U svakom društvu zdravstvo je stup države. Oko njega se lome koplja u proračunima, financiranjima, obrazovanjima, nabavi opreme. U zdravstvu su najveća populacija ili radna snaga medicinske sestre i tehničari. U Hrvatskoj su često u zapećku jer su njihove regulacijske institucije pretihe, sindikati samozatajni, a strukovna udruženja rade s entuzijazmom na usavršavanju i odgovoru na potrebe i izazove u kojima djeluju.
U povodu Međunarodnoga dana sestrinstva magistra sestrinstva Tanja Lupieri, predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara i predavačica na Studiju sestrinstva na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, pristala je govoriti o potrebama hrvatskoga društva, posebno o problemu pobola hrvatskih branitelja. Ovogodišnje geslo im je »Glas Hrvatske udruge medicinskih sestara za zdravlje hrvatskih branitelja«.
Imenovana je koordinatoricom za branitelje i njihove obitelji u Kliničkoj bolnici »Sveti Duh«. »Otkako sam u proteklih šest mjeseci na toj dužnosti kontaktirala sam i susrela se s više od sto hrvatskih branitelja i njihovih obitelji iz različitih dijelova Hrvatske. Uočavaju se dva fenomena. Prvo, hrvatski se branitelji javljaju na preglede kad bolest uznapreduje, zapravo ni tada se ne bi javili da obitelj ne čini pritisak na njih, a većina njih nije bila na pregledu kod liječnika zadnjih pet godina iako imaju zdravstvene probleme. Na upit zašto se nisu prije javili najčešće odgovaraju da su ‘naučili trpjeti i podnositi bol’. Mnogi od njih kažu da se nisu javljali jer ne žele opterećivati okolinu. U razgovoru s njima, slušajući način kako predstavljaju svoje zdravstvene probleme, primijetila sam da im je drago što postoje osobe kojima se mogu izravno obratiti za savjet i praktičnu pomoć.«
»Upravo iskustva u radu s braniteljima potaknula su me da predložim svojim kolegicama i kolegama iz HUMS-a da ove godine za Međunarodni dan sestrinstva organiziramo kroz naše podružnice stručna predavanja za hrvatske branitelje u suradnji s Ministarstvom branitelja i braniteljskim udrugama na temu očuvanja i unaprjeđenja zdravlja hrvatskih branitelja«, kaže Lupieri. »Tako smo već stupili u kontakt s braniteljskim udrugama na terenu i dogovaraju se sastanci na temu prema njihovim potrebama. Jednostavno rečeno, želimo pružiti ruku našim braniteljima i prevenirati oboljenja koja su kod njih učestalija i upozoriti na potrebu i nužnost preventivnih pregleda. Ukupno 40 podružnica u Hrvatskoj kuca na vrata braniteljskih udruga i nude svoju pomoć i suradnju.«
Opisujući zdravstvene teškoće hrvatskih branitelja, Lupieri kaže: »Iskreno se nadam da će naš glas čuti svi važni čimbenici u zdravstvenom sustavu. Trenutačno se provode sistematski pregledi u zdravstvenim ustanovama koje organizira Ministarstvo branitelja u suradnji s Ministarstvom zdravstva. U ustanovama su imenovani koordinatori koji pomažu braniteljima i njihovim obiteljima da pravodobno obave preglede. Postoji niz poteškoća jer nema dovoljno slobodnih termina u zdravstvenim ustanovama, liste čekanja su velike i dugačke, a mogućnosti koordinatora ograničene. Treba uvesti promjene kako bi određeni termini bili brže dostupni. Nažalost, hrvatski se branitelji kasno javljaju na preglede, vrlo često prekasno. Cilj je sistematskih pregleda rano otkrivanje bolesti te njihovo promptno liječenje. Sredstva iz proračuna za tu potrebnu i vrijednu akciju su odobrena.«
Komentirajući ulogu medicinskih sestara i tehničara koji su bili ključni u ratnom zdravstvu, Lupieri kaže: »Prema svjedočanstvima medicinskih sestara i tehničara koji su aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu, medicinske sestre i tehničari odigrali su veliku ulogu u spašavanju života. Ne smije se zaboraviti ta važna uloga medicinskih sestara i tehničara koji su riskirali svoj život u Domovinskom ratu da bi spasili drugi život. To se samo može činiti iz ljubavi prema bližnjemu i domovini. Kako se povijest ne bi zaboravila, 120 članova HUMS-a prošle je godine u studenom osnovalo u Vukovaru Društvo medicinskih sestara i tehničara Domovinskoga rata, upravo na Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Cilj je okupiti sve medicinske sestre i tehničare koji su sudjelovali u Domovinskom ratu na prvoj crti, kao i u unutrašnjosti, a koji su aktivno sudjelovali i zbrinjavali ranjenike. Stručno će društvo raditi na tome da se rad medicinskih sestara i tehničara u ratnim uvjetima zabilježi, kako se povijesne činjenice našega sudjelovanja u Domovinskom ratu ne bi zaboravile. Društvo će aktivno sudjelovati u radu s udrugama i svim institucijama vezanim uz Domovinski rat.«
Predsjednica HUMS-a Lupieri ističe da su u tom kontekstu vrlo skromno medicinske sestre i tehničari bili opisani u dosadašnjim pisanim dokumentima i upravo je to jedan od razloga zašto su se odlučili okupiti te organizirati stručne skupove na kojima će se iznositi svjedočanstva. Nakana je i da se pisani materijali uvrste u nastavni plan i program u školama za medicinske sestre i na studijima sestrinstva.
