Tko danas govori o »anđeoskim mjerama«, uglavnom se bavi manekenskim stasom ili socijalnom politikom. No u filozofskom i pjesničkom svijetu to se pitanje ne tiče tijela ni materije. Još je Klement Aleksandrijski govorio o »anđeoskoj mjeri« koja usmjerava srce onoga tko napušta »djela tijela«, a i našijenca Jurja Dragišića kopkalo je mjeri li se djelovanje anđela vječnošću. Za Firentinca pak Dantea anđeoska je mjera takt po kojem plešu anđeli »Čistilišta«, a za poljskoga emigranta Zygmunta Krasińskoga ona je čarobna moć koja razlikuje pjesnika od stihoklepca. Premda se izmjeri biblijskih anđela najčešće pojavljuju u duhovnim viđenjima, ipak su neodvojivi od fizičkih dimenzija. U poruci koju je anđeoska ruka ispisala na zidu Baltazarove palače kriju se mjerenje, vaganje i dijeljenje kraljevstva, a anđeli i kod Ezekiela i Zaharije mjere veličinu nebeskoga Jeruzalema. Sličan će zadatak anđeo u Otkrivenju povjeriti Ivanu.
Premda sveti pisac ne navodi tko mu je uz nalog da »izmjeri hram Božji i žrtvenik« dao »trsku sličnu palici«, pretkraj Otkrivenja nebeski će Jeruzalem izmjeriti upravo »anđeo sa zlatnom trskom«.
Za srednjovjekovne umjetnike to poistovjećivanje nije bilo sporno, a i oskudnost opisa Ivanova mjerenja nadomjestili su bujnošću anđelova proroštva o dvojici Božjih svjedoka i njihovu stradanju od Zvijeri. No neosporno je malo onih koji su doslovno shvatili anđelovu zapovijed da Ivan uz hram izmjeri i »Božje poklonike u njemu«. Iznimkom je jedan od petorice španjolskih majstora rukopisnoga »Beatusa« iz San Millána, kodeksa čija znamenitost nadomješta šutnju o njegovoj povijesti. Mozarapskomu umjetniku pripisivali su figurativnu trezvenost i kolorističku suzdržanost; no njegov Ivan zbog goleme se trske primljene od anđela iz treperava oblaka boje napeo poput akrobata na žici. Iako predimenzionirani, anđelovi su dlanovi jednaki Ivanovim.
Dok su mu svećenici u dlanove turali biskupski štap noseći ga u canterburyjsku katedralu uz zborski »Te Deum«, trezveni benediktinac Anselmo iz Aoste zalud ih je odgovarao: »Hoćete ujarmiti nepripitomljena bika sa sirotom ovcom! Bik će provući ovcu kroz drač i rastrgati je u komadiće, a da nije donijela koristi.« Proroštvo talijansko-britanskoga svetca – preminula 1109., kada je dovršen i rad na Beatusu iz San Millána – neosporno se ostvarilo: »bik«, engleski kralj Vilim II. Crveni, zbog »ovčjega« je zauzimanja za odvojenost Crkve od države Anzelma Canterburyjskoga dvaput protjerao i oplijenio mu nadbiskupiju. No proreknutu beskorisnost budućega crkvenoga naučitelja povrh svake je mjere nadomjestila teološka spekulacija o volji anđela za »učene« i smjerna duhovnost anđeoskoga pogleda za »priproste«. »Prisjećaj se da su tvoji anđeli vazda uza te, ispitujući tvoja djela i misli, i trsi se da vazda živiš kao da ih okom opažaš.«
