S obzirom na to da je prosječna mirovina za sve umirovljenike u kolovozu u Hrvatskoj iznosila 571,46 eura, a linija siromaštva za 2023. mjesečno 493,66 eura, jasno je da je umirovljenicima i starijim osobama teško sastaviti kraj s krajem. Stopa rizika od siromaštva među umirovljenicima kontinuirano raste te je od 2018. godine porasla sa 24,6 na 31,6 posto 2023. godine, a stopa rizika od siromaštva ukupnoga stanovništva stabilizirala se na također visokih 19 posto posljednjih godina.
Da i Vlada percipira stanje niskoga umirovljeničkoga standarda pokazuje i sada već novi, sedmi krug isplate dodatka umirovljenicima s niskim mirovinama, tj. onima s mirovinama nižim od 800 eura u sklopu sedmoga paketa potpora za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena. Za te je svrhe Vlada do sada iz proračuna isplatila oko 600 milijuna eura u nekoliko tranši. Udruge koje zastupaju umirovljenike smatraju da to nije dovoljno, a traže i uvođenje tzv. 13. mirovine, što je prijedlog koji ni Vlada ne odbacuje. No razlike se pojavljuju kada se počne razgovarati o konkretizaciji toga prijedloga.
Tema niskoga standarda brojnih hrvatskih umirovljenika i visoke izloženosti riziku od siromaštva bila je u fokusu javnosti i na nedavnom prosvjednom skupu umirovljenika u Zagrebu i Rijeci pod geslom »Protiv siromaštva«, održanom na Međunarodni dan starijih osoba u organizaciji političke stranka »Blok umirovljenici zajedno«. Iako je taj prosvjedni skup bio poprilično iskorišten u političke svrhe, pozitivna je činjenica da je dodatno skrenuo pozornost javnosti na nizak standard starijih sugrađana.
Dok je u općoj populaciji riziku siromaštva izložen svaki peti stanovnik, u umirovljeničkoj populaciji taj rizik odnosi se na svaku treću osobu. Kakve posljedice takvi trendovi mogu imati i kako ih promijeniti u budućnosti?
Odlaskom u mirovinu i smanjenjem prihoda osobama starije životne dobi smanjuje se kupovna moć i oni sebi najčešće više ne mogu priuštiti način života kao u vrijeme zaposlenja. Takav je trend prisutan u većini država pa Hrvatska nije iznimka. Međutim zadnjih godina hrvatska specifičnost u kontekstu zemalja Europske unije znatan je porast stope rizika od siromaštva među osobama starijim od 65 godina te među umirovljenicima: sa 28,1 posto, koliko je iznosila 2018. godine, na 34,8 posto 2023. godine. U istom periodu i stopa rizika od siromaštva hrvatskih umirovljenika porasla je sa 24,6 na 31,6 posto. Stopa rizika od siromaštva ukupnoga stanovništva u cijelom tom periodu stabilna je i oscilira oko 19 posto. U istom periodu prema podatcima Eurostata prosječna stopa rizika od siromaštva umirovljenika s područja Europske unije dvostruko je niža od hrvatske i nalazi se između 15 i 16 posto te se ne bilježi nikakav veći rast toga rizika.
Baltičke muke
Kada se detaljnije pogledaju podatci o stopama rizika od siromaštva svih zemalja članica EU-a, ističu se tri baltičke zemlje: Estonija sa stopom od 55 posto rizika od siromaštva umirovljenika, Latvija sa 46,5 posto i Litva sa 39,2 posto 2023. godine. Zajednički uzrok dijelom se potencijalno nalazi u neoliberalnim reformama koje su se u tranzicijskom periodu provodile u gospodarstvima tih zemalja. Kod njih su najniža izdvajanja za mirovine, mjereno udjelom izdataka za mirovine u BDP-u s oko 7 posto BDP-a, a prosjek 2021. u zemljama EU-a bio je 12,9 posto. Istodobno je Hrvatska izdvajala 9,8 posto BDP-a za mirovine. Može se primijetiti da su 2018. godine bugarski umirovljenici bili nešto više pogođeni rizikom od siromaštva od hrvatskih i imali su stope rizika od siromaštva više od 30 posto te su do 2023. godine tu stopu smanjili na 23 posto. Uz Bugarsku i Rumunjsku postoji nekolicina zemalja koje su uspjele sniziti stopu rizika od siromaštva starijih osoba i umirovljenika.
