»Ozempic«, »Wegowy« i »Mounjaro« postali su preko noći popularno farmaceutsko rješenje za prekomjernu tjelesnu masu. Svi viškovi prikupljeni kroz godine gozbi mogu se, ponekad zaista, ukloniti tjednim ubodima u trbuh, bedro ili nadlakticu. Ali ne bez ožiljaka, opuštene kože, isušenoga lica i prehrambenih frustracija. Nabrojeni proizvodi farmaceutske industrije su peptidi, semaglutidi i tirzepatidi, oblikovani kao lijekovi za dijabetičare, ali su liječnici primijetili da efikasno tope potkožnu mast pa su ih preporučili svima kojima se vrti u glavi od brojki na kućnoj vagi.
Rasprodaja zdravlja
Semaglutidi i tirzepatidi ne mogu se dobiti ni kupiti bez liječničkoga ili privatnoga liječničkoga recepta. »Ozempic« je gotovo besplatan jer je na listi Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje za sufinanciranje, a »Mounjaro« se kupuje u ljekarni. Za slabije doze – 200 eura mjesečno, za jače doze – 400 eura mjesečno. Iako su strogo regulirani i skupi, pred ljekarnama su redovi, kupuje se brizgalica viška, recepti se potpisuju, injekcije se isporučuju poput šarenih tableta… Naravno, promet peptidima na internetu radi punom parom.
Ovisnost o masi
Uporaba »Ozempica« ili »Mounjara« može se opravdati za terapiju šećerne bolesti ili teških oblika pretilosti, ali uz pomoć medija u službi farmaceutskoga marketinga postali su tiha patnja mnogih koji smatraju da imaju previše masnoća ispod kože. Sintetski peptidi postali su korekcijski faktor za odraz u ogledalu, za privlačnu izobličenost…
U ratu protiv kilograma mnogi su ljudi, zahvaljujući semaglutidima, spremni na žrtvu, zdravstvene prisile i recepte života. Iako je suvremeno društvo odbacilo askezu kao staromodnu i nazadnu poštapalicu, prihvatilo je farmaceutsku spiralu u želudcu. Boreći se protiv prehrambene pohlepe ili iskrenoga gastronomskoga užitka, sve više ljudi s inoksom u obliku igle sudjeluje u medicinskom harakiriju. Razumljivo sladokustvo mijenjaju za bolesno zdravlje.
Paraliza želudca
»Ozempic« i ostali peptidi kemijska su sredstva koja oduzimaju sve: kilograme, sljubljivanje hrane i pića, gušte… Tijekom terapije isključena su sitna zadovoljstva, druženja oko stola, ali ne i probavne smetnje. Najveći broj prijavljenih poremećaja, zbog terapije semaglutidima i tirzepatidima, odnosi se upravo na probleme probavnoga sustava: bolovi u želudcu, mučnina, povraćanje, nadutost, podrigivanje i plinovi, žgaravica, zatvor ili konstipacija, gubitak apetita… Ali to zapravo nisu neočekivane nuspojave, to je »željeni« učinak »Ozempica« i drugih patenata za mršavljenje – jer s paraliziranim želudcem nitko nije sklon ručku ili večeri.
Grijeh prikrivanja podataka
S povećanim brojem korisnika štetne posljedice gutanja semiglutida bit će statistički lakše uočljive. Semiglutidi i tirzepatidi su, naravno, bioaktivni, ali nisu magični metci niti su navođeni projektili – djeluju šaroliko, pogađaju razne organe i tkiva. Osim nabrojenih probavnih smetnja sve se češće prijavljuju problemi sa žučnim mjehurom i bubrezima, hipoglikemija, ishemijski kolitis… Najteži oblici poremećaja završili su kao tužbe na sudskim postupcima: gastropareza, koja osim pothranjenosti izaziva jake bolove u želudcu, iznenadan i trajan gubitak vida (NAION), crijevna opstrukcija koja zahtijeva hitne kirurške zahvate te dubinske venske tromboze. Pacijenti su podnijeli tisuće tužba protiv farmaceutskih kompanija, a temeljni je pravni argument – propust u upozoravanju.
Naposljetku neki znanstvenici očekuju da će povećana učestalost upale i raka gušterače biti krunski trag masovne uporabe semiglutida i tirzepatida, »Ozempica«, »Wegowyja« i »Mounjara«. Tako će terapija prehrambenih navika postati lutrija jer neki će bez posebnih posljedica ukloniti salo, a neki će »zaraditi« pankreatitis.
