ZNAJU LI DJECA DOISTA ŠTO JE ZA NJIH NAJBOLJE? Dijete ne može dati pristanak na medicinske intervencije

Foto: Profimedia
Reem Alsalem, posebna UN-ova izvjestiteljica o nasilju nad ženama i djevojčicama, smatra uznemirujućom činjenicu da su roditelji »ocrnjeni, izopćeni ili čak odvojeni od svoje djece« zbog zabrinutosti oko »rodne tranzicije« svoje djece

U medicinskoj etici jednim od važnih principa – uz neškodljivost, dobročinstvo i pravednost – smatra se princip autonomije. To znači da pacijent mora dati obaviješteni pristanak na svaki medicinski postupak i/ili zahvat na njegovu tijelu. Što, međutim, kada je riječ o maloljetnim osobama? Budući da im se kognitivni aparat još intenzivno razvija, maloljetnicima u većini zemalja Zapada nije omogućeno voziti automobil ili kupiti alkohol. Počine li kakav zločin, u većini su slučajeva kazneno odgovorni njihovi roditelji. Donedavno je bilo neupitno da djeca, zbog još nedosegnute pune zrelosti, imaju pravo na odgovornu skrb svojih roditelja ili skrbnika, koja uključuje pristanak roditelja na ozbiljne medicinske zahvate. Odnedavna, međutim, određene lobističke skupine guraju narativ prema kojem maloljetnici trebaju sami odlučivati o pobačaju, kontracepciji i/ili hormonalnoj »tranziciji« u drugi spol, jer oni navodno najbolje znaju tko su doista i što je za njih najbolje. Budući da su neke države ozakonile tzv. »afirmativnu rodnu terapiju«, neki su mladi ljudi poput Amerikanke Chloe Cole sa 13 godina počeli dobivati blokatore puberteta i hormone suprotnoga spola. Njoj su u dobi od 15 godina amputirane grudi. U dobi od 17 godina požalila je svoju »tranziciju« i poželjela se »vratiti« u identitet djevojke. O svojem je iskustvu govorila na zasjedanju Ujedinjenih naroda u Ženevi 8. rujna, a Reem Alsalem, UN-ova izvjestiteljica o nasilju nad djevojčicama i ženama, tom je prilikom izrazila zabrinutost zbog ograničavanja roditeljskih prava, ističući da je takva praksa opasna.

Je li potvrđivanje želje pacijenta terapija?

Chloe Cole je 2022. godine podignula optužnicu protiv zdravstvene tvrtke »Kaiser Permanente«, kao i protiv endokrinologa, psihijatra i plastičnoga kirurga koji su sudjelovali u njezinu liječenju. Sudski je postupak još u tijeku. Kao djevojčica imala je energičan i prkosan karakter, a voljela se igrati više s dječacima. Doživjela je vršnjačko spolno uznemiravanje. U odbi od devet godina izjavila je da ima rodnu disforiju. Terapeuti su uvjerili njezine roditelje da je »rodna tranzicija« najbolje rješenje. Sa 12 godina Chloe je započela društvenu tranziciju, a sa 13 godina počela je primati hormone suprotnoga spola. Sa 15 godina kirurški su joj uklonjene grudi.

Odnedavna određene lobističke skupine guraju narativ prema kojem maloljetnici trebaju sami odlučivati o pobačaju, kontracepciji i/ili hormonalnoj »tranziciji« u drugi spol, jer oni navodno najbolje znaju tko su doista i što je za njih najbolje

Nakon zahvata osjećala je bol, pogodila ju je oslabljena gustoća kostiju i učestale upale urinarnoga trakta, tako da se odlučila »vratiti« u svoj izvorni, ženski identitet. »Moji mama i tata oduvijek su se žestoko zauzimali za moju sigurnost i zdravlje, ali nisu bili osnaženi kako bi ispunili svoju nezamjenjivu ulogu čuvara moje dobrobiti. Naprotiv, njihove zaštitničke instinkte potkopavali su sustavi i stručnjaci koji su tvrdili da su stručni, ali su skrivali istinu. (…) Liječnici su im dali lažni ultimatum da biraju između gubitka kćeri zbog samoubojstva ili rađanja živoga ‘sina’«, rekla je Chloe Cole predstavnicima država i UN-a okupljenima u Vijeću za ljudska prava u Ženevi.

Usprkos činjenici da na mrežnom forumu Reddit postoji prostor posvećen detranzistentima koju tjedno posjeti 19 000 osoba, službeno je stajalište Američke pedijatrijske akademije da je tzv. rodno afirmativna terapija sigurna i najbolja skrb za pacijente koji se izjašnjavaju kao transrodni. Takav se pristup ne njeguje ni u kojoj drugoj situaciji. Zatraži li pacijent amputaciju zdravoga organa zbog nelagode u vezi s njim, u svakom bi slučaju liječnik to odbio učiniti. »Reći uvijek ‘da’ nekomu nije čin ljubavi«, rekla je Luka Hein (23), detranzistentica koja je također tužila liječnike Sveučilišnoga medicinskoga centra Nebraska koji su je uputili u tranziciju dok je bila maloljetna.