Razlozi malih mirovina
Odgovori na pitanje zašto su u Hrvatskoj mirovine relativno niske iz kuta ekonomske argumentacije idu po prilici ovim redoslijedom. Hrvatska ima relativno slabije razvijeno gospodarstvo od većine zemalja EU-a, ima nižu stopu zaposlenosti i nižu razinu plaća od prosjeka zemalja EU-a, iako svi ti pokazatelji zadnjih godina bilježe pozitivne trendove rasta. Naime, iako zaposlenost i plaće rastu zadnjih godina, one su još bitno niže od prosjeka EU-a, a upravo su razina zaposlenosti i razina plaća ključne ekonomske varijable koje u najvećoj mjeri određuju ekonomski održivu visinu mirovina.
Važan je i broj godina ostvarenoga radnoga staža koji je u Hrvatskoj, iako raste, još među nižima među zemalja EU-a. Naime pri odlasku u mirovinu prosječno ostvareni radni staž hrvatskih umirovljenika koji su u mirovinu išli 2023. godine iznosio je 34 godine, a prosjek EU-a bio je 36,9 godina. Samo talijanski i rumunjski umirovljenici bilježe prosječni staž od 32 godine, a prosječni je ostvareni radni staž za sve umirovljenike u Hrvatskoj koji su otišli u mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju iznosio 31 godinu.
Tri stupa koja (ne) drže
Postoje i neki drugi činitelji koji utječu na visinu mirovina, a manje ih se spominje u javnosti. Pritom je važno podsjetiti na tzv. veliku reformu mirovinskoga sustava iz 2002. godine kada je uveden trostupni mirovinski sustav i kada je stopa doprinosa od 20 posto koja se uplaćivala za tadašnji I. stup međugeneracijske solidarnosti raspodijeljena na dva dijela: 15 posto uplaćuje se u prvi stup međugeneracijske solidarnosti, a 5 posto raspoređeno je osiguranicima te se obvezalo poslodavce da im to uplaćuju na njihove račune kod izabranih mirovinskih fondova u II. stupu.
Treći je stup potpuno dobrovoljan i nudi mogućnost (onima koji to mogu i žele) dodatne štednje za njihove buduće mirovine. U tom periodu od velike mirovinske reforme iz 2002. godine nastaje relativno visok tranzicijski trošak čiji teret na neki način podnose i sadašnje generacije umirovljenika u obliku potencijalno niže prikupljenih sredstava u I. stupu, tj. fondu međugeneracijske solidarnosti. To se potencijalno odražava i na isplaćene iznose mirovina iz I. stupa (moguć je doduše izbor povoljnije opcije ako je kombinirana mirovina iz I. i II. stupa budućemu umirovljeniku niža od one koju bi imao da je bio osiguran samu u I. stupu).
Formule i kalkulacije
Važna je i formula za izračun visine mirovine koja u većini zemalja uzima u obzir duljinu radnoga staža i visinu primanja pojedinačnoga osiguranika pri određivanju visine njegove mirovine te eventualno određene beneficije vezane uz radni staž za pojedine kategorije zaposlenika, primjerice bonuse za određeni tzv. dugi radni staž iznad 40 godina koji se nagrađuje dodatnim bodovima kako bi ti umirovljenici ostvarili višu mirovinu i tako se ljudi motivirali da rade dulje, te penalizacije u obliku smanjenja visine mirovine u slučaju prijevremenoga odlaska u mirovinu. Također važan je faktor i sama formula koja se rabi za usklađivanje mirovina i koja bi trebala osigurati da se očuva vrijednost mirovina mjereno prosječnim udjelom visine mirovine u prosječnoj plaći.
