Da je okoliš vrlo širok pojam potvrdila su nedavno dva događaja, jedan kulturni, a drugi društveni – i oba se tiču Hrvatske.
Manje je u hrvatskoj javnosti bilo, naime, zapaženo da je autorica filma »Žica« tijekom nedavnoga posjeta Vatikanu papi Franji poklonila svoj film koji govori o životima ljudi na migrantskoj ruti na hrvatsko-slovenskoj granici opkoljenoj žilet-žicom. Tiha K. Gudac, redateljica toga višestruko nagrađenoga dokumentarnoga filma nastaloga kao dio velikoga europskoga projekta »Granice«, sudjelovala je na audijenciji kod pape Franje. Dogodilo se to na inicijativu »Giavera festivala« koji već 26 godina, putujući po Italiji, umjetnošću, plesom, glazbom i predstavljanjem različitih kultura promiče dijalog i susret među mladima i kulturama emigranata u Italiji, opisala je Tia Špero u Večernjem listu. Podsjetila je na redateljičine riječi kojima je svojedobno opisala film: »Sama žica golem je problem za one koji žive uz nju; za ljude, životinje i kompletan ekološki sustav u koji je postavljena jer je obustavila prirodne migracije i onemogućila pristup vodi, a ne rješava apsolutno ništa. Iskoristit ću priliku da kažem da bi žica morala biti uklonjena po najbržem mogućem postupku, no potpuno sam svjesna činjenice da je ta moja izjava pucanje u prazno jer birokratske odluke ovog tipa nemaju nikakve veze sa stvarnim životom.
S druge strane žica je golemi simbol novog lica Europe kao društva koje nakon više desetljeća ponovno diže zidove i ruši mostove, u tom smislu ona bi trebala zabrinjavati ukupno europsko društvo.«
U razgovoru s novinarkom protumačila je da je Papa upoznat s radom »Giavera festivala«, a među velikim brojem onih koji u tome sudjeluju ima i folklornih grupa ljudi iz hrvatskih krajeva. Rekla ja da je na audijenciju s Papom došla jer su organizatori festivala bili uvjereni da je napravila važan film za područje kojim se oni bave – inkluziju i sve ostalo s čime se Europa sada susreće zbog intenzivnoga migrantskoga vala. »Dok nisam došla u Vatikan, stajala u sobi za audijencije i vidjela papu Franju ispred sebe, nisam baš vjerovala u to gdje se nalazim i što se događa. Doživjela sam to kao veliki dar i neku vrstu milosti«, rekla je redateljica i novinarki opisala svoje oduševljenje Papinom reakcijom jer su ih prethodno upozorili da će zbog epidemioloških mjera morati držati distancu te da se ne će moći rukovati s Papom. Ipak, on ih je sve iznenadio: sa svakom se osobom rukovao, s njima razmijenio nekoliko riječi, pogledao ih je u lice i nasmiješio se.
Film koji je darovala papi Franji imao je i posvetu u kojoj je stajalo da je to dar u ime svih protagonista filma – ljudi koji žive u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji na migrantskoj ruti uz žilet-žicu, ali i migranata koji su s njom podijelili svoja iskustva. »Ta audijencija dogodila se dan prije prve nedjelje došašća, a na njoj su bili ljudi raznih kultura, rasa i nacija… Sljedeći smo dan kao grupa bili na Angelusu na Trgu svetoga Petra, gdje je Papa zapravo većinu svojega obraćanja nakon poruke prve adventske nedjelje posvetio upravo pitanjima i problemima migranata. Govorio je o tome koliko je nužno da se svi koji živimo u Europi jedni prema drugima odnosimo s dostojanstvom, o djeci koja stradavaju na putu te da su svi ljudi braća, da svi imaju lice i dušu«, rekla je redateljica Gudac, ističući da se papa Franjo već godinama zauzima za migrante i potrebu da se na njih ne gleda kao na fenomen ili brojke, nego kao na ljude vrijedne dostojanstva. Rekla je da se dokumentarnim filmom bavi upravo da bi ispričala priče koje su nepoznate i kako bi ih približila ljudima. »I u ovom mojem filmu, koji se bavi žilet-žicom , željela sam prikazati dvije strane. I te ljude koji žive uz žicu koja im uništava živote, a s druge strane migrante koji kao da su postali samo brojke, te njihova intimna, osobna iskustva.«
