Na blagdan Uzvišenja svetoga križa, 14. rujna 1955., rođen je u Chicagu Robert Francis Prevost – budući papa Lav XIV. Rječitost blagdana na koji je rođen na simboličan način progovara i kroz njegov život. Sve se događalo u ozračju uskrsnuća.
Uzvišenje svetoga Križa slavi se na dan nakon godišnjice posvete bazilike Uskrsnuća nad grobom Isusovim u Jeruzalemu, koja je podignuta za cara Konstantina (posvećena je 13. rujna 335. godine). U toj se bazilici nalazi dio Kristova križa koji je otkupila carica Jelena 320. godine. No 614. godine relikviju je otela perzijska vojska. Istočnorimski car Heraklije, ratujući s njima, iznjedrio je čudesnu pobjedu 14 godina poslije i vratio je relikviju. On je tada kao pogodbu za mir zatražio da se kršćanima vrati sveti Isusov križ. Na svojim ramenima donio ga je do Jeruzalema 3. svibnja 628. godine. No na putu prema Kalvariji nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Jeruzalemski biskup savjetovao mu je da skine carsko odijelo i obuče siromaško. Kad je to učinio, uspio je u naumu.
Njegovo biskupsko geslo glasi »In Illo uno unum« – »U Njemu koji je Jedan mi smo jedno«
Ako se na životopis pape Lava XIV. gleda iz perspektive blagdana uzvišenja sv. Križa i spomenute legende, znakovitim postaje činjenica da je kardinal Prevost izabran za papu u uskrsno vrijeme. No do svečanoga papinskoga ruha doveo ga je gotovo čudesan put. Najprije je se kao redovnik morao zavjetovati na siromaštvo i kao siromah biti apostol među siromašnima time što je iz rodnoga Chicaga otišao kao misionar u Peru, prvo kao svećenik, a godinama kasnije i kao biskup, prošavši sa siromašnim narodom svojevrsnu kalvariju. Papa Franjo pozvao ga je u Rim da mu bude jedan od prvih suradnika kao prefekt Dikasterija za biskupe. Sve se posložilo: augustinac koji se utjecao svojoj zaštitnici, Majci Dobroga Savjeta, postao je prefekt koji papu savjetuje koga izabrati za nove nasljednike apostola. Papa ga je zato nagradio kardinalskim grimizom, bojom mučeništva, bojom Kristove krvi koja je prolivena na križu. Robert Francis Prevost tako je, u 70. godini nakon što je rođen na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, uzdignut kao papa Lav XIV.
1 od 11
Maleni Robert Francis Prevost (lijevo) s majkom Mildred i braćom Johnom i Louisom
Kolege s kojima je budući papa dijelio školske klupe - Chicago, 1962.
Mladomisnik Prevost blagoslivlja svoju majku
Susret s papom Ivanom Pavlom II. u Rimu 1982.
O. Prevost teologiju je diplomirao u Chicagu, a nakon toga poslan je u Rim na studij kanonskoga prava
Nadbiskup Robert Francis Prevost, prefekt Dikasterija za biskupe od 2023.
Redovnik i misionar u godinama zrelosti - »Moj je poziv, kao i onaj svakoga drugoga kršćanina, biti misionar«
Nedatirana fotografija - susret s papom Benediktom XVI.
Kardinal Prevost sa subraćom augustincima
Biskup Chiclaya u Peruu - u južnoameričkoj zemlji narod ga je upamtio kao pastira bliska narodu
Zagrljaj prethodnika i nasljednika na katedri sv. Petra - susret pape Franje s augustincima 2013.
Sveta je Stolica ovako objavila: prvi papa augustinac, Lav XIV., drugi je rimski prvosvećenik – nakon pape Franje – s američkoga kontinenta. No, za razliku od Jorgea Marija Bergoglia, 69-godišnji Robert Francis Prevost dolazi iz sjevernoga dijela kontinenta, iako je proveo mnogo godina kao misionar u Peruu prije nego što je izabran za poglavara augustinaca na dva uzastopna mandata.
Novi biskup Rima rođen je 14. rujna 1955. u Chicagu, u saveznoj državi Illinois, kao sin Louisa Mariusa Prevosta, francusko-talijanskoga podrijetla, i Mildred Martínez, španjolskoga podrijetla. Ima dva brata, Louisa Martina i Johna Josepha.
Djetinjstvo i mladost proveo je s obitelju te je najprije studirao u Malom sjemeništu augustinskih otaca, a zatim na Sveučilištu Villanova u Pennsylvaniji, gdje je 1977. stekao diplomu iz matematike, uz studij filozofije. Istoga je ljeta, 1. rujna, ušao u novicijat Reda svetoga Augustina (OSA) u Saint Louisu, u Provinciji Naše Gospe Dobroga Savjeta u Chicagu, te je položio prve zavjete 2. rujna 1978. Svečane zavjete položio je 29. kolovoza 1981.
Budući papa studirao je teologiju na Katoličkom teološkom savezu (Catholic Theological Union) u Chicagu. Sa 27 godina njegovi su ga poglavari poslali u Rim na studij kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu svetoga Tome Akvinskoga (Angelicum).
U Rimu je zaređen za svećenika 19. lipnja 1982. u Augustinskom kolegiju svete Monike, a zaredio ga je belgijski nadbiskup Jean Jadot, tadašnji propredsjednik Tajništva za nekršćane, koje je kasnije postalo Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, a zatim Dikasterij za međureligijski dijalog.
