Stvarnost često oponaša umjetnost, a ne obratno. Internet još više. Kada je 1932. objavio roman »Divni novi svijet«, koji prikazuje društvo u kojem se djeca uzgajaju u staklenkama, gdje se genetički programiraju u skladu s potrebama zajednice, je li Aldous Huxley slutio da će vijest da kineska tvrtka Kaiwa Technology 2026. pušta u prodaju surogat-robota uzburkati duhove? Kada je redateljica Sophie Barthes 2023. podastrla film »Generacija iz mahune« o paru koji od tvrtke Womb Center naručuje umjetnu »mahunu« koja će od začeća do rođenja nositi njihovo dijete, je li slutila da će to ubrzo postati tema rasprave na mreži? Redateljica vjerojatno jest jer nije tajna da su američki znanstvenici već 2017. uspjeli razviti »biovrećicu« koja je uspješno poslužila kao inkubator za prijevremeno rođenu janjad. Krajnji je cilj razvoja biovrećice održati na životu prerano rođenu djecu, od 23. do 28. tjedna, a ne ektogeneza – održavanje cijele trudnoće izvan majčina tijela.
Mediji poput Newsweeka, The Economic Timesa i južnokorejskoga Chosunbiza objavili su priču o surogat-robotu i kao izvor naveli kinesko glasilo Kuai Ke Zhi, prema kojem je dr. Zhang Qifeng, voditelj projekta, suradnik Sveučilišta Nayang u Singapuru, dulje radio na projektu gestacijskoga robota koji je napokon spreman za uporabu. Portal Live Science kontaktirao je sa Sveučilištem Nayang, koje je odgovorilo da osoba toga imena nije nikada doktorirala kod njih niti su radili na razvijanju gestacijskoga robota. Pitanje tko je i s kojim ciljem lansirao priču nije bez važnosti. Svi su se mediji, uključujući i katolički portal Zenit, u svojim tekstovima pozivali na izvješća drugih, a krajnji izvor nije dostupan. Napokon je 23. kolovoza Nicoletta Lanese na portalu Live Science objavila da surogat-robota (još) nema.
»Rekla-kazala« otvorilo raspravu o roditeljstvu i rađanju te pokazalo neznanje
Usprkos nepostojanju stvarne surogat-tehnologije, rasprava koju je vijest izazvala zanimljiva je i važna, a i zabrinjavajuća. Prema navodnom intervjuu navodnoga Qifenga cijena humanoidnoga surogat-robota, u kojem bi u umjetnoj amnionskoj tekućini raslo dijete, bila bi oko 13 900 američkih dolara, što je manje od cijene surogatstva koje je u Kini ionako ilegalno. U izvještajima o robosurogatu mnogi su važni postupci – primjerice kako usaditi embrij u robota – ostali nejasni. Također, nejasno je odakle bi se crpili spermiji i jajne stanice.
Komentari ljudi pokazali su zavidnu razinu neznanja o tome što je trudnoća. Riječ je o silno složenu procesu kemijske komunikacije između majke i ploda koja omogućuje djetetu prenatalni razvoj i zaštitu od infekcija, a majku priprema za dojenje i skrb za dijete nakon poroda. Osim što se događa emocionalno povezivanje između majke i djeteta, za što su odgovorni dobrim dijelom hormoni, važnu ulogu u ranom embrionalnom razvoju igra i epigenetika. O uvjetima u okolini – u majčinu tijelu – ovisi koji će djetetovi geni doći do izražaja, a koji ne će. Stječe se dojam da neki sudionici rasprave o biologiji razmišljaju kao o tehnici, a o svemu ljudskom – pa i trudnoći i rađanju – kao o nečem puko mehaničkom, što se može bez problema izmjestiti u stroj.
»Zhang Qifeng« protiv pada stanovništva?
