U sjeni velikoga sv. Martina, koji se na osobit način u studenom časti u brojnim krajevima kontinentalne Hrvatske, ostao je sv. Brcko. Martinov učenik – isprva tako rijetko vjeran, a tako često neposlušan – nakon iskrenoga obraćenja srca vinuo se do neočekivanih duhovnih visina, postavši i Martinov časni nasljednik na katedri biskupa u francuskomu gradu Toursu u 5. stoljeću. U toj ulozi živio je, djelovao i umro na glasu svetosti. U Crkvi se danas sv. Brcko časti dva dana nakon sv. Martina, 13. studenoga.
»Svi u našim krajevima znaju za sv. Martina, a nitko za sv. Brcka. Zato neki kažu i da je on prilično ‘besposlen’ svetac. E baš zato trebamo mu se više utjecati u svojim molitvama jer će nam biti učinkovit zagovornik«, govori nam jedan župljanin iz župe sv. Brcka u Brckovljanima kod Dugoga Sela. Uz Brckovljane sv. Brcku u Hrvatskoj je posvećena još samo jedna župa – ona u Kalniku iznad Križevaca.
Župnik Miroslav Lesičar: »U pastoralu se dogodi da mlade obitelji često ostanu negdje ‘između’. Iako je ovo mala sredina i po svojim mogućnostima možda nismo kao neke gradske župe, i ovdje bismo ipak mogli ponuditi nešto za njih, neko predavanje, nagovor, okupljanje«Nedjeljna misa u Brckovljanima bila je lijepo pohođena. Daleko se sve činilo od dojma da je tamošnji svetac zaštitnik »besposlen«. U župnu su se crkvu nagurale razne generacije – i stariji i mlađi, djeca, prvopričesnici, mlade obitelji s djecom… Bilo je nemoguće propustiti i bijeli ministrantski »molitveni vijenac«, dvadesetak djevojčica i dječaka koji su se okupili oko župnika Miroslava Lesičara u barokno urešenu oltarnom prostoru.
Župnik Lesičar godinu je dana u Brckovljanima. Došao je u mjesto nedugo nakon što je župu potreslo tragično preminuće mladoga župnika Marinka Goleka. Svećenik Lesičar došao je nakon jedanaestogodišnje službe župnika u Draganiću kod Karlovca. Rodom je iz Hrvatskoga zagorja, iz Zlatara. »Došao sam u župu u kojoj je sve bilo posloženo. Za mene je ipak prva godina bila i na neki način razdoblje prilagodbe. Svako mjesto ima svoje običaje, pa je i novomu župniku puno toga novo – treba uvijek upoznati kako ljudi dišu kad je Božić, Uskrs, kakvi su običaji uz druge svetkovine i pobožnosti. Ali prepoznao sam ovdje odmah narod koji živi za Crkvu i koji mi je kao župniku bio od pomoći«, pojašnjava župnik Lesičar.
Za njega je velika posebnost župe i snažna privrženost molitvi krunice. »Kao župnik nikada ne moram posebno naglašavati kada se moli krunica, bilo u listopadu, bilo u svibnju. Moli se i u drugim mjesecima, zapravo svakoga dana. Uostalom, u našoj župi djeluje i Marijina legija i Molitveni vijenac Kraljice obitelji«, dodaje župnik. »Kao mjesto i župa živimo mirno, možemo reći da je ovo tipična ruralna sredina. Ali sredina smo koja napreduje, grade se vrtići, škole su blizu, ljudi imaju posla«, kazuje nam župnik.
»Cilj nam je sada snažnije okupiti mlade obitelji«
No snaga župe i njezinih zajednica nije samo u župnoj crkvi i u Brckovljanima. Oko Brckovljana u nizu filijalnih kapela i crkvica po okolnim selima ispleten je poseban »molitveni vijenac«. Pažljivo ih je sve pobrojio župnik – to je kapela Presvetoga Trojstva u Majkovcu, kapela Srca Isusova u Lonjici, kapela sv. Leopolda Mandića u Banjem Selu, kapela Blažene Djevice Marije Kraljice u Hrebincu… Nisu to tek kapele u kojima se mise slave povremeno, uz svetce zaštitnike, nego se ondje vjernici oko euharistije okupljaju i tijekom radnoga tjedna. Neke od njih, poput crkvice u Lonjici, mjesta su susreta jakih zajednica koje se redovito okupljaju oko nekih pobožnosti, kao što je ona Presvetomu Srcu Isusovu.
