Preminuo je u subotu 5. rujna dr. Žarko Domljan, koji će ostati zapamćen i po glasovitoj rečenici: »Rođena je država Hrvatska, neka joj je sretan i dug život.« Tu je rečenicu dr. Domljan izgovorio 25. lipnja 1991. u Saboru nakon prihvaćanja Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske za predsjednikovanja dr. Franje Tuđmana. Dr. Domljan bio je prvi predsjednik Sabora, povjesničar umjetnosti, leksikograf, umjetnik, glazbenik… Dužnost prvoga predsjednika Sabora obnašao je u prvim danima hrvatske samostalnosti od 1990. do 1992., dakle i u godinama koje je pratio rat. Za sobom je ostavio trag kao političar intelektualac. Politički se angažirao od početka stvaranja hrvatske države. U proljeće 1990. izabran je za predsjednika zagrebačkoga HDZ-a, a na prvim višestranačkim izborima izabran je za saborskoga zastupnika. Za vrijeme njegova saborskoga mandata proglašen je »božićni Ustav« 22. prosinca 1990. Trag je ostavio i na intelektualnoj sceni. Među ostalim, ostat će upamćen kao glavni urednik i pomoćnik direktora Leksikografskoga zavoda, urednik Enciklopedije likovnih umjetnika te kao predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Također je vodio znanstvene projekte, a vodio je i Institut za povijest umjetnosti te radio na projektima kartografije.
Lana Kovačević u tekstu u Večernjem listu napisala je da u ovoj godini učenike očekuje prava škola za život. »Umjesto uobičajenih dobronamjernih želja sažetih u: ‘Sretan vam početak nove školske godine’, u vrijeme kada je koronavirus iz temelja promijenio sve, s prvim danom škole jedino preostaje nastavnicima, učiteljima, profesorima, ravnateljima, učenicima, ali i roditeljima poželjeti: ‘Odgovoran vam početak, sredina i kraj školske godine«, napisala je na početku teksta.
»Samo u suradnji svih sudionika, što isključuje bilo kakvu stigmatizaciju oboljelih, onih u samoizolaciji, kao i stigmatizaciju onih koji su u strahu ili pak onih koji ne vjeruju u virus, ova će se školska godina moći uspješno provesti, a na korist učenika. Boravak u školi, potvrdili su to brojni psiholozi i stručnjaci, koristan je za mentalno zdravlje učenika, uostalom boravak u školi u direktnom kontaktu s nastavnikom nužan im je za usvajanje novih znanja. A znanje je njihov jedini kapital, imovina koja ne gubi vrijednost i koju je teško otuđiti. Sve dok nisu zdravstveno ugroženi. U ovoj školskoj godini nema mjesta za bilo čiji inat. To se posebno odnosi na sindikate koji već sada raznim odaslanim pismima traže neka nova prava za vrijeme ‘koronarada’. U ovoj školskoj godini, požele li to nastavnici, jedini pravi i istinski nositelji obrazovne, a od sada i zdravstvene sigurnosti u školama, mogu djecu podučiti osnovama – istinskoj školi za život. A to se gradivo ne zasniva na napamet naučenim činjenicama, nego se ono temelji na odgovornosti, kako onoj prema sebi samomu, tako i odgovornosti prema drugima, kao i na empatiji koje kronično nedostaje u društvu u kojem živimo. Samo ove godine učenici iznova mogu primijeniti tri različita modela po kojima će pratiti nastavu – to ne znači da im ijednim od tih modela obrazovni djelatnici mogu i smiju ‘zakomplicirati i zagorčati život’, ali isto tako ne znači da učenici, bez obzira na to koji razred pohađali, mogu i smiju zaboraviti obveze računajući da će se kroz školsku godinu provući bez rada jer su ni krivi ni dužni izloženi stalnim izmjenama. To će ‘provlačenje kroz školske godine’ kad-tad izaći na površinu. Ali ne na štetu nastavnika ili roditelja, nego samo i isključivo učenika«, zaključila je.
