Govoreći o problemu neplodnosti odnosno smanjene plodnosti, dr. Žarko Šperanda, specijalist ginekologije i porodništva, član Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva i potpredsjednik njegova požeškoga ogranka, ustraje na važnosti pravodobnoga zasnivanja obitelji s rađanjem djece kao jednim od bitnih njegovih ciljeva. Pod pravodobnošću misli na razdoblje života u optimalnoj biološkoj dobi ili što bliže toj dobi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, optimalna biološka dob za rađanje je između 20. i 27. godine. »Mladi bračni par tada je u optimumu bračnoga sklada i uzajamne ljubavi te u vrhuncu reproduktivnih sposobnosti«, kaže dr. Šperanda.
Biološki se sat očito ne ravna prema promjenama društvenoga i kulturnoga ozračja o kojima je govorio na početku ovoga priloga. Stoga, prije nego što će progovoriti o kliničkoj strani statistika neplodnosti, dr. Šperanda okvirno kaže: »S vremenom, sa starenjem, u organizmu dolazi do promjena koje dovode do različitih patoloških poremećaja te narušavaju reproduktivno zdravlje žene, muškarca, odnosno para. Te bismo poremećaje mogli razvrstati u one koji su posljedica samoga procesa starenja tijela te one koji su posljedica utjecaja vanjskih faktora.« U okvirima novinskoga članka, dakako, nije moguće ni potrebno opisati sve bolesti. Stoga se sugovornik osvrće na neke od tih promjena i bolesti, na ulogu koju igra čimbenik starenja te na njihov utjecaj na plodnost.
Dr. Šperanda dijeli promjene/bolesti na metaboličke bolesti, od kojih na reproduktivno zdravlje najčešće i najviše utječe pretilost i njezine posljedice; bolesti reproduktivnoga sustava (miomi, endometrioza, adenomioza, ciste i tumori jajnika i maternice…); spolno prenosive bolesti (u prvom redu klamidije, mikoplazme, humani papilloma virus i njihove komplikacije) te ostale bolesti koje, uz kontracepciju i namjerne pobačaje, mogu imati utjecaja na plodnost, pri čemu se ponajprije misli na onkološke bolesti.
»Utjecaj«, započinje sugovornik svoj osvrt, »metaboličkih bolesti povezanih s prekomjernom tjelesnom težinom na plodnost opće je poznat. One su najčešći uzrok poremećene i smanjenje plodnosti jer se uz inzulinsku rezistenciju i dijabetes mijenja i rad hormonske osovine hipotalamus – hipofiza – jajnici, što pak mijenja kvalitetu ovulacije i međuodnos hormona potrebnih za spontano začeće. Osim što remeti ovulaciju s učestalošću do 30 posto, pretilost umanjuje mogućnost začeća i po drugim osnovama, kao što je hipotireoza (smanjeno stvaranje, izlučivanje i djelovanje hormona štitnjače), povišen krvni tlak, povišen šećer u krvi. Zbog kombinacije tih bolesti i ostvarena trudnoća ima znatno više komplikacija. Češći su spontani pobačaji, poremećaji rasta djeteta kao što je prekomjeran rast i veliko dijete – pretilost se generacijski prenosi – ili zastoj u rastu i maleno dijete s komplikacijama.« Sugovornik ne zaboravlja ni čimbenik starenja. »Prema statistici EUROSTAT-a za 2015. godinu, generacijski profil pretilosti u nas u Hrvatskoj u populaciji od 25 do 35 godina kreće se oko 8,8 posto, ali poslije 35. godine naglo raste, tako da je od 35. do 44. godine 18,7 posto, a poslije i više«, kaže dr. Šperanda.
