Politički jezik može stvoriti dojam u kojem laž zvuči istinito, ubojstvo prihvatljivo, a »zrakoprazne« teze uvjerljivo. Tako je u eseju »Politika i engleski jezik« još 1948. promišljao George Orwell. Njegov – široj javnosti ne tako poznat – esej iskoristio je projekt »Obitelj i mediji« da bi razobličio neke suvremene eufemizme kojima se u javnom prostoru prikrivaju neke opasne i štetne prakse.
Surogat-majčinstvo jedna je od takvih manipulacija. Njegovi zagovornici žele ga prikazati kao čin solidarnosti, čime se zapravo manipulira jednim od osnovnih kršćanskih pojmova. No stvarnost surogat-majčinstva daleko je od bilo kakva kršćanskoga poimanja. »Prodavanje ili kupnja djece djela su koja nemaju baš nikakve veze sa solidarnošću, a surogatstvo nije ništa drugo nego trgovina ljudima.
Žena je eksploatirana, ona prodaje svoje tijelo, hrani dijete koje je rodila, a nakon toga ono se nasilno odvaja od nje. Netko tko zagovara takvu praksu ne smatra dijete darom, nego ‘pravom’«, napominju iz »Obitelji i medija«.
A kada je riječ o pobačaju, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«, događa se svojevrsni obrat. U tom se slučaju ne govori o solidarnosti s nerođenim djetetom, nego se ispred djeteta u majčinoj utrobi želi nametnuti »pravo« na izbor. Zato je i »prekid trudnoće« idealan eufemizam kojim se želi zamaskirati stvarnost pobačaja – ubojstvo nerođenoga djeteta u majčinoj utrobi. »Da, zasigurno postoje ljudi koji za sebe govore da su ‘pro-life’, a da pritom njeguju i neka mizogena stajališta. No biti ‘pro-life’ i biti mizogen jednostavno nisu ponašanja koja se nužno međusobnu uvjetuju. Naprotiv, ljudi koji poštuju život od začeća njeguju afirmativne poglede prema svakomu životu, pa tako i prema ženama, vjerujući da pobačaj nije samo ubojstvo nerođenoga djeteta, nego i nešto što ne može biti dobro za žene«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