»Željela bih u svojim predavanjima poučavati studente i o aktivnostima medicinskih sestara u Domovinskom ratu. Tek je u nekoliko knjiga to opisano poput ‘Vukovarskih svjedočanstava’, ‘Ličkih sjećanja’, ‘Pouka o čovječnosti’, u nekim feljtonima u tisku poput onih posvećenih ratnim bolnicama u ‘Glasu Koncila’, svjedočanstvima u ‘Hrvatskom vojniku’, ‘Sestrinskom glasniku’. Stoga je upravo novoosnovanomu društvu cilj zapisati svjedočanstva medicinskih sestara jer nakon 25 godina sjećanja polako blijede. Kada ih pitam zašto do danas nisu pisale, uglavnom dobijem odgovor da jednostavno nisu mogle, a kada na stručnom skupu govore o vlastitim iskustvima iz toga vremena, svi osjetimo kako im je i danas teško kad se probude sjećanja. Osjećaju da je došao trenutak da i one ispričaju svoje ratne priče. S druge strane, nisam primijetila da su snimani dokumentarni ili igrani filmovi o medicinskim sestrama i tehničarima u Domovinskom ratu. Možda ih se tek usputno spomene. Nastojimo jednostavno spasiti što se spasiti može i predati mlađim generacijama da vide kako je djelovalo zdravstvo, posebno medicinske sestre i tehničari u ratnim uvjetima.«
Medicinske sestre i tehničari rade odgovoran posao, a istodobno su pretrpane obvezama, o čemu predsjednica HUMS-a kaže: »Zbog manjka medicinskih sestara dolazi do neravnomjernoga rasporeda radnih zadaća i nemogućnosti kvalitetne organizacije, što se može odraziti na sigurnost bolesnika u zdravstvenim ustanovama. Da bi nadomjestile brojčani manjak osoblja, medicinske sestre i tehničari rade prekovremeno, što dugoročno dovodi do smanjene radne sposobnosti i vrlo čestih bolovanja. Treba zaposliti medicinske sestre i tehničare na radnim mjestima gdje je to potreba, a ne gledati kako odlaze u inozemstvo. U usporedbi s pojedinim državama EU-a, Hrvatskoj bi trebalo još desetak tisuća medicinskih sestara koje bi se zaposlile u zdravstvenom sustavu.«
Kao predsjednica HUMS-a Lupieri navodi da ta najstarija strukovna organizacija u sestrinstvu ima 28 stručnih društava, 40 podružnica u cijeloj Hrvatskoj i oko 5000 članova. Godišnje se organizira 60-ak stručnih skupova. Istodobno tijekom godine podružnice i stručna društva iniciraju i sudjeluju u više desetina humanitarnih i volonterskih akcija. Neke od njih su javnozdravstvene akcije povodom Svjetskoga dana bolesnika, ciljane javnozdravstvene akcije u lokalnim zajednicama prilikom kojih čine probir na rizične čimbenike koji negativno utječu na zdravlje. Osim toga, namjenski se prikupljaju sredstva za darove koje već dvadesetak godina uoči Uskrsa i Božića nose štićenicima Doma za psihički oboljele odrasle osobe u Loboru. Uključuju i mlade članice zajedno sa studentima sestrinstva s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta i volonterima. »Osmijeh koji im toga trenutka izmamimo najveća je zahvala«, s osmijehom punim vedrine zaključuje Lupieri.