Ministar obrazovanja učenicima je poželio dobru nastavnu godinu. Mario Pušić u Jutarnjem listu prenio je riječi ministra Fuchsa koji je iz Karlovca poručio: »Nismo predvidjeli da se djeca nalaze kao u zatvorima iako nam to sada neki spominju. Rekli smo da će se djecu nadgledati, zato smo preporučili da se odmori odvijaju ne svi zajedno, u istom trenutku, nego sukcesivno, razred po razred. Naravno da djeca onda mogu izaći van. Inače, ta mjera sama po sebi ne bi imala smisla.« Ministar je, s obzirom na stanje povezano s pandemijom koronavirusa, upitao gdje su ona vremena kada smo se bavili težinom školske torbe. Izrazio je nadu da se ne će primijeniti model C, to jest zatvaranje škola i povratak na nastavu »na daljinu«, nego da će škole biti mjesta na kojima se ne će nositi maske, mjesta »okupljanja« učenika. Na odgovornost je pozvao i roditelje »koji moraju shvatiti da ovo nije hir, nego nešto što je nužno i što se primjenjuje u svim zemljama Europe i svijeta«. Rekao je i da ministarstvo nastoji pružiti koliko je moguće veću pomoć. I sada su u procesu izrade digitalnih materijala, a složeni su i sadržaji za učenike ako budu u grupama koje će nastavu pratiti od kuće tjedan ili dva. »Nadam se da do toga ne će doći u nekom većem opsegu. Naš Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje prati cijelu situaciju, napravio je planove i za sljedeću državnu maturu, definirali smo koji su obvezni dijelovi ispita koje svaki đak iz pojedinoga predmeta mora svladati«, rekao je ministar.
Prate se iskustva zapadnih zemalja u kojima je nastava počela tjedan ili dva ranije, a tamo je određeni broj škola i zatvoren jer je nastavno osoblje moralo odraditi karantenu ili samoizolaciju. »Mi u ovom trenutku imamo osam škola koje su odgodile početak nastave jer su njihovi djelatnici ušli u samoizolaciju, a neke od njih odlučile su se za C model, kako djeca ne bi gubila vrijeme. U ovoj početnoj fazi to nije tako strašno jer učitelji prvi period koriste za to da ponove dio gradiva od prošle godine. Ne mislim slati inspekciju da provjeravaju po školama kako se provode epidemiološke mjere jer smatram da su ravnatelji zaduženi za funkcioniranje kako nastave tako i toga u svojim školama. No zasad nije na vidiku promjena stava da se dopusti korištenje školskih sportskih dvorana sportskim klubovima.«
Pisanje rukom za djecu je korisnije od tipkanja. Možda aktivnost nije ista kada djeca pišu rukom u odnosu na tipkanje na računalu. Djeca koja su pisala rukom pokazala su povećanu aktivaciju područja mozga važnoga za učenje i obradu informacija, navodi se u nedavno objavljenoj studiji u časopisu »Frontiers in Psychology«. Čini se da tipkovnice ili »olovke za igru« uvode različite temeljne neurološke procese. To i ne čudi jer je pisanje rukom, odnosno crtanje složena zadaća koja zahtijeva integraciju različitih vještina. Na primjer, djeci treba nekoliko godina da svladaju tu preciznu vještinu. Moraju naučiti kako čvrsto držati olovku, za svako slovo proizvode drukčiji otisak… Upravljanje tipkovnicom nešto je sasvim drugo: treba samo pritisnuti pravu tipku, a tipkanje je isto, bez obzira na slovo, rekli su autori. U studiji su sudjelovala 24 ispitanika – 12 odraslih osoba i 12 učenika srednjih škola. Svi su bili dešnjaci. Nakon više odrađenih pokusa, od kojih je jedan uključivao EEG, aparat za bilježenje moždane aktivnosti, pokazalo se među ostalim da je kod sudionika koji su traženi pojam pisali, ili su crtali, mozak pojačano aktiviran u tjemenom (važan u obradi jezika i pozornosti) i okcipitalnom području (važan u vizualnoj obradi). »Važno je osigurati da praksa pisanja rukom ostane središnja aktivnost u ranom učenju slova, bez obzira na to piše li se olovkom na tabletu ili tradicionalnom papiru«, upozorili su autori.
