U POVODU GODINE ČITANJA GOVORI SLIKAR I PISAC SVEBOR VIDMAR Tko želi biti umjetnik mora imati čvrstu i stabilnu obitelj

Svebor Vidmar, akademski umjetnik

Vlada je na sjednici održanoj 30. prosinca poduprla prijedlog Ministarstva kulture i medija da se 2021. godina proglasi Godinom čitanja. U povodu proglašenja te godine na pitanja odakle ljubav prema umjetnosti, vjeri i obitelji kao glavnim osloncima u životu, ulaganju u kulturu i daru pisanja, odgovore je dao u razgovoru za Glas Koncila akademski umjetnik, ilustrator, pisac knjiga za djecu i odrasle, rođeni Zagrepčanin Svebor Vidmar.

Osnovnu i srednju Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna završio je u rodnom gradu, gdje je i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti, na Nastavničkom odsjeku slikarskoga smjera u klasi prof. Miroslava Šuteja. Od 2006. godine radi kao viši stručni suradnik voditelj galerije »Vladimir Filakovac«, fotogalerije Dubrava i galerije »Kontrast« u Narodnom sveučilištu Dubrava. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i svijetu. Dobitnik je nagrade za najbolji diplomski rad i Otkupne nagrade zagrebačkoga Gradskoga ureda za kulturu. Objavljivao je ilustracije u časopisima »Smib«, »Radost«, »Zvrk«, Zvrkov prvi i drugi razred, »Tintilinić« i »Večernji list«. Dosad je objavio 50-ak priča za djecu i odrasle.

»Od djetinjstva sam živio u vlastitom svijetu u kojem je slika bila dominantnija od pisane riječi. Obilje likovnih senzacija zaokupilo bi mi pozornost dok bih prelistavao slikovnice ili stripove. Tako sam razvijao maštu jer bih često smišljao priče i određene situacije prema viđenim prizorima. Prve spoznaje o vjeri prenijela mi je baka Zlata naučivši me osnovnim molitvama, a od bake Natalije naslijedio sam smisao za nastavničko zvanje. Nisam imao otpor prema prihvaćanju spoznaje da nas je Bog stvorio i da njemu pripadamo.«

Tijekom srednjoškolskoga obrazovanja vodio ga je profesor Dušan Malešević, o kojem je govorio: »Razumio je smisao umjetnosti u kojem nam se Bog neprestano otkriva. Učinio nas je svojim ‘sustvarateljima’ bez obzira kojom se likovnom djelatnošću bavili, kako bismo ga mogli svakodnevno slaviti. Umjetnički je rukopis jedinstven i neponovljiv, a na toj spoznaji profesor je gradio priču o svim mogućnostima s kojima nas je Bog obdario. Savjetovao me je: Ako želiš biti umjetnik, moraš imati čvrstu i stabilnu obitelj!«

Za vrijeme studija upoznao je suprugu Antoniju, koja mu je bila krštena i krizmana kuma, a o svojem duhovnom dozrijevanju je nastavio: »Na krštenju i krizmi bila je prisutna baka Zlata, ponosna i sretna što može prisustvovati mojemu ponovnomu rođenju. Supruzi, kćeri Veroniki, sinu Viktoru i meni vjera je glavni oslonac u životu.

»Na krštenju i krizmi bila je prisutna baka Zlata, ponosna i sretna što može prisustvovati mojemu ponovnomu rođenju. Supruzi, kćeri Veroniki, sinu Viktoru i meni vjera je glavni oslonac u životu«

Blagoslovljeni smo jer smo okruženi svećenicima koji svoju vjeru i iskustvo prenose na nas, poput našega župnika Antonija Marija Čirka iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama.«

Uz vođenje triju galerija, umjetnik vodi i dvije skupine crtanja i slikanja u Kulturnom centru, a zahvaljujući prostoru u prizemlju centra, imaju odličnu suradnju s lokalnom zajednicom te građanskim i kulturnim udrugama, što mogu zahvaliti ravnatelju Željku Šturliću. »Do sada je priređeno 496 izložaba, što samostalnih, što skupnih ili koncepcijskih. Volim svoj posao i svaki sam dan zahvalan Bogu što mi ga je dao jer se na tom mjestu mogu ostvariti i pokazati najbolji dio sebe. U pripremi su izložbe Karine Sladović, Josipa Ivanovića, Ivana Gregova i Vinka Šebreka, a za Uskrs izložit ćemo djela Marka Peruzovića.«