Važna je i kupovna moć mirovina, što je posebno važno u slučaju visoke inflacije. Obično se usklađivanje visine mirovina provodi nekoliko puta (dva puta) godišnje i u formulu se ugrađuju određeni koeficijenti ili omjeri koji prate rast plaća i rast cijena. Upravo su umirovljeničke udruge zbog visoke inflacije zadnjih godina najviše problematizirale takvu formulu. Novougovorena je promjena formule usklađivanja mirovina s trenutačnih 70:30 posto u korist faktora koji bilježi više stope rasta plaća ili cijena na omjer 85:15 posto od iduće godine. Naime, istina je da ako neki faktor znatno brže raste od drugoga, takva je formula vrlo važna. No može se očekivati da će iduće godine doći do većega usporavanja rasta cijena pa onda ne će ni plaće rasti po znatnijim stopama pa ta promjena vjerojatno ne će ostvariti neki jači učinak u smislu osjetnijega unaprjeđenja mirovinskih primanja iduće godine.
Pitanje 13. mirovine
S obzirom na to da je prosječna mirovina u kolovozu iznosila 571,46 eura, a linija siromaštva za 2023. godinu iznosila je 493,66 eura mjesečno, najavljen je novi krug isplate dodatka umirovljenicima s niskim mirovinama, tj. onima s mirovinama nižim od 840 eura.
No predstavnici udruga koji zastupaju umirovljenike smatraju da to nije dovoljno pa traže uvođenje tzv. 13. mirovine, što je prijedlog koji ni Vlada nije odbacila i o njemu se još razgovara. U krugovima bliskim predstavnicima umirovljeničkih udruga špekulira se da bi Vlada bila suglasna s isplatom 13. mirovine u iznosu koji bi se definirao u visini od tri eura po godini staža, a s druge strane predstavnici umirovljenika traže minimalno pet eura po godini staža – što bi maksimalan iznos te 13. mirovine podiglo na 200 eura.
S treće strane postoje i ambiciozniji zahtjevi pojedinih umirovljeničkih predstavnika koji traže da se visina 13. isplate veže uz prosječnu visinu mirovine, što bi iznosilo oko 600 eura za svakoga umirovljenika. Teško je očekivati da će Vlada u trenutačnim okolnostima prihvatiti iznos isplate u visini prosječne vrijednosti mirovine po umirovljeniku, a određena vjerojatnost da se isplati 13. mirovina u iznosu od 3 ili 5 eura po godini staža postoji, no ovisit će o sudbini pregovora predstavnika umirovljeničkih udruga i Vlade o tom prijedlogu.
A zajamčena minimalna naknada?
Osim jednokratnih dodataka rješenje bi trebalo tražiti i u sklopu unaprjeđenja novčanih naknada unutar sustava socijalne skrbi, kao što je zajamčena minimalna naknada (ZMN). Naime velik broj, više od 100 000 umirovljenika, prima mirovine manje od 350 eura, što je oko 150 eura niže od službene linije siromaštva. Vjerojatno je riječ o umirovljenicima koji su ostvarili manji radni staž i koji su radili na slabije plaćenim radnim mjestima. Među rješenjima za te umirovljenike zapošljavanje je do polovice punoga radnoga vremena (trenutačno je zaposleno više od 30 000 umirovljenika na taj način). Međutim mnoge osobe starije životne dobi možda su izgubile radne kapacitete te više ne mogu sudjelovati na tržištu rada, a imaju mirovinska primanja koja su bitno niža od službene granice siromaštva (za 2024. godinu ta će se granica popeti na oko 550 eura). Jasno je da su umirovljenici s mirovinama do 350 eura duboko u riziku od siromaštva, a ako nisu više za tržište rada, trebalo bi omogućiti da u situaciji siromaštva mogu računati i na pomoć novčanih naknada iz sustava socijalne skrbi kroz zajamčenu minimalnu naknadu i druge jednokratne novčane naknade za tu svrhu.
