I škole, kao i sve ostale odgojno-obrazovne ustanove, mjesta su na kojima se doznaju nove informacije, a prve škole kakve danas poznajemo nastale su u okrilju crkvenih zajednica, pa je tako bilo i kod nas u Hrvatskoj. Zapravo, prvo organizirano školstvo nastalo je u 9. stoljeću, a cilj je bio opismenjavanje što većega broja ljudi, i to svagdje u Europi – a kasnije i u svijetu – kada su prva učilišta i sveučilišta osnivali svećenici, ponajprije redovnici, a samostani su bili prostor za spajanje znanosti i vjere. Dakle, od svojih je početaka Crkva pokušavala širiti znanje i obrazovanje te ulagati u nova znanstvena postignuća. Dolaskom sekularizacije priča se donekle promijenila. Odgoj i obrazovanje sada je pod upravljanjem države, ali Crkva i dalje po cijelom svijetu ima svoja vrlo ugledna učilišta i sveučilišta, a s odgojem i obrazovanjem počinje već od malih nogu – u vrtićima i osnovnim školama, pa do srednjih škola i sveučilišta.
Kroz svoju je povijest Crkva poticala pismenost i osnivanje odgojno-obrazovnih ustanova, a to nastavlja i danas, pri čemu se posebno naglašava dimenzija moralnoga i duhovnoga u odgoju i obrazovanju. Tako Crkva zapravo obuhvaća sve dimenzije ljudskoga života i Božju riječ nastoji unijeti u svaki dio čovjekova života. Time Crkva ne naglašava samo akademsko obrazovanje, nego i potrebu za stvaranjem i razvijanjem kritičkoga razmišljanja, razumijevanja vrijednosti i rada na duhovnom rastu.
Premda Crkva u Hrvatskoj u komunističko doba nije imala pristup odgoju i obrazovanju u samom sustavu, ona obrazovanje nije zapostavila, nego se prilagodila novijim vremenima. Danas, u demokratskom društvu, postoje različite katoličke odgojno-obrazovne ustanove, ali se djeca i mladi okupljaju i u crkvenim prostorima na različitim aktivnostima. Susret hrvatske katoličke mladeži, zajednice mladih i različite pastoralne inicijative neki su od primjera okupljanja mladih u Hrvatskoj na kojima se promiče i odgoj i obrazovanje, kao i rast u vjeri, razvijanje vještina i život za vrijednosti. Tako i formalni i neformalni oblik obrazovanja mladim vjernicima u Hrvatskoj omogućavaju da se razvijaju kao cjelovite osobe i pronađu svoj identitet u zajednici.
Pristup točnim informacijama gradi odgovorno društvo
Dr. Leali Osmančević sa Sveučilišnoga odjela za komunikologiju HKS-a autorica je brojnih radova iz područja odnosa djece i medija, u kojima nastoji promicati medijsko opismenjavanje mladih. U povodu Međunarodnoga dana prava na pristup informacijama dr. Osmančević poručuje: »Djeca i mladi odrastaju u okruženju u kojem se oblikuju njihove vrijednosti, obrasci ponašanja i osjećaj pripadnosti, pa je od velike važnosti da već tijekom djetinjstva imaju pristup informacijama koje su provjerene i istinite.« U moru informacija dezinformacije nas mogu odvući od istine pa stoga ističe da istinite i provjerene informacije »pružaju sigurnost i daju stabilne temelje za cjeloživotno učenje«. Također upozorava da je u doba interneta i društvenih mreža izloženost informacijama sve veća, a time i opasnost od dezinformacija, koje su naizgled često jednostavnije, brže i privlačnije od ostalih, točnih sadržaja. »Pravo na pristup informacijama omogućuje da učenici i nastavnici dođu do provjerenih i pouzdanih izvora znanja. Time nastava postaje sadržajno bogatija i zanimljivija, a obrazovanje povezanije sa stvarnim životom i potrebama društva«, govori sugovornica iz svojega životnoga i obrazovnoga iskustva te zaključuje: »Razvijanje medijske, informacijske i digitalne pismenosti prirodno pridonosi kulturi otvorenosti i dijaloga u školama, među djecom i mladima.« Takav pristup mladima daje moć da sami prepoznaju istinu i razluče lažne sadržaje. Tako ne samo da jačaju kritičko razmišljanje, nego i grade odgovorno i pouzdano društvo, spremno za digitalno okruženje koje se stalno mijenja.Odgovorno pristupajmo informacijama
Pravo na pristup informacijama, odnosno na traženje i dobivanje informacija, pravo je svake osobe, a tijela javne vlasti imaju obvezu omogućiti pristup informacijama. Međunarodni dan općega prava na pristup informacijama obilježava se 28. rujna na temelju rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz 2019. godine.
