Prepoznatljiv lik i ime župe i grada Belišća je Branko Matišić. Rođen je 18. ožujka 1957. Mama mu je Barbara rođena u Pešćenu, u župi sv. Nikole biskupa Hrašćina u Hrvatskom zagorju, a tata je Stjepan, rođen u Vinogradcima kraj Belišća. Nakon vjenčanja 1956. godine skrasili su se u Bistrincima, prigradskom naselju Belišća.
Frankopanska i Lisinski u srcu
»Osnovnu školu polazio sam u Bistrincima i Belišću, a gimnaziju sam završio u Srednjoj školi Valpovo«, pripovijeda Matišić. »Slike koje ostaju iz toga vremena povezane su s igranjem i kupanjem na Dravi. Ne blijede ni sjećanja na odlaske do bake, djeda, vujče i ujne u Zagorje. Tu su i prva hodočašća u naše najveće marijansko svetište Mariju Bistricu. Gorski okvir Zagorja, Medvednica, Ivanščica, Kalnik, zagorski bregi, dvorci i kurije te pridravska ravnica s rijekom Dravom prirodni su i društveni sadržaji koji su me potaknuli na upis studija geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Jasno, tu je bila i želja preko geografije ‘upoznati cijeli svijet’.«
»Studiranje u Zagrebu omogućilo mi je uključenje u vjerski život toga grada preko nedjeljnih misa i studentskoga vjeronauka koji je vodio profesor Ivančić u Frankopanskoj, a rad u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga omogućio mi je uključenje u kulturni život najvećega kulturnoga središta bivše države. Trogodišnji rad i slušanje najpoznatijih europskih simfonijskih orkestara, opernih solista i virtuoza na orguljama, violini, klaviru i gitari bilo mi je neprocjenjivo iskustvo. Doživio sam pravu radost slušanja. U Zagrebu sam upoznao i mnogo mladih ljudi iz cijele Hrvatske, među njima i svoju buduću suprugu Katu Orikin, tada studenticu farmacije. Zagreb je za mene značio i studentska hodočašća preko Kašine i Laza u Mariju Bistricu. Jednom prilikom hodali smo u neposrednoj blizini kardinala Franje Kuharića. Bilo je nezaboravno.«
»Nakon završetka studija vratio sam se 1982. u Bistrince i zaposlio se u Elektrotehničkoj i prometnoj školi Osijek kao profesor geografije. Paralelno sam petnaest godina radio i u Prvoj privatnoj srednjoj školi u Osijeku, gimnaziji ‘Gaudeamus’. U nekoliko sam mandata bio voditelj Županijskoga stručnoga vijeća za geografiju, a od osnivanja, 2003. godine, predsjednik sam Hrvatskoga geografskoga društva Osječko-baranjske županije. Organizirao sam i vodio javne tribine ‘Geografija ponedjeljkom’ na kojima smo obrađivali aktualne društvene i gospodarske teme u Hrvatskoj i svijetu, s posebnim naglaskom na demografsku problematiku naše domovine«, rekao je profesor geografije poznat diljem školske Hrvatske i kao autor radnih bilježnica iz geografije i recenzent udžbenika te mentor uspješnih ekipa. »Vodio sam brojne stručne ekskurzije u Baranju. Krajem prošloga i početkom ovoga stoljeća ‘otkrio’ sam Baranju brojnim turistima. Znao sam se upitati: ‘Zašto baš ja, kraj tolikih drugih jako dobrih geografa?’ Odgovor je došao od onoga koji mi je darovao sva ta znanja i vještine. Vođen providnošću Božjom, snagom i mudrošću Duha Svetoga, uspješno sam odradio sve pobrojene poslove.«
Milosne odgojne minute
»Unatoč početnomu nezadovoljstvu, rad u srednjoj školi postao mi je daleko više od definicije toga pojma. Postao je poziv, postao je milost. To je više od pedagoškoga i stručnoga poučavanja. To je poslanje koje uključuj i odgoj. Sudjelovanje u procesu formiranja mladih ljudi velika je čast, odgovornost i povlastica. U ovom vremenu relativizma i inverzije duhovnih i životnih vrijednosti mladi ljudi posebno su izloženi brojnim utjecajima, prije svega elektroničkih medija, društvenih događaja, liberalizma i konzumerizma. U takvom sam okruženju, svojim ‘odgojnim minutama’ i ‘jubilarnim satima’, pokušao kod svojih učenika razviti radne navike, kao i osjećaj odgovornosti za sve što čine i što će činiti u životu, za moralnost, poštenje, prihvaćanje svih ljudi.
