Među brojnim istaknutim istarskim svećenicima domoljubima neizostavno je i ime Ante Sironića.
Rođen je u Trvižu kod Pazina 10. listopada 1915. Gimnaziju je započeo u Zagrebu, a maturirao je na Državnoj realnoj gimnaziji na Sušaku. Bogoslovlje je studirao u Senju od 1936. do 1940., kada je zaređen. Prvo je službovao kao kapelan na Jelenju, a potom kao župnik u Sušačkoj Dragi te naposljetku na Trsatu do 1991. godine.
U mladosti je postao član Hrvatskoga katoličkoga akademskoga društva »Domagoj«, koji je, kako je napisao, »nosio u sebi hrvatsku misao, hrvatsku samobitnost, koju je obilježavala slobodna Hrvatska«. Talijanski su ga fašisti 29. studenoga 1941. priveli u riječki zatvor te je uskoro bio prebačen u zatvor »Carceri gudiziare« u Veneciji, s karakteristikom »izraziti antifašist iredentist«(!?). Pušten je 7. siječnja 1942. i vraćen u Rijeku. Ostavio je svjedočanstvo talijanskoga fašističkoga zločina u Podhumu 1942., zapisavši: »Snivajte, dragi naši, vječni san u Bogu, na rubu pjeskovitog Polja, okruženi zidom, koji kao da vas želi sačuvati od budućih zala.« Uz pastoralni rad predavao je književnost u srednjoj klasičnoj školi biskupskoga i salezijanskoga Sjemeništa u Rijeci. Umro je 15. ožujka 1996. i pokopan na Trsatu.
Pisati je započeo već kao srednjoškolac u »Luči« i sušačkoj »Istini«, zatim u »Hrvatskoj straži« (dnevniku i tjedniku), »Kalendaru Gospine krunice«, »Gospinoj krunici«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Katoličkom listu«, »Danici« i »Marijinu Trsatu«, a nakon rata u »Bakarskim zvonima«, koja su od 1981. prerasla u »Zvona«, koja je uređivao do smrti. Tu je objavljivao svoje znamenite reportaže. Volio se potpisivati pseudonimom Proleter.
Sastavio je pjesnički križni put »Uspon na brdo« 1982., uz crteže fra Ambroza Testena, posebice zanimljiv po tome što je u njemu uz Kristovu muku tematizirao muke nerođenoga djeteta, te prozni križni put pod istim naslovom, zatim knjige »Život Isusov u pedeset ogledala«, »Neumorni radnik: Josip Pavlišić«, zbirke memoarskih feljtona »U sjeni trsatskog zvonika«, »Odjeci života« i »Susreti«. Pisao je i pjesme, mnoge prožete nostalgičnim sjećanjem na djetinjstvo. Umro je 15. ožujka 1996. i pokopan je na Trsatu. (L)
