U POSJETU MUZEJU Obnovljen Franjevački muzej Vukovar

Snimio: I. Tašev
»Samostanska riznica govori o našem stvaralaštvu, o vjeri, nadama i strahopoštovanjima, o našem trajanju i sudbini. Obnova spašenih umjetnina predstavlja stvarnu obnovu života u Vukovaru i u cijelom hrvatskom Podunavlju«, govori gvardijan Ivica Jagodić.

Uz nekoliko muzeja koji u gradu heroju Vukovaru tematiziraju Domovinski rat, već godinu dana u punom sjaju blista Franjevački muzej. »Ljepotica« uz rijeku Dunav, samostan franjevaca Provincije sv. Ćirila i Metoda otvorio je svoja vrata kako bi izložio najbolje što posjeduje u kulturno-sakralnom blagu tri stoljeća stare franjevačke vukovarske zajednice. Cijeli kompleks franjevačkoga samostana, svi hodnici iskorišteni su za postav muzeja – od klaustra i knjižnice preko nekadašnjih soba i blagovaonice do podruma: svaki dio donosi priču o povezanosti Vukovaraca i franjevaca, o zaštitniku grada sv. Boni, o stradanjima u Domovinskom ratu, kao i liturgijskim i sakralnim predmetima. Voditelj projekta Franjevačkoga muzeja Vukovar i gvardijan fra Ivica Jagodić proveo nas je stalnim muzejskim postavom te rekao da je u završnoj fazi obnovljen sredstvima iz fondova Europske unije u projektu »Integracija kulturne i povijesne baštine Franjevačkoga samostana u turističku ponudu grada Vukovara« sa 15 milijuna kuna, a za koncepcijski postav zaslužna je arhitektica Vanja Ilić i Radionica arhitekture.

Korijeni slavne prošlosti

»Vukovar je često hodočasničko odredište, ponajviše onih koji dolaze zbog poklonstva žrtvama Domovinskoga rata, njih je oko 90-95 posto. U tom posjetu naš franjevački samostan i muzej nudi prošireni naglasak, daje prostor molitvi i misi. Izvor i nadahnuće iznimno vrijednoga sakralnoga blaga bio je u euharistiji koja je vrhunac kršćanskoga života. O tome svjedoče očuvani misali, ali i vrlo vrijedno knjižno blago, danas katalogizirano i digitalizirano. Obnovljen, Franjevački muzej Vukovar danas predstavlja blago duhovne i materijalne prisutnosti franjevaca i hrvatskoga naroda u Vukovaru za sve Vukovarce, posjetitelje i buduće naraštaje. Franjevački muzej daruje novu dimenziju u bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini Vukovara, osobito njezinoj kvalitetnoj prezentaciji. Muzej je dokaz neuništivosti onoga što izvire iz Božje ljubavi i milosrđa, kontinuitet hrvatskoga i kršćanskoga identiteta Vukovara, ali i opredijeljenosti hrvatskoga čovjeka da ostane uz svoje kršćanske korijene i gradi budućnost na temeljima teške, ali i slavne prošlosti«, kazao je dočekujući nas na ulazu u samostan o. Jagodić.

Početak postava Franjevačkoga muzeja Vukovar predviđen je na vanjskom prostoru, gdje su postavljena u Domovinskom ratu oštećena crkvena zvona te se daju osnovne informacije o postavu. Nakon ulaska u zgradu može se vidjeti i klaustar koji je u potpunosti ostakljen i u čijem se središtu nalazi kip sv. Antuna Padovanskoga. Cijeli kompleks muzeja na nekoliko etaža pruža mogućnost razgledavanja vrijednoga umjetničkoga blaga, galerije slika starih majstora, knjižnicu raritetnih knjiga, a posjetiteljima je omogućen i pristup crkvi sv. Filipa i Jakova, kripti, zvoniku i klaustru, novoj knjižnici s čitaonicom te ostalim sadržajima poput vinoteke i suvenirnice, kao i vanjskomu prostoru u kojem se nalazi pastoralni centar sv. Bone te šetnica s pogledom na Dunav.

Skupocjene tkanine

Na prvom katu muzeja u Riznici prvo se ulazi u bogatu zbirku liturgijskoga posuđa franjevačkoga samostana koja datira od sredine 16. stoljeća pa do kraja 20. stoljeća, pokazujući stoljetni kontinuitet liturgijskih slavlja i podjele sakramenata na području Vukovara. Kada uđe u tu prostoriju, pred posjetiteljem se nađe cijeli zid s brojnim kaležima, ciborijima, pokaznicama, relikvijarima i drugim liturgijskim posuđem koji svojom ljepotom, impozantnošću i zanimljivošću osvoje posjetitelje na prvi pogled. Zbirka liturgijskoga posuđa potječe uglavnom iz župne, ali i filijalnih crkava za koje su se skrbili franjevci i pokazuje radove umjetničkih obrta brojnih zlatara ponajviše iz Beča, ali i Venecije, Rima, Mainza, Maribora i domaćih majstora. Zastupljeni su gotovo svi umjetnički stilovi, od renesanse do danas, a njihova brojnost proistječe iz niza donacija vukovarskih gvardijana, plemića i uglednih Vukovaraca kroz stoljeća.

