Veliko hrvatsko blago su šume. O njima se malo govori, a ponajmanje progovara politika i vladajuće garniture. Štoviše, nema ih uopće u ministarstvima, zapravo marginalizirane su, a struka je bačena u zapećak. Premda Hrvatska u šumarstvu ima svjetske znanstvenike i stručnjake, njih se premalo uvažava zbog određenih lobija, bilo političkih ili ekonomskih. Hrvatske šume više su od samoga »drva« u kojem mnogi vide svoj interes. Hrvatsko šumarsko društvo i časopis »Šumarski list« bili su i ostali na braniku nacionalnih interesa. Prepoznati su na europskoj i svjetskoj razini. O hrvatskim šumama i problemima s kojima se suočava struka govori prof. dr. Josip Margaletić sa Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Znanstvenik je prepoznat na svjetskoj razini, dobitnik je državne Godišnje nagrade za znanost, autor je brojnih znanstvenih i stručnih radova, sudionik brojnih međunarodnih i svjetskih projekata.
Šume i šumsko zemljište zauzimaju oko 2,6 milijuna hektara s drvnim zalihama s oko 552 milijuna prostornih metara i sa 11 milijuna prostornih metara novih drvnih zaliha svake godine. Procjenjuje se da šumsko bogatstvo u Hrvatskoj vrijedi od 6,9 do 21 milijarde dolara. Kolike su procjene struke i koliko ubiremo »kamata« od šumskoga blaga?
PROF. DR. JOSIP MARGALETIĆ: Šume su složeni ekosustavi u kojima postoji bogatstvo različitih organizama. Šumski su ekosustavi jedno od najvažnijih prirodnih bogatstava sa stajališta općekorisnih funkcija koje utječu na prirodnu okolinu i na uvjete života i rada u njoj. Od ukupnoga broja šumskih vrsta, autohtonih drvenastih šumskih vrsta u šumama Hrvatske ima oko 260 vrsta, a od toga broja gospodarski važnih je čak 60-ak njih. U hrvatskim šumama od vrsta drveća najviše je zastupljena obična bukva sa 36,5 %, hrast lužnjak sa 13,9 %, hrast kitnjak sa 10 % te ostale vrste koje su zastupljene u manjem postotku. Obična je jela uz autohtone hrastove i običnu bukvu temeljna klimatska vrsta drveća u Hrvatskoj te s gotovo 9 % sudjeluje u drvnoj zalihi šuma i rasprostranjena je na približno 150 000 ha prebornih šuma, što je važan razlog da joj se pridaje veliko značenje. Vrijednost šume u krajoliku iskazuje se kroz hidrološku, vodozaštitnu, protuerozijsku, klimatsku, protuimisijsku, estetsku, zdravstvenu, rekreacijsku, turističku, genetsku, prirodozaštitarsku, bioraznolikosnu i fiziološku ulogu. Sadašnja bi šumska staništa bez šumskoga pokrova izgubila mnoštvo povoljnih svojstava kao što su izvori pitke vode, čist zrak, rekreacija, pohrana ugljika, očuvanje genofonda, zaštita od erozije i osiromašenja tla humusom, zaštita od većih odrona, klizanja tla, većih bujičnih tokova, poplava.
