Ritam kojim je papa Lav XIV. primao u audijencije svoje goste ubrzao je u tjednima prije srpanjskoga ljetnoga odmora. Neke od tih audijencija, odnosno govori koje je Papa uputio gostima čine se posebno znakovitima te bi možda, promatrani u svjetlu njegovih istupa u prvim danima pontifikata, mogli dati neki konkretniji uvid u stil novoga pontifikata.
Čak šest puta o svećeništvu
Apsolutno je nemoguće ne primijetiti pozornost koju je papa Lav XIV. u posljednja dva lipanjska tjedna posvetio svećenicima. U čak je šest prigoda Sveti Otac govorio o svećeništvu. Misa na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja, na kojoj je Sveti Otac zaredio 32 nova svećenika iz svih krajeva svijeta, uključujući i hrvatskoga konventualca fra Matea Vujčića, bila je samo vrhunac toga niza. Posebnim pismom svećenicima na Srce Isusovo Papa je podsjetio da se na taj dan, od 1995. godine, slavi (pomalo zaboravljeni) Dan za posvetu svećenika. Dan ranije Lav XIV. susreo se s oko 1700 sudionika međunarodnoga susreta »Sretni svećenici« u organizaciji Dikasterija za kler. Papinu svećeničkomu programu pripada i susret s biskupima u sklopu njihova jubileja 25. lipnja, ali i čak dva susreta s pripravnicima na svećeništvo: u utorak 24. lipnja susreo se s bogoslovima iz čitavoga svijeta i njihovim poglavarima, a dan kasnije primio je kandidate za svećeništvo iz Triju Venecija (tal. Triveneto, naziv povijesne teritorijalne cjeline).
Umjesto problema – polet
Nemoguće je smetnuti s uma i crkveni kontekst u kojemu se događaju spomenuti Papini interventi. Naime, govor o svećeništvu posljednjih je godina u Crkvi bio dobrim dijelom uvjetovan spolnim zloporabama maloljetnika. Štoviše, i u crkvenoj se javnosti počelo govoriti o »sustavnom problemu«, čime se želi reći da ima nešto u aktualnim oblicima života i(li) odgoja svećenika, ili u načinu na koji doživljavaju svoju službu, što generira sklonost zloporabama. Htjeli ili ne, takav govor implicitno sadrži poruku o svećeništvu kao problemu. Teško je oteti se dojmu da neki forsiraju takav govor kako bi argumentirali navodno neizbježnu potrebu za reformama u Crkvi poput ukidanja celibata i ređenja žena ili reviziju navodno odveć »zakopčanoga« i frustrirajućega katoličkoga spolnoga morala. No čak i bez takvoga manipulacijskoga pristupa lako se zaboravi na činjenicu da Crkva bez svećenika ne može. A tko će htjeti postati svećenik ako se svećeništvo i u Crkvi percipira kao problem? Papa Lav XIV. takvu argumentaciju nije izrijekom navodio, ali je i više nego jasno i očito da je želio pružiti pozitivan impuls sadašnjim i budućim svećenicima, probuditi polet na izvorima poleta.
»Ljubite Boga i braću«
Ne mogu se ni približno iznijeti sve Papine poruke, no kao vjerna ilustracija njegovih misli može poslužiti dio homilije na ređeničkoj misi na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. »Na svečanoj misi na početku svojega pontifikata pred Božjim sam narodom izrazio veliku želju: ‘Ujedinjena Crkva, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet.’ Danas se vraćam kako bih to podijelio sa svima vama: pomireni, ujedinjeni i preobraženi ljubavlju koja obilato izbija iz Kristova Srca, hodimo zajedno njegovim stopama te, ponizni i odlučni, postojani u vjeri i otvoreni svima u ljubavi, unosimo u svijet mir Uskrsnuloga, sa slobodom koja nam dolazi od spoznaje da nas Otac ljubi, izabire i šalje«, rekao je papa Lav XIV. Ređenicima je Papa, konkretizirajući prethodnu poruku, među ostalim poručio: »Ljubite Boga i braću, budite velikodušni, revni u slavljenju sakramenata, u molitvi, a posebno adoraciji, u svećeničkoj službi; budite blizu svojemu stadu, darujte svoje vrijeme i svoje energije svima, ne štedeći se, ne čineći razliku, kao što nas poučava probodeni bok Raspetoga i primjer svetih.« Kao uzor novim svećenicima Papa je stavio velike svete svećeničke likove, od kojih su neki bili i mučenici.
Važnost novih zvanja i celibata
Među elementima koji se ističu dok se slušaju/čitaju Papini govori jest pridavanje važnosti novim svećeničkim zvanjima. »Usprkos znakovima krize kroz koju prolaze život i poslanje prezbitera, Bog i dalje poziva i ostaje vjeran svojim obećanjima. Potrebno je da postoje prikladni prostori da bi se čuo njegov glas. Stoga su važna evanđeljem prožeta okružja i oblici pastorala mladih, gdje se mogu očitovati i sazrijevati pozivi na posvemašnje sebedarje. Imajte hrabrosti za snažne i oslobađajuće ponude!« poručio je Lav XIV. na susretu »Sretni svećenici«.
U više je prigoda Papa, nadalje, naglasio vrijednost svećeničkoga celibata. Bogoslovima Triju Venecija je tako, komentirajući riječi sv. Augustina o važnosti prepuštanja u Božje ruke, poručio: »One ne vrijede samo u odnosu na celibat, koji je karizma koju treba priznavati, čuvati i odgajati, nego mogu usmjeravati čitav vaš put razlučivanja i formacije…« Čak je dvaput Sveti Otac celibat spomenuo biskupima. Tako je rekao: »Zajedno sa stvarnim siromaštvom, biskup kao oblik siromaštva živi celibat i djevičanstvo radi kraljevstva nebeskoga. Nije riječ samo o celibatskom življenju, nego o prakticiranju čistoće srca i ponašanja kako bi se nasljedovao Krist i svima nudila istinska slika Crkve, svete i čiste u udovima i u Glavi. On će (biskup) morati biti čvrst i odlučan u suočavanju sa stanjima koja mogu skandalizirati i sa svakim slučajem zloporabe, posebno u odnosu na maloljetnike, držeći se vrijedećih odredaba.«
Poći na izvor koji zahvaća i oslobađa srca
Papa Lav XIV. govori o svećeništvu prije svega u svjetlu njegova izvora, Božje ljubavi očitovane u ljudskom i božanskom srcu Isusa Krista, koja je izvor, uzor i pokretačka snaga svakoga kršćanskoga poziva, a onda i svećeničkoga. Jedino je ta ljubav kadra zapaliti srca, rasplamsati istinsko oduševljenje kako navjestitelja tako i onih kojima se on obraća. Ako nje nema, sve što je po sebi dobro, važno, korisno, a ponekad i nužno – kao što su, primjerice, mehanizmi razlučivanja prikladnosti svećeničkih kandidata, koji mogu uključivati i psihološke ekspertize – postaje na neki način »mjed što ječi i cimbal što zveči«: pomaže u rješavanju problema, ali ne zahvaća i ne oslobađa srca. Čini se da se tom logikom papa Lav XIV. vodi i kad je riječ o životu Crkve općenito.
Talijanskim biskupima o temeljnim koordinatama djelovanja crkve