Prema navodnom intervjuu navodnoga Zhanga Qifenga ključna inovacija leži u tehnologiji umjetne maternice, gdje se fetus razvija u umjetnoj amnionskoj tekućini i prima hranjive tvari kroz crijevo, što sve oponaša prirodnu gestaciju. Dr. Zhang navodno je ustvrdio da se nova tehnologija u laboratoriju pokazala zrelom i da je sada potrebna integracija u humanoidni oblik kako bi se omogućila stvarna interakcija čovjeka i robota tijekom trudnoće. »Pokrenuo sam razvoj kako bih riješio problem pada stanovništva.(…) Iako je komercijalno surogatstvo označeno kao ilegalno, želim zadovoljiti potražnju onih koji ne žele stupiti u brak, ali žele imati djecu«, navodno je rekao tijekom intervjua, kako su izvijestile južnokorejske novine Chosun Biz.
Kina je od 1979. do 2015. provodila politiku jednoga djeteta, koja je pridonijela starenju stanovništva i padu populacije od 2022. nadalje. Kao i druge tehnološki razvijene zemlje, i Kina se suočava s porastom neplodnosti; od 7 posto 2007. godine neplodnost je porasla na 18 posto u 2020. Predviđanja su da će do 2050. oko trećine Kineza biti starije od 60 godina. Pad stanovništva složena je pojava s više uzroka, na koju se može djelovati različitim mjerama. Dostupnost medicinski potpomognute oplodnje i surogatstva do sada nije riješila demografske probleme. »Qifengova« rečenica o ljudima koji »žele imati djecu, ali ne žele sklopiti brak« otvara pak etičko pitanje o motivaciji roditeljstva. Je li dijete roditeljski projekt koji roditelj ostvaruje radi sebe, u skladu s vlastitim željama i planovima, koji mogu uključivati samohrano roditeljstvo, ili je dijete osoba čiji najbolji interes treba poštovati od samoga početka? Djeca dokazano trebaju oba roditelja, i majku i oca.
Rasprava o »robosurogatu«
Tema umjetne maternice već je desetak godina prisutna u bioetičkim raspravama. Autori projekta »Extend«, tj. »biovrećice«, s američkoga Sveučilišta Yale namjeravaju uskoro testirati dostignuće na ljudskim fetusima, no nije jasno kako to misle pomiriti s etikom. Nije im u planu izmjestiti iz tijela cijelu trudnoću te izjavljuju da takvo što sada nije biomedicinski moguće. Tijekom trudnoće dijete od majke prima antitijela koja ga štite od oboljenja, a bakterijska flora majčina tijela utječe na njegov razvoj i zdravlje. Do sada nije poznato kako bi taj složeni proces mogao simulirati stroj. Trudnoća uključuje suptilne razmjene stanica, hormona i signala između majke i djeteta – poput mikrokimerizma, u kojem fetalne i majčine stanice prelaze jedne k drugima, oblikujući imunosni sustav i potencijalno smanjujući autoimune rizike. Također, nerođena djeca prepoznaju majčin glas, što je temelj emocionalne povezanosti i razvoja jezika.
»Govorimo o ekstremnim izazovima samo strojeva, pouzdanosti hranjivih tvari, uklanjanju otpada tijekom trudnoće, a opet mislim da bi najveći problem, da budem iskren, bile infekcije«, rekao je dr. Harvey Kliman sa Sveučilišta Yale komentirajući raspravu o »umjetnoj maternici«. Neki liječnici smatraju da stroj nikada ne će moći reproducirati finu hormonsku orkestraciju majke i djeteta. U etičkoj raspravi feministički su glasovi upozorili da bi robotrudnoća učinila žene nepotrebnima i urušila njihov identitet, a neki smatraju da bi takva inovacija bila oslobođenje žena od trudnoće koju vide kao izvor patnje. Više je glasova prepoznalo u »robomami« oduzimanje ljudskosti trudnoći i rađanju te rastakanju međuljudskih odnosa između majke, djeteta i oca, pri čemu se dijete naručuje, a trudnoća plaća, bez osobnoga sudjelovanja u začeću, trudnoći i porodu.