Obaviješteni pristanak

Krajnje je problematično što Model obaviještenoga pristanka u SAD-u omogućuje pacijentima uzimanje hormona i kiruršku intervenciju bez procjene ili uputnice od psihijatra. U Hrvatskoj, u zagrebačkom kliničkom centru na Rebru, preporuke za rodnu tranziciju nerijetko daju psiholozi, koji nisu liječnici, uz pretpostavku da mlada osoba može razumjeti posljedice i puno značenje zahvata na koji se odlučuje. Roditelji nerijetko daju svoj pristanak prema preporuci stručnjaka.

Djeca i maloljetnici ne mogu dati zreo pristanak na »tranziciju« te odgovornost za to moraju imati njihovi roditelji i skrbnici

U Hrvatskoj se zakonski – u dokumentima – može »promijeniti spol« sa 16 godina. U dokumentu »Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu« iz 2016. nije utvrđena dob u kojoj se može započeti tranzicija, ali se na više mjesta navodi da se blokatori puberteta mogu dati djeci koja su ušla u pubertet 2. stadija po Tanneru, što je za neku djecu dob od devet godina. Iako se spominje obaviješteni pristanak, pitanje je kako dijete od devet godina odnosno maloljetnik od 16 godina može dati pristanak na dalekosežnu terapiju te koje su zakonske obveze i prava roditelja u takvim slučajevima. Budući da se frontalni korteks – prednji dio mozga zadužen za kritičko prosuđivanje – intenzivno razvija sve do 25. godine, postavlja se pitanje kako je moguće da se usred puberteta maloljetnicima pružaju invazivni zahvati, pogotovo ako je poznato da 80 posto djece koja očituju rodnu disforiju do kraja puberteta riješi taj problem poistovjećujući se s vlastitim spolom. Djeca i maloljetnici ne mogu dati zreo pristanak na »tranziciju« te odgovornost za to moraju imati njihovi roditelji i skrbnici, uz cjelovitu informaciju.

Što je liječnik dužan reći

Prema optužbi, Chloe Cole i njezinim roditeljima nije dana odgovarajuća informacija kako bi obaviješteni pristanak bio moguć. Ona tvrdi da liječnici nisu obavijestili njezine roditelje o alternativnoj, manje invazivnoj terapiji poput psihoterapijske skrbi, nego su im rekli da se njezini problemi »ne će riješiti dok kemijski i kirurški ne prijeđe (u drugi spol)«. Liječnici su istaknuli da je ona u velikom riziku od samoubojstva. Za razliku od pedijatrijskoga društva, Američko liječničko udruženje (AMA) smatra da odluku o medicinskim zahvatima mora donijeti obitelj i da tu država ne smije intervenirati jer bi to moglo imati »tragične posljedice«.

Završio u zatvoru jer nije htio kćer nazvati muškarcem

Najradikalniji primjer odvajanja roditelja od djeteta zbog kritičnosti prema »rodnoj tranziciji« slučaj je Roba Hooglanda, Kanađanina koji je 2020. završio u zatvoru jer je odbio oslovljavati četrdesetogodišnju kćer zamjenicom muškoga roda, kada joj je propisan testosteron. Nakon šest mjeseci zatvora žalbeni ga je sud pustio uz jamčevinu. Nije mu dopušteno izravno ili neizravno preko treće strane objavljivati, emitirati ili prenositi bilo kakve informacije koje bi mogle otkriti rodni identitet njegove kćeri, fizičko i mentalno zdravlje, zdravstveno stanje ili liječenje njezina identiteta, njega samog ili njezine majke te identitete nekoliko drugih osoba koje su relevantne za slučaj. »Ona se nikada ne može vratiti tomu da bude djevojka u zdravu tijelu kakvo je trebala imati. Zauvijek će imati dublji glas. Zauvijek će se morati brijati zbog dlaka na licu. Ne će moći imati djecu«, rekao je Hoogland u intervjuu za časopis Federalist 2020., čime je prekršio pravila. »Ovo je rezultat prihvaćanja fantazije kao činjenice. Biološka znanost podupire očevo stajalište. Sud je pokazao potpuno nepoštovanje istine i očito uzurpirao roditeljska prava u ovoj situaciji. Ovaj otac je hrabar i njegovo je pravo, njegova dužnost, njegova odgovornost kao roditelja učiniti sve što može kako bi zaštitio svoju kćer od nepovratne štete«, izjavila je Kirralie Smith, glasnogovornica australske organizacije »Binary«.

»Jedno područje (…) u kojem je pristanak irelevantan je liječenje djece s iskustvom rodne disforije. U nekim kontekstima djeca koja izražavaju nelagodu vezanu uz svoje tijelo ili spolni identitet upućena su na put društvene ili medicinske rodne tranzicije, uključujući nepovratne intervencije, bez sveobuhvatne na činjenicama utemeljene procjene, i medicinske skrbi, što je minimum koji zaslužuju. Roditelji kao zakonski skrbnici moraju biti dio tih procesa od samoga početka.«
Reem Alsalem