Ubojstvo utjecajnoga konzervativnoga aktivista Charlieja Kirka tragična je slika političke agresivnosti koja je zavladala američkim sveučilištima. Ubijeni Kirk bio je istaknuti promicatelj konzervativnih ideja i politika među studentima i mladima u SAD-u. Popularnost je stekao polemikama sa zagovornicima liberalne antropologije i politike identiteta. Kirk je bio čvrst i ustrajan u svojim stajalištima i poticao je argumentiranu raspravu s političkim neistomišljenicima. Njegova čvrsta stajališta često su pobuđivala verbalnu agresivnost i ostrašćenost među političkim neistomišljenicima. Kirk je bio i omiljena i omražena osoba među studentima na američkim sveučilištima, ovisno o njihovim političkim uvjerenjima. Stajalište prema Kirku bilo je pokazatelj dubokih ideoloških podjela i sukoba na američkim sveučilištima.
Mjera nanesene štete
Patrick J. Deneen, profesor na američkom sveučilištu Notre Dame, u svojoj knjizi »Regime Change: Toward a Postliberal Future« podrobno objašnjava korjenitu promjenu filozofskih temelja obrazovanja u SAD-a i općenito na Zapadu. U skladu s klasičnim i kršćanskim korijenima, obrazovanje slobodnoga čovjeka stavljalo je težište na proučavanje filozofije i teologije. Slobodnoga čovjeka trebalo je podučiti vrlinama koje su usklađene sa slobodnom voljom. Slobodna je volja trebala biti ograničena objektivnim standardima pravde i ispravnosti. Obrazovanje o slobodi koje je utemeljeno na ograničavanju slobodne volje pojedinca i skupina uvelike je potisnuto. Zamijenjeno je obrazovanjem o multikulturalizmu, raznolikosti i politici identiteta. Takvi pristupi postavljaju percepciju pojedinca ili određene društvene skupine o nanesenoj šteti kao temelj za pravdu i ispravnost. To je dovelo do jačanja politike identiteta koja nameće pojedinačno i skupno iskustvo povrijeđenosti kao kriterij za raspodjelu političke moći i političkih resursa.
Deneen pojašnjava da je visoko obrazovanje napustilo svoje temelje u filozofiji i teologiji koje više nisu uvjeti za diplomiranje i čak se zamjenjuju odjelima za studije »identiteta«. U akademskom svijetu sve više dominira pozivanje na nanesenu štetu kao standard pravde i ispravnoga. Deneen slikovito ističe da je filozofski utjecaj Platona, Aristotela i svetoga Tome Akvinskoga zamijenjen utjecajem liberalnoga filozofa Johna Stuarta Milla koji je objektivne standarde pravde i ispravnoga zamijenio standardom percipirane štete koja je nanesena pojedincu. Prema Millovoj ideji sva uvjerenja, riječi, djela i postupci trebali su biti dopušteni dok god ne nanose štetu drugomu pojedincu ili nekoj skupini ljudi.
Ukorjenjivanje politike identiteta
Deneen ističe da je Millovu argumentaciju instinktivno prihvatio gotovo svaki moderni čovjek koji živi u liberalnoj demokraciji. Svaki zakon, javna politika ili društvena vrijednost kojima bi se ograničilo ili usmjerilo ponašanje pojedinca u ime nekoga objektivnoga dobra odmah se osporava tvrdnjom da nitko nije oštećen kada se pojedinci ponašaju prema svojim preferencijama. Tvrdi se da nitko nije oštećen kada se radi nedjeljom, kada je pornografija slobodno dostupna ili kada homoseksualne osobe mogu sklopiti brak. Prema prevladavajućoj liberalnoj logici ono što ne čini izravnu štetu drugomu pojedincu dobro je i pravedno.
Deneen upozorava da je utvrđivanje štete postalo zadaća koja se sve više određuje očima promatrača, odnosno onoga tko je optuživao, s posebnom prednošću koja se davala pojedinim društvenim skupinama poput spolnih i »rodnih« manjina. Njihove optužbe o šteti nisu usmjerene samo protiv onih koji ih »osuđuju« zbog načina života, nego i protiv onih koji otvoreno i javno ne podupiru njihov način života. Time je načelo štete postalo sredstvo u borbi za političku i kulturnu dominaciju, odnosno temelj politike identiteta koja se ukorijenila na američkim sveučilištima.
Poput komunizma, fašizma i nacizma
Deneen upućuje na često pribjegavanje studenata jeziku štete, strah od »mikroagresija«, potrebu za »okidačima upozorenja«, zahtjeve za »sigurnim prostorima« i opću tjeskobu zbog osjećaja »sigurnosti« na sveučilišnim kampusima. Takvi pozivi naoko izgledaju obrambeno, ali zapravo su agresivni jer smjeraju na primjenu sile, bilo privatne (korporacijske ili sveučilišne) ili državne. Deneen upućuje na primjere namjerne ili nenamjerne upotrebe zamjenica koje ne odražavaju »preferirani rod« ili imena kojima se »transrodna« osoba više ne koristi. To se na američkim kampusima smatra štetom koja zahtijeva primjenu institucionalne sile u smislu zabrane, discipliniranja i izbacivanja.
Politika identiteta vidi određene društvene skupine kao diskriminirane, potlačene i zakinute i dodjeljuje im status žrtve. Takav status nije dopušteno propitivati i osporavati jer bi to značilo nanošenje štete društvenim skupinama koje su ionako previše povrijeđene. Politika identiteta ima totalitarni i represivni karakter jer ne dopušta kritiku i zahtijeva kažnjavanje suprotnoga mišljenja. Politika identiteta uvelike je slična monističkim političkim ideologijama poput komunizma, fašizma i nacizma za koje je postojala samo jedna ispravna politička istina i svako je drugačije mišljenje trebalo biti odstranjeno.
Čvrst i argumentiran u osporavanju liberalne antropologije
Ubijeni Kirk bio je lice suprotstavljanja totalitarnomu i represivnomu karakteru politike identiteta. Bio je čvrst i argumentiran u osporavanju liberalne antropologije koja se duboko ukorijenila na američkim sveučilištima. Pao je kao žrtva zatrovane političke atmosfere američkih kampusa koju uvelike generira politika identiteta, a sada bi njegova tragična smrt mogla oslabiti utjecaj monističkih ideja i politika na američkim sveučilištima. Kako ističe Deneen, sveučilišta su stvorena u uvjerenju da civilizacija mora štititi slobodu njegovanjem načela pravde i vrline, a danas je u prvom planu promicanje novih načela despotizma.