Prevost je 1984. stekao licencijat, a iduće godine, dok je pripremao doktorsku disertaciju, poslan je u augustinsku misiju u Chulucanas, Piura, u Peruu (1985. – 1986.), gje je bio kancelar teritorijalne prelature. Godine 1987. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom »Uloga mjesnoga poglavara u Redu svetoga Augustina« i imenovan je ravnateljem zvanja i misija Provincije augustinaca »Majka Dobroga Savjeta« u Olympiji Fieldsu u američkoj saveznoj državi Illinois.
Sljedeće godine pridružio se misiji u Trujillu, također u Peruu, kao ravnatelj zajedničkoga programa formacije kandidata augustinaca iz vikarijata Chulucanas, Iquitos i Apurímac.
Tijekom jedanaest godina bio je poglavar zajednice (1988. – 1992.), ravnatelj formacije (1988. – 1998.) i učitelj zavjetovanih članova (1992. – 1998.) te u Nadbiskupiji Trujillo sudski vikar (1989. – 1998.) i profesor kanonskoga prava, patristike i moralne teologije u Velikom sjemeništu »San Carlos y San Marcelo«. U isto vrijeme povjerena mu je i pastoralna skrb za župu Naše Gospe Majke Crkve, kasnije ustanovljene kao župa svete Rite (1988. – 1999.), u siromašnom predgrađu grada, te je bio upravitelj župe Naše Gospe od Monserrata od 1992. do 1999.
Godine 1999. izabran je za provincijalnoga priora augustinske Provincije »Majka Dobroga Savjeta« u Chicagu, a dvije i pol godine kasnije redoviti generalni kapitul Reda svetoga Augustina izabrao ga je za generalnoga priora te je 2007. potvrđen za drugi mandat.
U listopadu 2013. vratio se u svoju augustinsku provinciju u Chicagu, gdje je služio kao ravnatelj formacije u samostanu svetoga Augustina, prvi savjetnik i provincijalni vikar – službe koje je obnašao do imenovanja apostolskim upraviteljem peruanske biskupije Chiclayo 3. studenoga 2014., kada ga je papa Franjo imenovao i naslovnim biskupom Sufara.
Kanonsko upravljanje dijecezom preuzeo je 7. studenoga u nazočnosti apostolskoga nuncija Jamesa Patricka Greena, koji ga je nešto više od mjesec dana kasnije, 12. prosinca – na blagdan Gospe Guadalupske – u katedrali svete Marije zaredio za biskupa.
Njegovo biskupsko geslo glasi »In Illo uno unum« – »U Njemu koji je Jedan mi smo jedno« – riječi koje je izgovorio sveti Augustin u propovijedi na Psalam 127 kako bi objasnio da, »iako smo mi kršćani mnogi, u jednom smo Kristu jedno«.
Dana 26. rujna 2015. papa Franjo imenovao ga je biskupom Chiclaya u Peruu. U ožujku 2018. izabran je za drugoga potpredsjednika Peruanske biskupske konferencije, gdje je također bio član Vijeća za ekonomska pitanja i predsjednik Povjerenstva za kulturu i obrazovanje.
Godine 2019. papa Franjo imenovao ga je članom Kongregacije za kler (na blagdan Gospe Karmelske, 13. srpnja 2019.), a 2020. i članom Kongregacije za biskupe (na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije ili Gospe od Zdravlja 21. studenoga). U međuvremenu, 15. travnja 2020., imenovan je i apostolskim upraviteljem peruanske biskupije Callao.
Dana 30. siječnja 2023. papa ga je pozvao u Rim kao prefekta Dikasterija za biskupe i predsjednika Papinske komisije za Latinsku Ameriku, uzdignuvši ga u čast nadbiskupa.
Papa Franjo ga je 30. rujna 2023., na blagdan sv. Jeronima, imenovao kardinalom na konzistoriju i dodijelio mu đakonat svete Monike. Službeno je preuzeo titularnu crkvu 28. siječnja 2024.
Kao prefekt Dikasterija sudjelovao je u najnovijim papinim apostolskim putovanjima te u objema sjednicama 16. redovite opće skupštine Biskupske sinode o sinodnosti, održane u Rimu od 4. do 29. listopada 2023. i od 2. do 27. listopada 2024.
U međuvremenu, 4. listopada 2023., papa Franjo imenovao ga je članom Dikasterija za evangelizaciju (Odjel za prvu evangelizaciju i nove partikularne Crkve), za nauk vjere, za istočne Crkve, za kler, za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, za kulturu i obrazovanje, za zakonodavne tekstove te Papinske komisije za Državu Vatikan.
Na kraju, 6. veljače ove godine, papa Franjo promaknuo ga je u Red kardinala biskupa, dodijelivši mu naslov suburbikarne crkve Albano.
Tri dana kasnije, 9. veljače, predvodio je misu koju je na Trgu svetog Petra slavio papa Franjo povodom Jubileja oružanih snaga – drugoga velikoga događaja Svete godine nade.
Tijekom posljednje hospitalizacije njegova prethodnika u bolnici »Gemelli« kardinal Prevost je 3. ožujka predvodio molitvu krunice na Trgu svetoga Petra za zdravlje pape Franje.
Za poglavara Katoličke Crkve izabran je u četvrtom krugu glasovanja u četvrtak 8. svibnja 2025. i uzeo je ime Lav XIV.