Temelj šumarske ekonomske discipline jest računanje vrijednosti šuma. Ekološki pristup polazi sa stajališta da je šuma značajno ekološko uporište u krajoliku koje pruža brojne blagodati okolišu i čovjeku koji nastava ruralni i urbani prostor te omogućuje život brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Ocjene se zbrajaju i njihov zbroj određuje vrijednost na empirijski određenoj i dogovorenoj skali koja čini vrijednost općekorisne funkcije šuma za 1 hektar (ha). Taj je način vrjednovanja ozakonjen podzakonskim aktom Zakona o šumama Republike Hrvatske. Tako je obračunata vrijednost općekorisnih funkcija šuma u Hrvatskoj 8,3 puta veća od vrijednosti drvne mase. U kombiniranom izračunu ekološkoga i ekonomskoga pristupa dobivena je vrijednost koja je 1,5 puta veća od izravnih koristi koje se sastoje od drva i sporednih šumskih proizvoda kao što su lov, šumsko voće, gljive, ljekovito bilje i dr. Na primjer za vrijednosti šuma u Hrvatskoj koje se odnose za poplavne šume i za šume obične bukve. Poplavne šume zauzimaju približno 170 000 ha, a bukove su šume rasprostranjene na površini od oko 745 000 ha. Podatci iz šumarske literature ističu da je ukupna službena općekorisna vrijednost poplavnih šuma u Hrvatskoj oko 5,43 milijarde eura. Ako tomu dodamo vrijednost drvne zalihe tih šuma, dobiva se njihova ukupna vrijednost od 6,38 milijarda eura. Vrijednost općekorisnih funkcija bukovih šuma iznosi oko 10,61 milijardu eura, a vrijednost njihove drvne mase iznosi nešto više od 650 milijuna eura. Ukupna vrijednost drvne zalihe i općekorisnih funkcija bukovih šuma iznosi oko 11,26 milijarda eura. U većini slučajeva šuma je zapravo neprocjenjiva. Povećanjem životnoga standarda društvo sve više cijeni prirodne resurse kojima raspolaže.
U razvijenim zemljama vrijednost šuma zauzimat će veći udio u ukupnom društvenom proizvodu negoli u zemljama koje temelje svoju ekonomiju samo na njihovu iskorištavanju. U Njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg šumarstvu se zbog održanja općekorisnih funkcija šume daje godišnja naknada koja je 30 puta veća od prosječne cijene drva. Nestankom šuma mijenja se klima krajolika, smanjuje se zaliha pitke vode, poplave ugrožavaju gradove, naselja i poljodjelske površine, a naknada za nastale štete ne može se pravično odrediti uz činjenicu da će se šteta ponovno dogoditi.
Hrvatska je poznata po prirodnim šumama. Je li to najbolja obnova i održavanje ekosustava i u čemu je posebnost hrvatskih šuma u odnosu na zapadnoeuropske zemlje?
PROF. DR. MARGALETIĆ: Šumarska znanost nastala je iz opravdane bojazni da će zbog neplanskoga i neurednoga gospodarenja te prekomjernih sječa nestati šume, koje su već tada, prije dva stoljeća, davale industriji onoga vremena potrebnu sirovinu. Stoga je ta misao našla mjesto u šumarstvu našega područja pa je već 1846. u Zagrebu osnovana Šumarska sekcija u sklopu Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva. Osnivanjem toga prvoga stručnoga organiziranoga šumarskoga tijela postavljaju se temelji početka organiziranoga stručnoga, znanstvenoga i nastavnoga rada. Organiziranjem Gospodarsko-šumarskoga učilišta u Križevcima 1860., koje sa svojim Šumarskim odjelom 1898. godine prelazi na Sveučilište u Zagrebu, postavljaju se znanstveni temelji uzgajanju šuma i priznatoj zagrebačkoj školi uzgajanja prirodnih sastojina koja doživljava punu afirmaciju u domaćim i međunarodnim znanstveno-stručnim krugovima iz područja šumarstva. Od tih dana može se smatrati da počinje organizirani rad u uzgajanju, uređivanju i zaštiti naših šuma, koje su već tada bile dosta ugrožene čistim kolonijalnim i eksploatacijskim sječama. Pošlo se od pretpostavke da osim sječa treba podizati i njegovati šume radi održanja njihove potrajnosti. Osnovne su i glavne zadaće šumarske struke u Hrvatskoj da u svakom od brojnih šumskih ekosustava pronađu i obave takve radove koji će omogućiti da svaki šumski ekosustav bude u stadiju maksimalne proizvodnje, stabilnosti i mogućnosti prirodne ili eventualne umjetne obnove. Uzgojnim radovima formiramo i podržavamo prirodnu strukturu po uzoru na najprirodniju šumu ili prašumu. Tako formirana gospodarska šuma nije izgubila od svoje prirodnosti, produktivnosti i stabilnosti te je čvrsto ekološko uporište svakoga područja gdje se ona nalazi.
Kako se održavaju hrvatske šume posljednjih godina i što bi trebalo činiti?
