Mnogo se posljednjih tjedana razgovaralo o tome kakav bi trebao biti novi poglavar Katoličke Crkve, kojega kardinali izbornici počinju birati u srijedu 7. svibnja, na dan kada ovaj broj Glasa Koncila ide u tisak. Koga god po nadahnuću Duha Svetoga kardinali izabrali, u jedno se, kako je rekao kardinal Josip Bozanić novinarima uoči odlaska u Rim, može biti siguran: novoga je papu Bog već izabrao, a kardinali bi trebali slušajući Duha Svetoga potvrditi taj Božji izbor. Koliko god bilo nezahvalno prognozirati, ipak se valja odvažiti: Božji izabranik na stolici sv. Petra bit će, uz ostale karakteristike, i marijanski i stepinčevski papa. Iako će to budućnost tek pokazati, prošlost tu tvrdnju može lako potkrijepiti. U nju se sada valja zagledati.
Posljednjih nekoliko papa bilo je snažno povezano s Blaženom Djevicom Marijom. Ili, vjernički gledano, nema sumnje da je Blažena Djevica Marija bdjela nad posljednjim pontifikatima. Papa Pio XII. proglasio je 1950. godine dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. Njegov nasljednik papa sv. Ivan XXIII. sazvao je Drugi vatikanski koncil u Rimu 11. listopada 1962. – na blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije, a njegov pak nasljednik, papa Pavao VI., napisao je glasovitu encikliku o ispravnom štovanju Blažene Djevice Marije. Budući da je bio papa samo 33 dana, bl. Ivan Pavao I. ostavio je vrlo malo pisane ostavštine iza sebe, no ipak je bio dovoljno dugo na službi da zavapi: »Neka Gospa, koja je nježno vodila moj život kao dječaka, kao bogoslova, kao svećenika i kao biskupa, nastavi osvjetljavati i usmjeravati moje korake…« O utjecanju Marijinu zagovoru sv. pape Ivana Pavla II. mogli bi se napisati tomovi knjiga, a spomenuti se može samo da je doživio atentat na blagdan Gospe Fatimske, za koju je rekao da mu je spasila život, što je posve u skladu s njegovim papinskim geslom upućenim Blaženoj Djevici Mariji: Totus tuus – Posve Tvoj.
Dolazi nakon njega papa Benedikt XVI. koji se odriče službe na blagdan Majke Božje Lurdske 2013., a nasljeđuje ga papa Franjo koji određuje da mu tijelo počiva do uskrsnuća upravo u bazilici Marije Velike.
No ti pontifikati bili su i »stepinčevski«: papa Pio XII. imenovao je zasužnjena Stepinca kardinalom 1952., sv. papa Ivan XXIII., služeći zadušnicu za kardinala Stepinca, rekao je da je on »bio doista vjerna i pobudna slika Dobroga Pastira«, sv. papa Pavao VI., služeći još kao milanski nadbiskup zadušnicu za Stepinca, rekao je: »Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i dobroti! On je umro obavijen šutnjom, koja je svojstvo njegove Crkve, kojoj preostaje jedino glas molitve i praštanja«, a zapisane su i riječi bl. pape Ivana Pavla I. još kao biskupa: »Rimski martirologij je molitvenik Crkve. U njemu je sada upisano novo ime: Alojzije Stepinac.« Njegov nasljednik sv. papa Ivan Pavao II. beatificirao je kardinala Stepinca 1998. u Mariji Bistrici; papa Benedikt XVI. molio je na koljenima na njegovu grobu 2011. u Zagrebu, a molba pape Franje nunciju u Hrvatskoj da promiče čašćenje bl. Stepinca i njegova odluka da se pričeka s kanonizacijom razotkrila je pred cijelim svijetom prave naume čelnika Srpske pravoslavne Crkve u odnosu na bl. Alojzija Stepinca, kao sina Katoličke Crkve i hrvatskoga naroda.
Novi izabrani papa mora, dakle, u Crkvi kojoj je pred raznim izazovima nasušno potreban Marijin majčinski zagovor, biti marijanski – jer papinstvo je kontinuitet vjernosti Bogu i Crkvi (uostalom, Petrovu službu novi papa preuzima u marijanskom mjesecu svibnju). Nadalje, ako je novi papa »papa kontinuiteta«, bit će zasigurno i stepinčevski te će moći potpuno slobodno, sada u novim okolnostima, blagotvorno kanonizirati hrvatskoga ljubljenoga blaženika i mučenika raznih ideologija koje i danas, makar preobražene, pritišću Crkvu i svijet. Da bi se znalo kada će se to sve ostvariti, trebalo bi biti prorokom. No zasad je sasvim dovoljno imati vjere.
