Kriza koju je izazvalo širenje koronavirsa i reakcija na pojavu toga virusa sve više guraju gotovo cijelo čovječanstvo i gotovo sve ljude u izvanredno stanje kakvo u cjelokupnoj povijesti čovječanstva još nije bilo zabilježeno. Nikada se do sada jedna epidemija nije istodobno proširila na više od 150 zemalja na svim kontinentima i nikada tako golem broj ljudi nije bio toliko ometen u svom redovitom životu i djelovanju kao za aktualne pandemije koronavirusa.
Ne ulazeći u meritum zašto je to tako i je li baš sve moralo biti tako, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama, mnogi imaju mnogo pitanja, koja ostaju bez odgovora, a javljaju se i različite špekulacije, od kojih su mnoge plod bujne mašte, a neke moguće je imaju i stanovito pokriće. Neke od tih teško je reći opravdanih ili neopravdanih špekulacija, posebno mediji, lako proglašavaju teorijama zavjere, a to je zapravo govor, odnosno rječnik tzv. političke korektnosti jer iza onoga što se etiketira kao teorija zavjere uvijek se krije više ili manje skriven nečiji sebičan interes. Naime, sve što se poduzima u politici, gospodarstvu i drugim društvenim segmentima, često i u osobnim odnosima, uvijek je u korelaciji s interesom, no taj interes može biti u skladu s općim dobrom, a može biti i u sukobu s općim dobrom, tj. u korist određene skupine ili određenih pojedinaca.
Bez obzira na to zašto je i kako je došlo do aktualne pandemije, ona se tiče svakoga čovjeka u svim zemljama u kojima se virus pojavio i svaki taj čovjek izazvan je, htio to ili ne, na suočavanje sa životom u izvanrednim prilikama.
Život u takvim izvanrednim okolnostima samo je djelomice reguliran onim što mjerodavne službe i vlasti određuju – a treba vjerovati da to čine u najboljoj vjeri i s najboljim nakanama – te to treba što je moguće bolje, preciznije i vjernije slijediti. Ono što mjerodavni zahtijevaju najčešće je restriktivno, tj. ograničava određena djelovanja i kretanja, osobito veća okupljanja, no to nije niti može biti glavnina života i djelovanja pojedine ljudske osobe u područjima zahvaćenim pandemijom. Stoga za svakoga pojedinca, za svaku obitelj, ostaje velik izazov osmišljavanja osobnoga i zajedničkoga života i djelovanja u prilikama izvanrednosti u golemoj pretežitosti svojega aktualnoga postojanja.
A život i djelovanje u prilikama izvanrednosti, koliko god to na prvi pogled izgledalo nevjerodostojno, zapravo ima iznimno mnogo pozitivnosti i neslućenih mogućnosti. Ne može se poreći da je u aktualnim okolnostima neizbježna veća ili manja materijalna šteta, no premda je ne treba podcjenjivati, osobito ne na planu nacionalnoga gospodarstva, to je ipak neusporedivo manja šteta od vrijednosti svakoga ljudskoga života, a ne može se materijalna šteta uspoređivati ni s drugim osobito duhovnim vrjednotama. Crkvena hijerarhija nije imala druge mogućnosti nego svim pripadnicima svoje vjerske zajednice preporučiti odnosno čak zapovjediti u izvršavanju redovite vjerničke prakse poštovanje ograničenja koja određuju mjerodavni u društvu. Dok nastaje ovaj tekst, u Hrvatskoj ta ograničenja još nisu tako drastična da bi se otkazivala odnosno zabranjivala bogoslužja s vjerničkim narodom, a moguće je, štoviše vrlo je vjerojatno, da će doći do zaoštravanja i do donošenja takvih mjera koje su uostalom već na snazi u mnogim europskim zemljama. No to ipak ne znači da bi vjerski život trebao trpjeti velike posljedice ili čak u nekom smislu stati, biti zaustavljen.
Život i djelovanje u prilikama izvanrednosti stoga je za katoličke vjernike osobit izazov i za preispitivanje svoje osobne vjerske prakse, pa i svoje osobne vjere. Stanovita ili uskoro moguća još veća ograničenja kretanja ostavljaju ljudima mnogo više vremena za sebe, za svoje obitelji, za Boga, odnosno za molitvu. Možda je baš ovo krizno vrijeme, odnosno vrijeme i izvanrednoga stanja, za vjernike vrijeme preispitivanja je li im Bog na prvom mjestu u životu te jesu li izgradili svoj osobni odnos s Bogom, jer onomu tko ima izgrađen svoj osobni odnos s Bogom sve drugo dolazi na pravo mjesto na ljestvici životnih vrijednosti. Možda je baš ovo krizno vrijeme kairos za mnoge da obnove svoju molitvu, ne samo prakticirajući formulirane molitve, nego i molitvu osobnoga obraćanja Bogu i osluškivanja njegova odgovora kroz Božju riječ i mnoge druge oblike Božjega objavljivanja, od dobre knjige do svakodnevnih događanja.
U aktualnim prilikama izvanrednosti, osim što može doći do boljega vrjednovanja osobito sakramenta euharistije i sakramenta pomirenja u redovitom vjerničkom životu, vjernik može iskusiti i druge, izvansakramentalne oblike susretanja i prijateljevanja s Bogom. Aktualne prilike za sve vjernike koji ne mogu sudjelovati na euharistijskim slavljima i pristupiti pričesti prilika su za otkriće ili obnovu duhovne pričesti, odnosno duhovnoga sjedinjenja s Tijelom Kristovim. Za sve vjernike koji ne mogu sudjelovati u slavlju sakramenta pomirenja ovo krizno vrijeme prilika je za obnovu savršenoga kajanja. Bog je uvijek bliži ljudima negoli su oni toga svjesni, a krizna vremena posebna su prilika da se i ljudi više približe Bogu.
