SLUČAJ ŽRTVE BIROKRACIJE Propusti mirovinskoga vještačenja invalidnosti

Snimio: B. Čović

Administracija mirovinskoga osiguranja ne smije ignorirati odluke upravnih sudova koje oni donose u konkretnim pojedinačnim slučajevima radi zaštite mirovinskih prava građana. U protivnom se pretvara u birokraciju, što je pogrdni izraz za samovolju administracije. Naime, izraz »birokracija« potječe od francuske riječi »biro« (zeleni stolnjak na uredskom stolu) i grčke riječi »kratein« (vladati) te se tako simbolično označava samovoljno vladanje činovnika, kao tobožnjih predstavnika neke institucije ili ustanove, u odnosu na građanina – pojedinca. Dakle, karakteristika je takvoga ponašanja da administracija samovoljno na sebi svojstven način ne poštuje propisane zakonske rokove ili propisani način postupanja ili se ponaša suprotno uputama koje daju upravni sudovi ili druga nadređena mjerodavna tijela povodom rješavanja konkretnih slučajeva.

To je moguće zorno objasniti na konkretnom primjeru u kojem osoba, riječ je o samohranoj majci, koja je psihički i fizički nesposobna za rad pokušava ostvariti pravo na invalidsku mirovinu.

Apsurdne odluke
Sporost mirovinske administracije i ignoriranje odluke upravnoga suda pretvara administraciju u birokraciju. Nitko ne odgovara, a štetu trpi pojedinac kao stranka u upravnom ili sudskom postupku.

Nakon završenoga školovanja osoba je bila zaposlena od 1993. g. Javile su se prve poteškoće psihičke naravi te se počinje liječiti od 1996. g. s dijagnozom psihičkih poremećaja, problema disanja i astme i drugih bolesti. Tim bolestima pridružili su se i problemi s kralježnicom te motoričke tegobe. Sve te promjene bitno umanjuju njezinu radnu sposobnost. Liječnici specijalisti to stalno potvrđuju i upozoravaju da bolesti imaju tendenciju stalnoga pogoršanja. Zbog svih tih bolesti ona se sve češće i dulje nalazi na bolničkom psihijatrijskom liječenju ili na fizijatrijskoj rehabilitaciji. Tijekom terapija, kao posljedica uzimanja određenih lijekova, gubi sposobnost kontrole mokrenja pa je se povremeno upućuje i na bolnički tretman.

Zbog posljedica tih bolesti, a posebice psihičkih poremećaja, njezin brak koji je sklopljen 2005. g. razvrgnut je sudskom presudom od 2010. g. Presudom o rastavi zajedničko maloljetno dijete dosuđeno joj je kao majci, uz obvezu uzdržavanja od strane otca. Međutim, zbog svih tih trajnih bolesti i psihičkih problema u stalnoj progresiji majka je ostala bez posla 2010. g. i od tada prima socijalnu pomoć. Zbog toga, a u povodu prijedloga bivšega supruga i otca djeteta, općinski sud svojim rješenjem 2013. g. dosuđuje da se zajedničko maloljetno dijete oduzme majci i dodijeli otcu, što je i opravdano. Međutim, sud povodom toga donosi i apsurdnu odluku da majka, iako je nezaposlena i nesposobna i živi sama od socijalne pomoći, mora pridonositi mjesečno 1095 kuna na ime obveze zakonskoga uzdržavanja oduzetoga joj djeteta. Dakle, sud uopće ne uvažava okolnost da majka kao nezaposlena osoba prima socijalnu pomoć. Oduzimanje djeteta majci sud obrazlaže promjenom u životnim situacijama (nezaposlenost majke i njezine zdravstvene tegobe). Pri tome se poziva da je to učinjeno u skladu sa sporazumom roditelja i s obzirom na činjenicu da takvo stanje u stvarnosti već neko vrijeme postoji. Da apsurd bude još veći, centar za socijalnu skrb složio se s takvim rješenjem suda. Zapanjujuće je to da nitko ne uvažava da je majka psihički i fizički nesposobna i nestabilna osoba te da je zapravo nesposobna za skrb o sebi, pa tako i za bilo kakav rad i zaposlenje.

