Zakon o mirovinskom osiguranju koji je objavljen u Narodnim novinama br. 96/2025 primjenjuje se počevši od 1. srpnja. Donosi uvjete za ostvarivanje prava na prijevremene starosne mirovine, na koje se valja osvrnuti. U članku 6. Zakona u kojem je nabrojeno 14 mogućih mirovinskih prava navedene su i dvije vrste prijevremenih starosnih mirovina, i to pod točkom 3. prijevremena starosna mirovina i pod točkom 4. prijevremena starosna mirovina zbog stečaja poslodavca. Dakle, postoje dvije vrste prijevremenih starosnih mirovina za koje su propisani različiti uvjeti.
U članku 40. Zakona stoji da je osnovni uvjet za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu 60 godina života i 35 godina mirovinskoga staža. Međutim, to je samo djelomice točno, dakle može doći do zablude jer za žene postoje blaži uvjeti, a oni su propisani tek u članku 172. Zakona, u kojem je propisano: »Iznimno od odredbe članka 40. ovoga Zakona, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe osiguranik – žena kada navrši: u 2025. godini – 58 godina i 9 mjeseci života i 33 godine i 9 mjeseci mirovinskog staža; u 2026. godini – 59 godina života i 34 godine mirovinskog staža; u 2027. godini – 59 godina i 3 mjeseca života i 34 godine i 3 mjeseca mirovinskog staža; u 2028. godini – 59 godina i 6 mjeseci života i 34 godine i 6 mjeseci mirovinskog staža; u 2029. godini – 59 godina i 9 mjeseci života i 34 godine i 9 mjeseci mirovinskog staža.«
Dakle uvjeti za prijevremenu starosnu mirovinu za žene su blaži i tek 2030. g. žene će biti izjednačene s muškarcima glede ispunjavanja obveznih strožih uvjeta za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.
To je klasičan primjer kako ne bi trebalo pisati zakone koje brojni građani, u ovom slučaju žene, mogu pogrješno tumačiti te pogrješno planirati svoj odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu.
U članku 83. stavku 9. propisano je da se kaznena umanjenja za prijevremeni odlazak u mirovinu ne primjenjuju od prvoga dana idućega mjeseca u kojem je korisnik navršio 70 godina. Dakle tek od 71. godine prestaje se umanjivati prijevremena starosna mirovina.
Nadovezujući se na to navodno ublažavanje kažnjavanja prijevremenih starosnih mirovina, posebno se osvrćemo na taj problem kod žena korisnica prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Naime, prema odredbi članka 172. Zakona žene iznimno mogu steći pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. 7. 2025. g. u dobi od 58 godina i 9 mjeseci sa 33 godine i 9 mjeseci mirovinskoga staža, ali s maksimalnim umanjenjem njezine mirovine. U tom slučaju morat će čekati oko 13 godina dok ne doživi 71 godinu da bi se u njezinu konkretnom slučaju to umanjenje prestalo primjenjivati.
Takvo kažnjavanje nema logičkoga ni pravnoga opravdanja. Zato nije jasno kojom se svrhom vodio zakonodavac. Ako je kao osnovni uvjet za starosnu mirovinu propisana starost od 65 godina (za sve), a to će biti i za žene nastupom 2030. g., normalno bi bilo da se sva umanjenja već i od sada ukidaju s danom doživljenja propisanih godina života, kako Zakon propisuje posebno za žene, a posebno za muškarce. Kako je za žene kao uvjet za prijevremenu starosnu mirovinu za 2025. g. propisano 58 godina i 9 mjeseci, trebalo bi s doživljenjem te dobi svim ženama korisnicama prijevremenih starosnih mirovina ukinuti dosadašnja umanjenja. Isto bi se trebalo primjenjivati i na korisnike prijevremenih starosnih mirovina ostvarenih zbog stečaja poslodavca. Taj problem mogao bi biti poticaj za pokretanje ocjene ustavnosti tih odredaba mirovinskoga zakona.