Supruga Kata i ja u braku smo dobili dvoje djece, kćer Mirtu, koja je završila molekularnu biologiju na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu i danas sa suprugom Darijom i trogodišnjim sinom Dominikom živi i radi u Austriji, i sina Mislava koji je na PMF-u i FF-u Sveučilišta u Zagrebu završio geografiju i povijest. Mislav sa suprugom Josipom i jednogodišnjom kćeri Juditom živi u Osijeku i radi kao savjetnik u Turističkoj zajednici Osječko-baranjske županije.«
Umjetnost i župa
»U župi sv. Josipa radnika u Belišću, župi kojom upravljaju franjevci trećoreci glagoljaši, intenzivnije sam se aktivirao nakon moje bolesti 2011. godine. Naša je župa mlada, imamo oko šest tisuća vjernika. Sljedeće godine slavimo šezdeset godina postojanja. Naše su dvije filijale Bistrinci s crkvom sv. Stjepana kralja i svetištem sv. Ane i Kitišanci s crkvom sv. Ivana Krstitelja. Proteklih sam godina organizirao i moderirao niz likovnih izložaba i tematskih tribina zajedno s Gradom Belišćem. Župa i Grad programe kod nas nerijetko organiziraju zajedno, što baš i nije uobičajeno. Izložbe i predavanja organizirali smo u predvorju gradske uprave ili u gradskoj vijećnici s ciljem približavanja Radosne vijesti ljudima koji rjeđe idu ili uopće ne idu u crkvu. Izložbama smo prikazali zanos i oduševljenje umjetnika kao produžene ruke Stvoritelja i prikazivali svetost u umjetnosti. Na naš poziv do sada su se odazvali mnogi akademski slikari i kipari, a posljednji je kod nas gostovao Branimir Dorotić s izložbom ‘Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu’. Ta izložba cijelu godinu putuje po Hrvatskoj, veselje nam je što je napokon došla i k nama. Marijan Jakubin je 2018. godine izradio vitraje s motivom sedam svetih sakramenata i ‘Pjesma stvorova’ sv. Franje Asiškoga, a akademski je kipar Petar Ujević 2019. godine modelirao ‘Uskrsnuloga Krista’ koji smo postavili na javnu gradsku površinu. Arhitektonsko rješenje kiparske kompozicije iznimne duhovne i umjetničke snage potpisuju arhitekti Domagoj Ivanović i Ivan Križić. Grad Belišće bio nam je financijski podupiratelj.«
»Znamo što pokazati«
»Godine 2018. uz pomoć smo pročelnika Konzervatorskoga odjela u Požegi dr. Žarka Španičeka obnovili križeve krajputaše u Bistrincima. Zajedno prikupljamo materijale za njegovu knjigu o našem svetištu sv. Ane u Bistrincima. Rado sam s fratrima organizirao i moderirao posjećene tribine u gradskoj vijećnici. Sudjelovali su teolozi, znanstvenici, novinari. Sve sam to organizirao zajedno s bivšim župnikom Brankom Janjićem i sadašnjim župnikom i gvardijanom fra Markom Neretljakom. Nadamo se da će svega toga biti još. Jer mi imamo što pokazati, a i po drugima se obogatiti. Samo nek je Božjega blagoslova.«
Divno bi bilo kada bi oko svećenika u crkvi bila gužva
