Zlatni ljiljan (Lilium martagon, lat.) ponajprije je poznat po svojem izgledu, no u narodnoj se medicini upotrebljava za liječenje raznih bolesti, uključujući upalna stanja. Dosadašnja fitokemijska istraživanja upućuju na prisutnost flavonoida (kao što su kvercetin i kemferol), fenolnih kiselina (klorogenska i ferulinska), saponina, polisaharida i esencijalnih ulja u različitim dijelovima biljke, osobito u lukovici. Ti spojevi imaju dokazano antioksidativno i protuupalno djelovanje kod brojnih biljnih vrsta. U modelima in vitro (u laboratorijskim uvjetima) metanolni ekstrakti lukovice i listova zlatnoga ljiljana pokazali su djelovanje na posrednike upale poput prostaglandina, što upućuje na potencijalnu primjenu u tretmanu upalnih stanja.
U narodnoj se medicini zlatni ljiljan upotrebljava i kod različitih upalnih procesa na koži kao što su akne, urasle dlake i ujedi insekata. No, unatoč potencijalno korisnim svojstvima, zlatni ljiljan još nije široko zastupljen u farmaceutskom sektoru zbog nedovoljnih podataka o njegovoj toksičnosti, učinkovitosti i sigurnosti. Njegova upotreba zahtijeva dodatna istraživanja, a eventualna upotreba u tradicionalnim pripravcima trebala bi biti vođena oprezom i nadzorom stručnjaka.
Dobro je znati…