PROF. DR. MARGALETIĆ: Gospodarenje šumskim ekosustavima kao prirodnim resursom ima naglasak na nedopustivosti smanjenja zalihe toga obnovljivoga prirodnoga resursa. U posljednjih nekoliko godina svjedočimo nizu problema koji su doveli cjelokupno šumarstvo gotovo do ruba opstojnosti struke. Na to posebno upozoravamo u časopisu »Šumarski list« kao javnom znanstveno-stručnom staleškom glasilu Hrvatskoga šumarskoga društva. Državnim šumama Hrvatske (78 % ukupnih šuma) upravlja Trgovačko društvo »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb. U organizacijskom smislu šumarstvo je odstupilo od jednoga načela iz 10 sentenci o šumi uvaženoga akademika Dušana Klepca, a ono se odnosi upravo na organizacijski oblik šumarstva od centralističkoga do proklamirano decentralističkoga, koji kao najpovoljniji »omogućuje na istom prostoru i istoj organizacijskoj jedinici korištenje svih izravnih i neizravnih beneficija koje šuma pruža«. Organizacija šumarske struke danas je strogo centralističkoga oblika, u kojem za svaku sitnicu treba tražiti odobrenje centra. Upravitelji uprava šuma podružnica (njih 16) nemaju ingerencija, čime im je ograničena inventivnost i primjena stečenih šumarskih znanja i iskustava. Time je narušen ugled pred zaposlenicima i lokalnom zajednicom, gdje revirnici i ostali inženjeri sve više postaju uredski službenici, a beneficije šume su svedene na isključivo sirovinsku bazu. Time se zapravo poništava i omalovažava multifunkcionalna uloga šume, a šumarski se stručnjaci svode na razinu neinventivnih nadničara. Potrebno je u što kraćem vremenu provesti decentralizaciju sustava Trgovačkoga društva »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb u kojem bi direkcija imala ovlasti kontrolnih mehanizama praćenja poslovanja podružnica.
Iz objavljenih podataka u medijima o poslovanju »Hrvatskih šuma« vidljivo je da je usporedno sa smanjenjem broja zaposlenih kontinuirano rastao godišnji etat, iskazivana je dobit, a izvršenja vlastitim kapacitetima poduzeća u razdoblju od 2012. do 2015. ostala su približno ista, kako na radovima sječe i izrade tako i na privlačenju drvnih sortimenata. Udio vanjskih usluga kod sječe i izrade iznosio je približno 45 %, a kod privlačenja približno 40 % godišnje neto posječenoga obujma. Broj proizvodnih radnika se smanjio, a njihova su izvršenja (bez tehnoloških unaprjeđenja proizvodnoga procesa) ostala ista ili su rasla. Primanja su im ostala ista ili su se smanjivala. Kada se raspravlja o radovima biološke obnove šuma, odnosno poslovanja poduzeća vezanoga uz uzgajanje šuma i potrajno gospodarenje, mišljenje je najvećega dijela znanstvene i stručne šumarske struke da je počinjena šteta teško procjenjiva. Za njezino će otklanjanje biti potrebna desetljeća.
Iz Hrvatskoga drvnoga klastera navode da industrija zasnovana na šumi zapošljava 53 000 radnika te ostvaruje 10,5 % hrvatskoga izvoza i sudjeluje u BDP-u sa 3,6 %. Koje su Vaše procijene trenutačnoga stanja, a koje su mogućnosti?
PROF. DR. MARGALETIĆ: Problem šumskih resursa Hrvatske datira još od polovice prošloga stoljeća i izravno je utjecao i utječe na razvoj drvoprerađivačke industrije Hrvatske. U istom tom razdoblju, koristeći se vlastitom pameću i kulturom rada bliže i dalje zemlje u okruženju, dijelom i na uvozu šumskih sortimenata i poluproizvoda u niskoj fazi primarne prerade i iz Hrvatske, razvijaju svoju drvoprerađivačku i komplementarnu industriju. Naime od ukupne godišnje količine proizvodnje i uvezenih šumskih sortimenata raznih vrsta drva u Hrvatskoj, izvoz trupaca za proizvodnju furnira i primarnu preradu, piljene građe i elemenata, pa i biomase preračunato u trupce kroz zadnjih pet godina ima veći udio od 65 %. Umjesto tako visokoga udjela izvoza domaćega resursa logično bi bilo da se radi blizine sirovine on upotrebljava za daljnju preradu u Hrvatskoj, i to što bliže šumskim sastojinama, koristeći se tako rentom položaja. Tržišnom cijenom sirovine koja ne podnaša visoke transportne troškove treba smanjiti izvoz trupaca i proizvoda primarne prerade te stvarati preduvjete za razvoj domaćega tržišta piljene građe.
