PLES MASKIRANIH Ili pomilovanja komunističkih zločinaca

Foto: Shutterstock

Prevario si se u prošlom nastavku! – nabija mi šuro, znani »Sin Oluje«, grijehe još otprije uskrsne ispovijedi. – Ili je to bila tvoja žena, moja pametna sestra, koja je tvrdila kako će ljudi dugo još nosati maske na nosu u strahu od virusa? Prevarili ste se, pale su maske do daske! Dobro, istina, u Vatikanu sam ih preko televizijskoga ekrana još podosta vidio, ali kod nas u crkvi ni jedne! Valjda neuki puk više, brže i jače povjeruje? Uglavnom, kod nas, bez i jedne maske, stiskali smo se na bdjenju kao nekad, a na Veliki petak ljubili smo križ, kao da se do prekjučer nismo bojali i unuke poljubiti! Ali ne samo što su te medicinske maske pale, padaju ovih dana i maske za koje smo, mi naivci, još u rovovima Domovinskoga rata mislili da su tada skroz pale! A ono, tek sad se skidaju iako je već odavno prošao fašnik… Jer, kak’ drukčije nazvati ovo sad, ovaj »svehrvatski pokret« za pomilovanje komunističkih udbaških zločinaca, koje je čak stranjski sud osudio za zlodjela počinjena »u gostima«, na njihovu »igralištu«. Neee, sad ćemo mi njih na domaćem terenu, u najnovijoj predstavi za široke mase, milovati i milovati sve dok se ne budemo svi uzduž i poprek pomilovali!? I to ne zato što su se oni pokajali, neg’ da bismo ih… proslavili?! A ti i ja, bedaka dva, iščuđavamo se kad jugoministar koji nam je na početku rata »zabetonirao« embargo na uvoz oružja poslije od države koju silom nije želio milom prima ordenje za iznimne zasluge?! Stvari postaju sve jasnije sada kad čujemo da su i zasluge osuđenih udbaških, oznaških, kosovskih i tko zna kojih još junaka od neprocjenjive vrijednosti za ovu državu, što im priznaju i najveći hrvatski generali?! Valjda samo mi, po vukovarskim i drugim prvim crtama, nismo znali koja se to Hrvatska »crta«?! Ona koja će se prvo stidljivo pozivati na Jajce kao svoje pramjesto postanka i idejno »prapočelo«, da bi nam danas, evo, otvoreno pokazivala i svoje najveće dosad nam neznane ratne heroje… Koji su nekoć progonili starce moje i tvoje!?! I samo su, valjda, nekom proceduralnom pogrješkicom ili kratkovidnošću njemačkoga sudca osuđeni na doživotne zatvorske kazne? Sreća pa su moji na vrijeme prešli k svetomu Petru, još dok su zaneseni hrvatskim snom vjerovali da im se sinek borio da Hrvati budu »svoji na svome«… Jer, gle, eto i nas »svojih na… njihovome«?! Mi »svoji« došli na njihove progonitelje, isljednike, na njihove medijske manipulatore, njihove »glavo-eliminatore«?!… Mi »svoji« u istoj njihovoj koži, samo s drugom zastavom, grbom i novcem, na neko vrijeme… Sad, čim su nam kunu otjerali, učas su se još malo ohrabrili, ne bih se čudio da nam i himna »predstih« dobije, pa da ide: »Po šumama i gorama lijepa naša«… ista kaša!

– Čuj, Šuro, sad si mi oduzeo cijelu kolumnu! A ne znam ni koji joj naslov dati? Mislio sam »Danse macabre«, ali možda je bolje »Četvrt vijeka pod maskama«, jer prilično nam živahno djeluju ti »mrtvi« plesači…