Izvanredni djelitelj pričesti Franjo Lučić: »Baš nam se nedavno vratila jedna lijepa mlada obitelj. Kupili su ovdje zemljište i počeli graditi kuću. I odmah su iz te obitelji za župu došla i tri ministranta!«»Jaka je i pobožnost sv. Josipu srijedom. Jasno, ono što mi imamo tek je ‘mikropobožnost’ u odnosu na ono što se događa u Karlovcu i u Nacionalnom svetištu sv. Josipa. Uveli smo i trinaest utoraka u čast sv. Antuna, ali polako čekamo da i ta pobožnost zaživi. Ipak, u Sesvetskim Selima ‘centar’ je pobožnosti sv. Antunu u ovim našim krajevima«, rekao je župnik Lesičar i najavio neke buduće pastoralne projekte. »Cilj nam je sada snažnije okupiti mlade obitelji. U pastoralu se dogodi da one često ostanu negdje ‘između’. Iako je ovo mala sredina i po svojim mogućnostima možda nismo kao neke gradske župe, i ovdje bismo im mogli ponuditi nešto za njih, neko predavanje, nagovor, okupljanje«, dodao je župnik. Da u župi za takve pastoralne sadržaje postoji plodno tlo pokazao je i nedavni kursiljo. Jedna od novosti protekloga ljeta bio je i oratorij koji je posebno oduševio djecu i mlade, ali i njihove roditelje.
U što sv. Brcko ulaže »višak« vremena?
Uz ministrantski »vijenac« župniku su iz tjedna u tjedan od velike pomoći i dva izvanredna djelitelja pričesti. Jedan od njih je i Franjo Lučić. Sam za sebe govori da pripada skupini povratnika koja je godinama živjela u inozemstvu, ali se ipak odlučila za povratak u domovinu. Zajedno sa svojom obitelju svoju je budućnost Lučić trasirao u Brckovljanima. Sada ga, svjedoči, veoma raduje kada u župi na misi susretne povratničke obitelji, koje također imaju namjeru ostati trajno. »Baš nam se nedavno vratila jedna lijepa mlada obitelj. Kupili su ovdje zemljište i počeli graditi kuću. I odmah su iz te obitelji za župu došla i tri ministranta! U tom našem iseljeništvu, u tim našim katoličkim misijama žive i okupljaju se predivne obitelji, mlade obitelji s djecom i one koje mogu dati još djece. Čekamo ih, čekamo i sve druge da se vrate! I to ne samo u Brckovljane, nego i u druge sredine koje su daleko teže od nas pogođene demografskom krizom. Kod nas iseljavanje nije bilo toliki problem«, kazuje nam Lučić i dodaje: »Možemo mi imati izvrsnu infrastrukturu, ceste bolje nego u Njemačkoj, nove škole, bolnice, vrtiće… Ali što će nam sve to, komu će sve to služiti ako nema naših obitelji i djece? Kod nas u župi posebno na Uskrs molimo na nakanu povratka naših iseljenika. No trebali bismo to u svakoj misi, staviti to u molitve vjernika. I mi i drugi u Hrvatskoj. Obitelj i djeca naš su najvažniji interes.«
S ponosom je Lučić u razgovoru istaknuo da je njegov sin u pripravi za svećeništvo, među salezijancima. Iz župe je u formaciji za dijecezanskoga svećenika još jedan mladić, a relativno nedavno u Brckovljanima su slavljene dvije mlade mise. Iz župe je potekla i jedna redovnica. Znakovito je i što je župa sv. Brcka u Kalniku u svojoj nedavnoj prošlosti također blagoslovljena brojnim svećeničkim zvanjima. Koristi li onda pomalo zapostavljeni sv. Brcko svoj »višak« vremena da bi izmolio nova duhovna zvanja?