U obilju informacija kojima smo okruženi, pogotovo na internetu koji je većini mladih osoba danas primarni izvor informiranja, često se može doći do pogrješnih uvjerenja. Iako je danas lakše nego ikada doći do informacija, često se zna ispostaviti da neke od njih nisu točne. Problem se javlja kada se pogrješne i netočne informacije dijele, a zbog interneta se šire i velikom brzinom. Koliko je točnost i provjerenost onoga što doznamo važna, posebno znaju mladi koji se bave novinarstvom i rade u medijima. Naravno, ne tiče se to samo njih, nego je za sve važno biti odgovoran i provjeravati podatke do kojih se dođe kako bi se dijelilo samo ono što je istinito, vrijedno i na korist svima. Pravo na pristup informacijama odnosi se tako i na dobivanje informacija od tijela javne vlasti, kako bi sve potrebno u društvu bilo transparentno i otvoreno. Informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta ili zapisa, a pristup njoj temeljno je demokratsko načelo.
S početkom nove školske godine važno je reći kako djeca u školi prvi put počinju »baratati« mnoštvom informacija i u školi uče kako doći do onih pravih. Zbog toga je bitno da im osim roditelja o tome govore i da ih podučavaju i nastavnici. Važno je u svemu poštovati i pravo na privatnost. U »moru« profila na društvenim mrežama danas se informacije o drugima dijele olako, ne razmišljajući o tome da se time nekoga može povrijediti ili mu narušiti privatnost. Zato – budimo odgovorni. Mi mladi možemo potaknuti mlađe od sebe da razmisle i da se zauzimaju za pravo na pristup informacijama, ali i da nije sve što vide ili čuju točno, nego da istražuju, propituju i nalaze prave odgovore. Bitno ih je podsjećati na to pravo, ali još i važnije na odgovornost dijeljenja informacija, jer što je pravo bez odgovornosti?
Danas smo isto tako svjedoci još jedne velike promjene koja je pristup informacijama podigla na novu razinu, a to je umjetna inteligencija, odnosno ChatGPT pomoću kojega samo postavljanjem pitanja dolazimo do odgovora. Je li to loše ili dobro tek ćemo vidjeti, ali ne dopustimo da iščezne odgovorno pristupanje informacijama, kao i njihovo provjeravanje kako bismo bili sigurni u njihovu točnost. Velike promjene poput umjetne inteligencije donose i koristi, pa tako ne trebamo biti ni u strahu, nego iskoristiti to najbolje što možemo. Jer, kako kaže Biblija, »nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora« (2 Tim 1, 7).
Crkva u službi komunikacije i zajedništva
U svijetu koji se neprestano mijenja i u kojem mediji oblikuju misli, vrijednosti i odnose Crkva ne može ostati nijema. Od svojih početaka Crkva prepoznaje moć komunikacije, ne kao prijetnju, nego kao sredstvo evangelizacije i izgradnje zajedništva. Jedan je od ključnih dokumenata u novije doba pastoralni naputak »Communio et progressio« Papinskoga vijeća za društvene komunikacije objavljen 23. svibnja 1971. kao nastavak koncilskoga dekreta »Inter mirifica« te nastao kao odgovor na sve veći utjecaj medija na društvo. Crkva u njemu ističe kako komunikacija nije samo tehnika, nego sredstvo za izgradnju zajedništva i promicanje ljudskoga dostojanstva. Mediji, kada služe istini, pravdi i ljubavi, postaju moćno oruđe evangelizacije. Dokument poziva vjernike – posebno mlade – da se odgovorno koriste medijima, kritički razmišljaju, šire dijalog i nadu, a ne mržnju i laži. »Communio et progressio« i danas ostaje poziv Crkve na prisutnost u svijetu kroz istinoljubivu i evanđeosku komunikaciju.