U koje se svrhe može pravilno iskorištavati hrvatsko šumsko blago a da se ne naruši njegov biološki potencijal, tj. da se očuva za buduće naraštaje?
PROF. DR. MARGALETIĆ: Da bi se održala postojanost naših šuma i njihova prirodna raznolikost, moramo se pridržavati ciljeva gospodarenja koji su nam zadani, a to su: osigurati postojanost ekosustava, održavati i poboljšati općekorisne funkcije šuma te provoditi potrajno gospodarenje. Postojeći genetički diverzitet u prirodnim populacijama šumskoga drveća treba očuvati te ga održavati u generacijama, kako bi se očuvala stabilnost ekosustava šumske zajednice. Dobro i uspješno gospodarenje najprije se ogleda u postupcima prema šumi, koji u skladu s čimbenicima proizvodnje izravno utječu na kvalitetu sastojina.
Koliko se pravilno iskorištava šuma u drvnoj industriji, koliko u energetici i kako bi to trebalo činiti u zatvorenoj proizvodnji za vlastite potrebe, a zatim za izvoz?
PROF. DR. MARGALETIĆ: Nedavno je u medijima objavljen podatak da se 1 % ukupne svjetske proizvodnje peleta proizvodi u Hrvatskoj. Poznato je da su u zemljama s razvijenom drvoprerađivačkom industrijom peleti produkt finalne proizvodnje. U nas se oni proizvode od kvalitetne drvne mase koja bi se mogla znatno kvalitetnije iskoristiti, a nabavljena je od šumarskoga sektora po netržišnim cijenama. Transparentnom prodajom drvne sirovine te usklađivanjem njene cijene sa stanjem na tržištu potaknula bi se finalizacija. Drvnoj industriji treba pomoći drugim gospodarskim mjerama jer se do sada pokazalo da samo jeftina sirovina nije rezultirala njezinim razvojem. Na primjer, u Austriji šumarski sektor kao finalni proizvod na tržištu prodaje toplinsku i električnu energiju iskorištavajući biomasu kao sirovinu. U tom smjeru moguća su znatna poboljšanja kvalitetnijega iskorištavanja sirovina kojima obiluju šumski ekosustavi Hrvatske.
Časopis »Šumarski list« izlazi kontinuirano od 1877. godine na hrvatskom jeziku, a u njemu su protkana znanja i ideje hrvatskih i svjetskih stručnjaka. Valja napomenuti da je šumski red Marije Terezije tiskan na hrvatskom jeziku 1796. Šumama se davao velik značaj kroz prošlost, kakav je odnos danas prema hrvatskim šumama?
PROF. DR. MARGALETIĆ: U proteklih nekoliko godina brojne su značajne funkcije šumarske prakse znatno smanjene i sustavno zanemarivane. U prvom redu nekvalitetna kadrovska selekcija, izostanak ulaganja u opremu potrebnu za obavljanje terenskoga dijela posla, širenje negativne atmosfere u poslovanju, ograničenja u uporabi službenih vozila i slično. Rezultat takvih postupaka očitovao se u izostanku prisutnosti stručnoga osoblja na terenu, što je često rezultiralo izostankom mogućnosti kvalitetnoga gospodarenja šumama. Pojedini su mediji svojim postupcima također pridonijeli da je šumarstvo izgurano na margine društva, a šumarski stručnjaci »istjerani« iz šuma.