No za takvo potencijalno rješenje trebalo bi bitnije unaprijediti sustav ZMN-a. Trenutačno je, naime, osnovica zajamčene minimalne naknade definirana prenisko, tj. na razini 150 eura mjesečno, i umirovljenici koji imaju 200 eura mirovine ne mogu ostvariti pomoć iz sustava ZMN-a. Dakle, prvo bi trebalo unaprijediti naknadu ZMN-a i približiti je granici siromaštva te bi onda u tom slučaju i određene kategorije umirovljenika s najnižim mirovinama mogle potražiti pomoć unutar sustava ZMN-a.
Siromašni, a bogati
Potencijalni novi korisnici ZMN-a trebali bi, osim provjere mirovinskih primanja, proći i određenu provjeru visine imovine, uz uzimanje u obzir obveze članova obitelji prema načelu supsidijarnosti koje je u Hrvatskoj na snazi i prema obiteljskom zakonu. Naime, moguće je u sustavima s visokim udjelom sive ekonomije da su neke osobe tijekom svojega radnoga vijeka imale niska službena primanja, ali su na druge načine akumulirale neočekivano veliku imovinu. Tako bi u tom slučaju provjera visine primanja (mirovine) te obveza članova obitelji i visine imovine omogućila da pomoć iz sustava ZMN-a bude usmjerena samo na kategorije umirovljenika s niskim mirovinama kojima je ta pomoć uistinu i potrebna.
To se ponajprije odnosi na one koji nemaju bližnje članove obitelji koji im mogu i dužni su im pomoći, nemaju viška imovine, tj. imaju imovinu u obliku stambene nekretnine u kojoj žive. Takvo bi rješenje bilo trajnije i pravednije od spomenutih jednokratnih isplata jer u trenutačnoj situaciji umirovljenik koji živi u kućici u nekom slavonskom selu s mirovinom nižom od 350 eura dobit će jednak iznos od 160 eura dodatka kao i njegova kolegica ili kolega koji živi u velikoj kući/nekretnini u priobalju od koje veći dio iznajmljuje u sezoni i ima znatne prihode ostvarene od najma ili neki sretnik koji ima dvije i više nekretnina u svojem vlasništvu (te im navedena pomoć od 160 eura i nije nužna).
Kada bi se najsiromašnijim umirovljenicima uvela mogućnost isplata iz sustava ZMN-a, preduvjet za te isplate bilo bi znatno unaprjeđenje sustava ZMN-a unapređenjem visine osnovice. No tada bi te isplate bile pravednije, prihodi umirovljenika s (pre)niskim mirovinama bili bi stabilniji i oni bi bili bolje zaštićeni od rizika od siromaštva nego što je to trenutačni sustav jednokratnih naknada od kojega profitiraju i oni kojima takav oblik pomoći i nije bio nužno potreban.
Tako nisko, a potrebno
Novčane naknade u sustavu socijalne skrbi upravo su i namijenjene ublažavanju siromaštva i nije nikakva sramota primati ih jer taj sustav kao i svi drugi javni sustavi (zdravstva, obrazovanja) postoji upravo zato kako bi unaprijedio socijalnu dobrobit hrvatskih građana. Zašto naknade u sustavu ZMN-a držimo na tako niskim razinama, to nikomu nije poznato. Svi se slažu – i domaći stručnjaci i stručnjaci Europske komisije i Svjetske banke – da je socijalni sustav važno što prije bitnije unaprijediti, a koristi bi mogli imati i siromašni hrvatski umirovljenici.