Nalaz višega vještaka

U postupku za utvrđivanje radne nesposobnosti, koji je pokrenut po službenoj dužnosti obiteljskoga liječnika uz priložena mišljenja specijalista, majku se proglašava radno sposobnom i odbija njezin zahtjev za invalidskom mirovinom. Istodobno centar za socijalnu skrb prihvaća njezinu psihičku i fizičku nesposobnost i priznaje joj stalno pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu, bez potrebe ponovnoga vještačenja, posebice zbog činjenice da postoji prijeka potreba za pomoću i njegom druge osobe u punom opsegu u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, kao i u nabavi namirnica, oblačenju i svlačenju.

Očito je da činovnici, odnosno vještaci zavoda, a ni mirovinskoga, ne čitaju presude suda ili čitaju površno ili uopće ne uvažavaju ono što im sud nalaže. Bitno im je da se osjećaju »povrijeđeni« i da svoju uvrijeđenost iskaljuju u odnosu na građane iako su i građani prema zakonu ravnopravne stranke u postupku.

Nadovezujući se na različite procjene sposobnosti, odnosno nesposobnosti, koje je na temelju iste dokumentacije donosio isti Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, samo u različitim sobama (možda u istoj sobi, ali za drugim stolom), postavlja se pitanje kako su moguće takve različite procjene sposobnosti. Budući da se predmet nakon žalbenih postupaka u mirovinskom osiguranju našao na upravnom sudu, takvo je pitanje postavio i upravni sudac. Predstavnik mirovinskoga odgovorio je da vještaci zavoda nisu vezani mišljenjem liječnika specijalista, nego da ocjenjuju radnu sposobnost i na temelju neposrednoga pregleda i saslušanja konkretne osobe. Vezano uz takav nejasan odgovor postavlja se logično pitanje zašto se uopće traži nalaz viših vještaka. Na poseban upit suda zašto u predmetu nije uopće priložen postojeći, a već zatraženi nalaz višega vještaka, predstavnik mirovinskoga odgovara da je to pogrješkom propušteno.

Ne čitaju presude

Na osnovi tako nedorečenoga, nepotpunoga, nejasnoga i kontradiktornoga postupka sud je poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje mirovinskoga i naredio da se u ponovnom postupku u roku od 60 dana riješi predmet prema stanju medicinske dokumentacije na osnovi koje je doneseno prvo rješenje o odbijanju zahtjeva krajem 2014. Nažalost 60 je dana proteklo, a predmet nije riješen. Uslijedio je samo poziv za pregled zavoda za vještačenje u kojem traže od majke da sa sobom donese originalnu novu medicinsku dokumentaciju ili javnobilježnički ovjerene preslike. Kad je došla na pregled u pratnji svoje majke, nazočna liječnica ili činovnica rekla je da im donesena odnosno tražena dokumentacija nije potrebna, nego da će biti naknadno ponovno pozvana na pregled pri prvostupanjskoj komisiji.

Nadovezujući se na takvo ponašanje i postupanje administracije, postavlja se pitanje zašto je majka uopće zvana na pregled i zašto je tražena nova dokumentacija kad ona već od ranije postoji u dokumentu. Očito je da činovnici, odnosno vještaci zavoda, a ni mirovinskoga, ne čitaju presude suda ili čitaju površno ili uopće ne uvažavaju ono što im sud nalaže. Bitno im je da se osjećaju »povrijeđeni« i da svoju uvrijeđenost iskaljuju u odnosu na građane iako su i građani prema zakonu ravnopravne stranke u postupku. Budući da su izbori završeni, bilo bi dobro kada bi se političari počeli baviti i rješavanjem takvih i sličnih problema.