žena i najavilo obvezno cijepljenje protiv humanoga papiloma virusa (HPV). Planiraju se izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojima bi se cijepljenje protiv HPV-a uvrstilo u obvezni kalendar cijepljenja.
Posao stoljeća
Namjera je mjerodavnih da se cijepe svi, a posebno djeca u osnovnim školama, koja će, zbog svojega skoroga promiskuitetnoga ponašanja, postati vektori širenja HPV-a, virusa koji uzrokuje rak vrata maternice.
Ako se iglom obilježe prije prvih spolnih odnosa, djeca će biti zaštićena deveterovalentnim cjepivom »Gardasil«. U farmaceutskoj kompaniji MSD trljaju ruke jer već 2027. godine školske ambulante moraju naručiti sto tisuća doza cjepiva kako bi »osmaši« imali garanciju sigurnoga spolnoga sazrijevanja. Budući da je cijena jedne doze znatno viša od sto eura, netko će u Ministarstvu zdravstva s američkom tvrtkom potpisati ugovor od deset milijuna eura. Sa svakim se docjepljivanjem milijuni množe nepoznatim faktorom. I tako svake godine. I to samo za pučkoškolce.
Hrvatska je prva u svijetu?
Cijepljenje protiv HPV-a nije obvezno ni u jednoj zemlji Europske unije. Cijepljenje protiv HPV-a nije obvezno gotovo nigdje u svijetu. Nije poznato zbog čega naše nadležne institucije žele učiniti Hrvatsku svjetskom perjanicom zakonske prisile. Ili populacijskim zamorcem. Veliki cjepni obuhvat vrlo je skup i nepotreban, zaštita je upitne vrijednosti, cijepljenje pruža lažnu nadu i očekivano privlači žene da odustanu od citoloških pretraga (Papa-test). O tome se, iz iskustva, govori i u službenim dokumentima Agencije za istraživanje raka (IARC) pod naslovom »Probir za rak vrata maternice« objavljenima 2005. i 2022. godine.
Feministička epidemiologija
U žena inficiranih HP virusom cjepivo je beskorisno, a za žene koje nisu u kategoriji rizičnoga spolnoga ponašanja rasprava o cijepljenju je besmislena. Naposljetku ostaje pitanje zbog čega cijepiti maloljetne dječake. Oni nemaju maternicu ni njezin grlić, a rak spolnoga uda u Hrvatskoj gotovo (zapravo) ne postoji. Sve to nalikuje na feministički fatalizam prema kojem je uvijek onaj drugi (muškarac) uzrok sudbine one prve. Obvezno cijepljenje maloljetnih adolescenata, eto, budućih delikvenata, podsjeća na poznati pandemijski poklič »misli na druge«. Cijepljenje nevinih, a uhvaćenih po školskim hodnicima, vrsta je epidemiološke pedofilije i ideološki nasrtaj medicinske struke nad prevencijom.
Pandemijski recepti
Mnogi detalji i razlozi zbog kojih hrvatski vakseri žele zakonski osigurati okoliš bez zaraze podsjećaju na politiku cijepljenja tijekom pandemije koronavirusa: nepotrebna histerija, mnoštvo parola, svjetlo na kraju tunela, moralne ucjene, tisuće doza bačenih u smeće, posao stoljeća, ukidanje sloboda… Djeca bez zaštitne maske ne mogu u školu, a bez »Gardasila« ne mogu u život. Cijepna iskaznica s HPV pečatom nova je COVID putovnica, medicinska dozvola za druženje, prvu ljubav, brak…
Slobodarski uzvik »moje tijelo, moj izbor« ne vrijedi u slučaju cijepljenja protiv HPV-a. Ni djeca ni njihovi roditelji nisu više »gospodari svojega tijela«. Zakonskom obvezom cijepljenja u Hrvatskoj pubertet postaje vlasništvo medicinskih institucija i eksperata koji s farmaceutskim kompanijama konzumiraju divlji brak.
Zanimljivo je da političari, liječnici i mediji koji u Hrvatskoj zagovaraju prisilu cijepljenja protiv HPV-a zanemaruju ili prešućuju popis država u kojima je uvedena takva obveza: Ruanda, Turkmenistan, Ukrajina. Također se ne izjašnjavaju o izboru modela obveznoga cijepljenja: ukrajinski protokol – samo za djevojčice ili turkmenistanska naredba – igla za sve.