Sjeme današnje župe posadili vitezovi templari
Doseljenički valovi rodili i trajnim duhovnim plodovima
Osim susreta povratnika i »starosjedilaca« župa u Brckovljanima na neobičan način povezuje stoljeća i naraštaje hrvatskih demografskim plima i oseka. U nekoliko je razdoblja tijekom prošloga stoljeća doseljenjima hrvatskoga puka župa dobivala nove impulse. Prvi val doseljenja bio je još šezdesetih, kada su se u Brckovljane počeli doseljavati Hrvati katolici iz Bosne, mnogi od njih iz župe Čuklić kod Livna. U vrijeme Domovinskoga rata dogodio se još snažniji val doseljenja. Brojne obitelji dolazile su iz Kotor-Varoša, Komušine, iz Bosanske Posavine, a onda i iz Letnice na Kosovu. Zato je u župi snažna i pobožnost Majci Božjoj Letničkoj koja svoje posebno mjesto u svakidašnjici župe ima krajem svibnja.
Vjeroučiteljica Valentina Hajdarović: »U našoj je sredini, bilo da je riječ o župi sv. Brcka ili o vjeronauku u školi, ipak lakše raditi s djecom. Ona su ovdje mirnija, manje su na mobitelima i svim tim tehnologijama«Taj je impuls bio ne samo demografski, nego i duhovni, a njegova se snaga danas očituje i u blizini koju mladi pokazuju prema Crkvi, napomenula nam je Valentina Hajdarović, vjeroučiteljica u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Božjakovini. Vjeroučiteljica Hajdarović, koja u župi pomaže i oko katehizacije mladih, jedna je od pripadnica pravih i malobrojnih »starosjedilaca« u Brckovljanima.
»Na misama u župi puno je djece i mladih, imamo i puno ministranata, a sve je to plod toga što su obitelji iz kojih dolaze bliske Crkvi. I u tom pogledu mogu doista pohvaliti naše mlade. Kada na raznim skupovima vjeroučitelja razmjenjujem iskustva, vidim da nije tako u svim našim sredinama. Naime, kakav će biti odnos djece prema Crkvi puno ovisi o onome što pokazuju njihovi roditelji. Da, mijenjaju se vremena, mijenjamo se i mi odrasli, ali i dalje puno toga ovisi o situaciji u obitelji. A u tom je smislu kod nas situacija dobra. Mogu reći da je u našoj sredini, bilo da je riječ o župi sv. Brcka ili o vjeronauku u školi u Božjakovini, ipak lakše raditi s djecom. Ona su ovdje mirnija, manje su na mobitelima i svim tim tehnologijama. Iskustva u većim gradovima drugačija su i vjeroučiteljima je teže«, pojašnjava vjeroučiteljica Hajdarović.
»Naši su ljudi prema Caritasu darežljivi«
Kada je u Brckovljane devedesetih došao veliki val Hrvata iz Bosne i Hercegovine i iz Letnice, situacija je u sredini bila bitno drugačija i u materijalnom smislu, podsjetili su župljanin Milan Kralj i dugogodišnja sakristanka Ivanka Bobanović. Danas, primjerice, u Brckovljanima i obližnjim sredinama poput Dugoga Sela postoje različite grane industrije i poslovi zbog kojih se ljudi ne moraju iseljavati u veće gradove. Posla danas ima dovoljno i Brckovljani dobro stoje u materijalnom smislu. »Zato i danas Caritas funkcionira prilično ‘ad hoc’. Imamo uobičajene akcije za Božić i za Uskrs, kada pripremimo pakete za potrebite. No materijalna nestašica nije toliko izražena. Možda je veći problem usamljenost, posebice među starijima, i njih je zato važno obilaziti. Devedesetih je Caritas bio u sasvim drugom ‘formatu’, pomagalo se i tako da su se ljudima koji su dolazili davali materijali i ruke za gradnju kuća. Ljude je trebalo postaviti na noge kada su došli u novu sredinu. No otada do danas nije se promijenilo to da su naši ljudi prema Caritasu darežljivi i da računaju s time da bližnjima trebaju pomagati i materijalno«, pojasnio je župljanin Kralj. Kao ni sv. Brcko, »besposleni« nisu ni njegovi župljani u Brckovljanima, bilo da je riječ o duhovnoj sferi bilo o onoj sasvim ljudskoj, materijalnoj.
Župa sv. Brcka u Brckovljanima