Potom prelazi na drugo područje. »Gledamo li na bolesti koje obuhvaćaju genitalni sustav u užem smislu, još se jasnije mogu uočiti bolesti ovisne o dobi. Tako su primjerice miomi, dobroćudni tumori maternice, rijetki prije 25. godine, ali su s godinama sve brojniji i veći, tako da konačno 50 posto žena ima miome, s manjim ili većim utjecajem na plodnost u kasnoj reproduktivnoj dobi«, kaže dr. Šperanda. I nastavlja: »Endometrioza je bolest koja nastaje usađivanjem sluznice maternice na udaljenija mjesta reproduktivnoga sustava, gdje formiraju spororastuće ciste. Sama po sebi nije opasna, ali dokazano i na više načina umanjuje plodnost, ili izaziva neplodnost. Procjenjuje se da je u općoj populaciji ima između 5 i 10 posto, ali u neplodnih žena učestalost se kreće između 35 i 50 posto. Najveća učestalost endometrioze je između 30. i 40. godine.«
»Adenomioza«, nastavlja ginekolog, »naziv je za bolest koja nastaje prebacivanjem sluznice maternice u dublje mišićne slojeve. Riječ je o benignoj sluznici koja se nalazi u mišićnom sloju maternice. Smatra se da je učestalost adenomioze u općoj populaciji 5-10 posto, ali u neplodnih žena s bolnim menstruacijama ona iznosi oko 54 posto. Učestalost raste s godinama. Među ženama dobne strukture od 40 do 50 godina kojima je odstranjena maternica, patohistološkom obradom pronađena je prisutnost adenomioze u 60-70 posto slučajeva. Sve je češća u žena s odgodom rađanja koje još žele ostvariti trudnoću.« Prikaz bolesti reproduktivnoga sustava dr. Šperanda završava napomenom: »Važno je istaknuti da plodnost ostaje znatno umanjena i nakon što je miom odstranjen, ili je uklonjena endometrioza.«
Štetno na plodnost, i to na više načina, djeluju i spolno prenosive bolesti poput klamidije i mikoplazme. »Izazivanjem lokalnih kroničnih upala mijenja se kvaliteta zahvaćenoga tkiva, što umanjuje plodnost. Djelovanjem na grlić maternice smanjuje se njegova kvaliteta i funkcionalnost, a isto vrijedi i za upale endometrija, čime se smanjuju mogućnosti usađivanja embrija. U jajovodu te upale izazivaju začepljenje te posljedično neplodnost, a mogu se dogoditi i izvanmaterične trudnoće«, kaže ginekolog. Nadalje, »pojedini tipovi humanoga papiloma-virusa svojim višegodišnjim djelovanjem izazivaju prekarcinoze i karcinom grla maternice. Nakon nužnih operativnih zahvata plodnost je umanjena«, ističe dr. Šperanda.
»Odgoda rađanja uporabom oralnih hormonskih kontraceptiva također nosi svoje rizične čimbenike jer djeluje na hormonske receptore različitih organa i sustava u tijelu, posebno reproduktivnih. Rizik od neplodnosti nosi i uporaba intrauterinih uložaka, koji djeluju izravno mehanički, odnosno eventualno hormonski, na maternicu, jajovode i okolne strukture te stvaraju klimu pogodnu za upale gornjega genitalnoga trakta«, kaže sugovornik. Također i namjerni abortus, osim što je »neprihvatljivo sredstvo za reguliranje obitelji«, nosi sa sobom »brojne komplikacije neposredno nakon zahvata ili kasnije, uzrokujući rizike od neplodnosti ili smanjenje plodnosti«, kaže dr. Šperanda.
Onkološke bolesti drugih organa, koje »više nisu rijetkost u mlađoj i srednjoj životnoj dobi«, također utječu na plodnost. »Tu se ponajprije misli na neke krvne bolesti, ali i na rak testisa, štitnjače, dojke i sl. Uz operativnu terapiju, često ide i polikemoterapija ili zračenje, što uništava genetski materijal jajnika ili testisa«, kaže dr. Šperanda. Naposljetku, sugovornik spominje i »faktor okoliša«, tj. »otrove i različite toksine koji mogu djelovati nastankom bolesti same jedinke mijenjajući DNK ekspresiju proteina, što među ostalim utječe na kvalitetu spermija«. No osim što mogu izazvati bolest pojedinca, »učinci se mogu odraziti i na strukturu gena u gametama (spolnim stanicama) koja se onda kao mutacija prenosi na potomstvo«, kaže dr. Šperanda. Ni tu ne zaboravlja na »faktor vrijeme«. »S godinama raste mogućnost izlaganja tim štetnim čimbenicima, što prati porast mutiranih gena.«
