Sveta Ivana Orleanska ili Djevica Orleanska francuska je junakinja iz 15. stoljeća. Sudjelovala je u Stogodišnjem ratu tvrdeći da su joj glasovi s neba naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača. Već sa 13 godina imala je vizije arkanđela Mihaela koji joj je govorio da pomogne okruniti Karla VII. Oslobodila je Orléans i pobijedila Engleze kraj Pataya. Nažalost, kao žena koja se u to doba usudila sudjelovati u ratu proglašena je vješticom i krivovjerkom te spaljena na lomači u Rouenu. Godinama nakon njezine smrti papa Kalist III. proglasio ju je nevinom i mučenicom, a Katolička Crkva proglasila ju je sveticom 1920. Druga subota u svibnju posvećena je njoj te ju u Francuskoj slave kao simbol države i pobjede. Danas Katolička Crkva slavi njezin spomendan 30. svibnja, uoči obljetnice njezine smrti – rođendana za nebo.
Ivana Orleanska primjer je žena čija je vjera bila jača od društva. Njezin odnos s Bogom, njezina odlučnost i hrabrost spasili su njezinu zemlju od osvajača te je zapamćena kao svetica i simbol francuske slobode. Do kraja svojega života, na sudu pred Englezima, nije prestajala vjerovati da je Isus uz nju i da čini Božje djelo i provodi Božju volju. »Upitana da li znade je li u milosti Božjoj, odgovara: Ako nisam, Bog želi da budem; ako jesam, Bog me želi u njoj sačuvati«, prenosi Bitno.net <http://bitno.net/> iz razmišljanja pape Benedikta XVI. Njezina priča služi kao podsjetnik ženama – koliko su snažne i jake, koliko se njihov trud vidi te koliko Katolička Crkva stoji iza njihovih podviga. Smatra se uzorom laicima, posebno ženama, koje su pozvane svjedočiti vjeru u teškim okolnostima. Njezina unutarnja borba između poslušnosti crkvenim autoritetima i poslušnosti onomu što je smatrala Božjom voljom izaziva važne teološke rasprave i danas.
»Mulieris dignitatem« apostolsko je pismo pape Ivana Pavla II. koje govori o ulogama muškaraca i žena. Iako se većinom osvrće na brak, općenito nam govori o pravima i odgovornostima obaju spolova u zajednici, u svijetu, u društvu i pred samim Bogom. »Dostojanstvo žene i njezin poziv – trajna tema ljudskog i kršćanskog promišljanja – u posljednjim godinama dobivaju istaknutije značenje. To potvrđuju, među ostalim, prilozi crkvenog učiteljstva. Trebalo bi razumjeti uzrok i posljedice Stvoriteljeve odluke da čovjek postoji samo kao žena ili kao muškarac. Istom na tim osnovama koje omogućuju duboko shvaćanje dostojanstva i poziva žene moguće je govoriti o njezinu aktivnom položaju u Crkvi i društvu«, ističe se u tom apostolskom pismu, čija se važnost očituje u potrebi da se žene predstave s dostojanstvom te da se prihvate kao ravnopravne muškarcima, pogotovo u pogledu Boga, vjere i života.
Tamo gdje se susreću mir, molitva i domovina
»Kao što kaže psalmist, nedokučivi su Božji naumi u našim životima (usp. Ps 139, 17)!« Tim je riječima s. M. Martina Vugrinec opisala svoj redovnički poziv i neobičan put koji ju je odveo do služenja u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske.Sv. Katarina Sijenska – mističarka, naučiteljica, zaštitnica
Stvoreni smo, muško i žensko, na sliku i priliku Božju. Stvaranje od početka ocrtava jedinstvo i različitost, dajući ženama i muškarcima zajedničku narav, poziv i sudbinu. U Kristu su i žene i muškarci zaogrnuti istim ljudskim dostojanstvom. Žene su od početaka Katoličke Crkve bile ključne nositeljice vjere, nade i ljubavi. Iako kroz povijest nemaju pristupa svim crkvenim službama, njihov doprinos bio je neizmjeran i neizbrisiv. Jedna od tih nositeljica bila je sv. Katarina Sijenska.
Rođena 1347. u Sieni, Katarina je bila poznata po svojim dubokim mističnim iskustvima. Pogođena smrću svoje sestre blizanke, Katarina odlazi u samostan dominikanskih trećoredica. Zbog posebne duhovnosti, a istodobno i odlučnosti i hrabrosti, mnogi su je crkveni velikodostojnici i svjetovni vladari slušali i prihvaćali njezine savjete.
Katarinina je duhovnost poticala njezino etičko, socijalno i političko djelovanje, a posebno se istaknula svojim zauzimanjem za povratak pape iz Avignona u Rim. Također, aktivno je sudjelovala u pomirenju sukobljenih gradova i država. Upravo je svojom neizmjernom ljubavlju prema Kristu i Crkvi pridonijela promjenama u Crkvi koja se nalazila u mnogim teškoćama.
Katarina Sijenska danas je zaštitnica Europe, Italije, bolničarki, dadilja, bolesnika, grada Siene i mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta. Njezin život i djelo svjedoče o dubokoj vjeri, hrabrosti i predanosti službi Bogu i bližnjima, čineći je jednim od najsvjetlijih svjetionika kršćanske duhovnosti.
Ta nas svetica podsjeća da možemo zapaliti svijet budemo li ono što je Bog nakanio s nama te nas potiče na autentičan život, u skladu s Božjom voljom. Njezin poziv na autentičnost i odanost Božjoj volji nadmašuje osobne ambicije i društvene norme, naglašavajući važnost unutarnje vjernosti i ljubavi prema Bogu. Katarina nas podsjeća da svatko od nas ima jedinstvenu ulogu u Božjem planu i da ispunjavanjem te uloge možemo pozitivno utjecati na svijet oko sebe.
Majka Božja majka je svih nas
Iako je svibanj na izmaku, dobro je prisjetiti se kako je to poseban mjesec jer je posvećen Mariji, Isusovoj majci. Također, Majčin dan slavi se druge nedjelje u svibnju, a njegov je cilj probuditi zahvalnost prema svim majkama i majčinstvu. Osim majke koja nas je rodila, Majka Božja majka je svih nas, što nam je zapisano i u evanđelju: »Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi« (Iv 19, 26-27). Isus nam je na križu »darovao« svoju majku. Postoji li veće bogatstvo? Neka nam svibanj bude podsjetnik na to kako je važno sjetiti se vrijednosti majčinstva i svih majki koje pružaju bezuvjetnu ljubav svojoj djeci te su im uvijek sigurna luka.