Šumom treba gospodariti multidisciplinarno na održiv način koristeći se svim potencijalima prostora. Treba omogućiti stručnjacima kreativan rad s ovlastima i odgovornošću bitnim za unaprjeđenje sektora. Određenim potezima rukovodećih osoba »Hrvatskih šuma« u pitanje su dovođeni temelji šumarske struke kao stručne i znanstvene djelatnosti, i to baš u vremenu jubileja 250 godina organiziranoga šumarstva na ovim prostorima. Danas je šumarstvo razvojno, kadrovski i tehnološki vjerojatno u najtežoj situaciji od vremena Domovinskoga rata.
Časopis »Šumarski list« znanstveno-stručno je glasilo Hrvatskoga šumarskog društva koji je prošle godine proslavio 140 godina neprekidnoga izlaženja. U tom razdoblju objavljena su 1074 sveska (volumena) na 81 154 stranice u kojima je pisalo više od 2700 autora. »Šumarski list« ubraja se među najstarije časopise u svijetu iz područja šumarstva. Svi objavljeni volumeni svrstani po godinama izlaska dostupni su čitateljstvu u elektroničkom obliku i nalaze se na službenim stranicama Hrvatskoga šumarskoga društva. Časopis je s objavljenim 15 641 člankom svjedok događanja kroz 140-godišnju povijest na ovim prostorima iz područja šumarstva. Tu je posebno vrijedna rubrika Riječ uredništva koja je odraz mišljenja velikoga dijela struke o pojedinim problemima, na koje se upozoravalo u pismenim i usmenim obraćanjima rukovodstva Hrvatskoga šumarskoga društva resornomu ministarstvu, političkim strankama i saborskim zastupnicima. Njihov je odgovor, nažalost, često završavao samo kurtoaznim podrškama bez konkretnih aktivnosti usmjerenih na otklanjanje problema uvažavanjem podastrtih činjenica. Iznimku čini manji broj pojedinaca kojima ovom prilikom zahvaljujemo na želji i odlučnosti u rješavanju nastalih problema.
Koliko vlasti uvažavaju struku i znanost kad su u pitanju hrvatske šume, osobito od nastanka hrvatske samostalnosti do danas? Kako se postupa s hrvatskim šumama na gospodarskoj razini, a što bi trebalo dodatno činiti? Koliko su šume hrvatski potencijal u gospodarstvu?
PROF. DR. MARGALETIĆ: Šumarska je struka s negodovanjem prihvatila odnos vlasti prema njoj, kako od tzv. SDP-ove, potom koalicijske do sadašnje Vlade pod predsjedanjem premijera Plenkovića. Ni jedna od njih nije vratila naziv »šumarstvo« u naziv resornoga ministarstva koje ga je do sada uvijek imalo, iako struka gospodari s gotovo pola kopnene površine Hrvatske, gdje je šuma itekako važna infrastrukturna kategorija gospodarstva. Mnogi to gledaju kao prvi pokazatelj koji govori o tome što za ljude na vlasti znači šumarstvo i očuvanje šumskih ekosustava.
U programu sadašnje Vlade o šumarstvu istaknuto je samo nekoliko rečenica, i to ponajprije kao sirovinskoj osnovici za privatne drvoprerađivače, čiji očito jak lobi vjerojatno i dalje očekuje netržišnu cijenu drvnih sortimenata. Pod krinkom da čuvaju radna mjesta, oni se i dalje razbacuju nacionalnim bogatstvom neracionalno ga iskorištavajući, postižući minimalnu dodanu vrijednost, a država im to dopušta. Hrvatska je 1991. godine osnovala poduzeće »Hrvatske šume« i tada je to bilo javno poduzeće, a danas trgovačko društvo. Zbog brojnih razloga od kojih su neki od najznačajnijih gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH, potrajno gospodarenje šumama, utjecaj na ruralni razvoj, razvoj drvoprerađivačkoga sektora i slično. Šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb vlasništvo su od strateškoga interesa Republike Hrvatske, odnosno svih njezinih građana. Zbog strukture vlasništva nad šumama i šumskim zemljištima, uvjetovane povijesnim razlozima, »Hrvatske šume« d.o.o. jesu i još će dugo biti najznačajniji operativni i privredni subjekt u šumarstvu Hrvatske.