U slobodno vrijeme crta i slika te već više od 10 godina razvija seriju crteža u tušu na papiru »Bez naziva«, o čemu je rekao: »Riječ je o gustom ornamentu koji je inspiriran kršćanskim minijaturama i ornamentima. Unutarnju ekspresiju pronašao sam u toj minucioznoj strukturi koja je postala moj prepoznatljivi, zaštitni znak, ali i sinonim za vječnost kojoj svi težimo. Svoj sam apstraktni izričaj posvetio Bogu – Kralju vječnosti. Uz navedene apstrakcije razvijam i ciklus crteža ‘Ispod kože’, predstavljajući imaginarne portrete na kojima je vidljiva stilizirana anatomija mišića naglašene teksture. Radovi progovaraju o otuđenosti čovjeka od sebe, kao i njegovoj fizičkoj prolaznosti. Ciklus se ekspresijom i energijom uklopio u vrijeme u kojem živimo i djelujemo, gdje vladaju psihoza i strah potaknuti pandemijom i učestalim podrhtavanjem tla.«

Uz sve talente koje mu je Bog podario otkrio je i dar pisanja. Nakon završetka studija počeo je proučavati dječju književnost i školske časopise, objavljivati i prve slikovnice u kojima dobro pobjeđuje zlo. »Najdraži mi je projekt knjiga ‘Šljapkove pustolovine’ u izdanju nakladničke kuće ‘Sipar’, koju smo supruga i ja zajednički napisali i posvetili djeci. Pišem i likovne predgovore.«

Za učenike viših razreda osnovne škole kao ljetnu lektiru preporučio je romane »Robinson Crusoe« Daniela Defoea i »Zabranjena vrata« Zlatka Krilića, što je obrazložio: »Pandemija i potresi donijeli su nam određenu nestabilnost u svim aspektima života, a na neki se način ti romani bave sličnom tematikom. Nakon brodoloma te gubitka prijatelja i poznanika Robinson je bio prisiljen boriti se za opstanak na pustom otoku gdje mu je vjera u spasenje bila na kušnji. ‘Zabranjena vrata’ je zabavni, ljubavni roman, radnja se zbiva u bolnici, a glavni su akteri našli način da se uhvate u koštac sa svojom bolešću i nastave funkcionirati.«

Kultura nositeljica identiteta pojedinoga naroda ili nacije
Smatra da je kultura oduvijek bila nositeljica identiteta pojedinoga naroda ili nacije te da se u drugim zemljama EU-a ulaže više u kulturu nego kod nas. »Hrvatska ima puno talentiranih umjetnika svih profila i djelatnosti. Problem je i u tome što država mora imati jasniju viziju strategije što će biti sa svim tim umjetnicima kad završe akademiju. Sve te odgovore trebalo bi usmjeriti prema kreativnim industrijama koje su sada na vrhuncu, osobito u razvoj računalnih igara i drugih digitalnih platforma. Rijetki riskiraju i ulažu u mlađe autore. Bog nam je dao talente da ih uspješno razvijamo, da nas učine boljim ljudima i duhovno nas obogate, a ne obratno, jer tada oni postaju prokletstvo, a ne blagoslov. Živimo u izazovnim vremenima gdje smo svjedoci ekonomskoga kolapsa Europe izazvanoga pandemijom i migracijama u kojima se miješaju različite kulture. Najbolje funkcioniramo kada nam je najteže. Primjer je potres u Petrinji koji je izvukao najbolje iz ljudi i ujedinio naciju. Drago mi je da smo prepoznati u svijetu po osjetljivosti za slabije i potrebite. Jedinstvo nam je potrebno da uz Božju pomoć izgradimo bolje i pravednije društvo«, zaključio je naš sugovornik.

IZVORGlas Koncila br. 8/2021.
Prethodni članakDVA MISNA I JEDNO PAPINSKO PITANJE Vrijedi li misa s glinenim kaležom?
Sljedeći članakMNOGIMA NIJE SVEJEDNO I dalje se vode moralne dvojbe oko cjepiva