Osoba s tijelom, osjećaji, bračni čin i roditeljstvo – neraskidivo povezane stvarnosti – tu se cijepaju na »slobodne« elemente koji se mogu i ne moraju kombinirati. Nitko u raspravi nije spomenuo da takva tehnologija u praksi otvara mogućnost masovnoga uzgoja ljudskih bića po mjeri, što je u doba manjka mladih i deficita radne snage vrlo vjerojatan scenarij. Neki su isticali plemenit cilj omogućavanja neplodnim parovima ili zdravstveno onemogućenim majkama da uz pomoć surogat-robota dobiju dijete. Želja za djetetom svakako je legitimna i svako dijete ima neizmjerno i neotuđivo dostojanstvo. Međutim, praksa izvantjelesne oplodnje i surogatstva (osobito komercijalnoga) pokazuje da su relativno brzo postali vrsta usluge, servis pojedincu koji iz bilo kojih razloga želi dobiti dijete, pri čemu bogatiji imaju daleko širi pristup reproduktivnoj industriji. Surogatstvo je kreiralo i svojevrsno pomodarstvo; ne samo da je u porastu, nego ga je elita bogatih i slavnih koji na taj način sve češće dobivaju djecu uvelike normalizirala i popularizirala. Temeljitiji pogled na povijest zahvata u ljudsku reprodukciju jasno pokazuje da krajnja svrha težnje za gestacijskim robotom nije kompenzirati neplodnost i riješiti demografske probleme, nego u potpunosti kontrolirati rađanje. Prirodno rađanje, međutim, sadrži nepredvidivost i zahtijeva požrtvovnu ljubav koja prihvaća život djeteta od početka, uz moguće teškoće.
Antropomorfizacija stroja i mehanizacija čovjeka
Bruce Blackshaw i Daniel Rodger, filozofi sa Sveučilišta u Birminghamu, u stručnom su radu 2024. ustvrdili da bi »ektogeneza mogla nastaviti trendove minimiziranja gestacijskih uloga i odgovornosti žena, daljnju komodifikaciju djece koja je započeta uvođenjem izvantjelesne oplodnje i postupnu patologizaciju trudnoće i poroda«. »Ako se pokaže da je ektogeneza sigurnija ili praktičnija od trudnoće, mogla bi postati prikladno sredstvo izbjegavanja tereta ili žrtava trudnoće i poroda u potpunosti. Poučan je primjer brzo prihvaćanje elektivnih carskih rezova kao zamjene za vaginalni porod.« Portal Theos u travnju je objavio anketu s pitanjem: »Biste li uzgojili dijete u umjetnoj maternici?« Potvrdno je odgovorilo 42 posto mladih Britanaca, pripadnika tzv. generacije Z koja je odrastala uz tehnologiju.
Taj rezultat odbljesak je usporednih procesa – antropomorfizacije stroja i mehanizacije čovjeka. Strojevi nisu više rezervirani za zamjenu čovjeka u teškom radu (češ. »robot« = fizički radnik), nego se pojavljuju u ulogama njegovatelja, asistenta, učitelja, romantičnoga partnera, pa čak i supružnika, uz medijsku popularizaciju robotizacije kao nužnoga tehnološkoga napretka, koji je koristan koliko i neizbježan. S druge strane suvremeni čovjek o sebi sve više razmišlja kao o (biološkom) stroju, što dovodi do pogrješnoga zaključka da je biologija isto što i tehnika, kao i da stroj može biti osoba te »obavljati« razgovor, raspravu, ljubavnu vezu ili trudnoću. Čovjek je osoba te su i njegovi bitni odnosi osobni odnosi. I prije rođenja djeteta između djeteta i majke razvija se tijesna i važna veza koja nije mehanička, nego osobna – i tjelesna i duševna i duhovna.