Nakon prostorije s liturgijskim posuđem ulazi se u prostor koji tematizira veoma vrijednu zbirku liturgijskoga ruha koja je pretrpjela najveće gubitke tijekom Domovinskoga rata 1991. godine. Osim bečkih baroknih, svojom ljepotom isticale su se i venecijanske misnice iz 18. stoljeća te niz misnica iz razdoblja od 18. do 20. stoljeća, koje su najčešće darovi velikih župljana i plemićkih obitelji. Izrađivane su od skupocjenih tkanina, svile, brokata, svilenoga baršuna u svim liturgijskim bojama, vezene u raznim tehnikama, među kojima se ističe zlatovez, tehnika slikanja iglom ili reljefnim aplikacijama u zlatu i srebru, ukrašene motivima s euharistijskim simbolima vinove loze, klasja žita, križa s Kristovim monogramom IHS i nerijetko s vezenim obiteljskim grbom ili posvetom donatora. Očuvani primjerci misnica, dalmatika, štola i plašta tek su ostatci ostataka kulturnoga blaga koje svjedoči o nekadašnjoj snažnoj ulozi vukovarskoga samostana kao duhovnoga središta i grada Vukovara.

Nestaju vrijedne knjige

»Samostanska riznica govori o našem stvaralaštvu, o vjeri, nadama i strahopoštovanjima, o našem trajanju i sudbini. Obnova spašenih umjetnina predstavlja stvarnu obnovu života u Vukovaru i u cijelom hrvatskom Podunavlju«, govori gvardijan dok nas uvodi u kulu knjiškoga blaga na kraju hodnika na prvom katu samostana te podsjeća na povijesne činjenice – da je u samostanu djelovao studij filozofije i teologije, kao i da su franjevci osnovali nižu pučku školu te višu latinsku školu u Vukovaru.

Prolazimo i pokraj samostanske knjižnice, u koju nije moguće ući, ali se može vidjeti kroz staklene stijene, gdje se čuvaju i inkunabule. Ona nosi naziv fra Marka Kurolta koji se istaknuo iznimnim zaslugama u spašavanju i očuvanju knjiškoga blaga 1991. godine. Naš vodič o. Jagodić kaže da su to sve vukovarski eksponati, uz nekoliko izložaka njihovih suradnika. »Mnogo je baštine stradalo i nestalo tijekom Domovinskoga rata pa smo za neke izloške bili primorani napraviti repliku. Crkveni je inventar tijekom Domovinskoga rata devastiran do neprepoznatljivosti – drveni su oltari nestali, a mramorni oltar Gospe Žalosne razbijen je na komade. Nestale su brojne vrijedne knjige, a uz njih i slika sv. Filipa i Jakova s glavnoga oltara, slika sv. Ane, 14 postaja križnoga puta. Sarkofag sv. Bone je zapaljen, a kripta s posmrtnim ostatcima franjevaca je devastirana.«

Popunjava se zid križeva

Istina je, kaže vukovarski gvardijan o. Jagodić, da posjetitelje najviše zanima situacija vezana uz Domovinski rat. »Kultura i baština su lijepe, ali nisam primijetio da posjetitelje toliko osvaja kultura koliko ratna priča. Ljudi se dive Vukovarcima i braniteljima koji su dali svoje živote za domovinu, tu je snaga u kojoj nalaze motivaciju za dolazak. Želimo da se čuje istina o Vukovaru, ali u našem muzeju i samostanu pokušavamo spojiti taj memorijalni dio i kulturu, prebaciti fokus na ono što je doista vrijedno u gradu, što otvara nove i šire perspektive, tako da ne budemo stalno u ratnom periodu, da se znamo izdići iznad toga. Sakralna je baština neiskorišteni kapital Vukovara i njegovih stanovnika koji ga trebaju kvalitetno iskoristiti za boljitak grada.«

Mnogi hodočasnici koji dolaze u franjevački samostan na dar donose križeve iz svojih župa te se prilikom formiranja muzeja izdvojio prostor za njihov postav. Iz spontane želje hodočasnika oblikovala se inicijativa za postav križeva iz svake župe u Hrvatskoj, s naznačenim imenom župe i mjesta na poleđini križa. Zid križeva, kao i sam Vukovar, predstavlja stradanje, ali i jedinstvo cijele Hrvatske.

U podrumu – kripta i vinoteka

Posebno iskustvo tijekom razgleda muzeja jest dolazak u oratorij grofova Eltz, koji se uzdiže iznad ulaza u sakristiju, desno od glavnoga oltara u svetištu crkve, u kojoj su danas postavljeni klecalo i klupa, nekoliko obnovljenih kipova i slika. Tim se oratorijem, iz kojega se kroz jedan prozor pruža pogled na vukovarsku gimnaziju i vodotoranj, koristila obitelj Eltz kada bi prisustvovali blagdanskim misama, a imala je i funkciju dvorske kapele.

»U našem muzeju i samostanu pokušavamo spojiti memorijalni dio i kulturu, prebaciti fokus na ono što je doista vrijedno u gradu, što otvara nove i šire perspektive, tako da ne budemo stalno u ratnom periodu, da se znamo izdići iznad toga. Sakralna je baština neiskorišteni kapital Vukovara i njegovih stanovnika koji ga trebaju kvalitetno iskoristiti za boljitak grada.«

I kripta franjevačkoga samostana dobila je novi oblik. Prvi je dio uređen kao molitveni prostor, a u drugom su dijelu postavljeni sarkofazi grofova Eltz i njihove spomenploče s popisom pokojnih. A poseban je doživljaj ući i u samostansku vinoteku, gdje se danas dobrim vinom čuva spomen na plemenitu vinovu lozu, a ujedno potiče i na oživljavanje duge tradicije vinogradarstva. Tijekom stodnevne okupacije Vukovara podrum je odigrao veliku ulogu – poslužio je kao sigurno sklonište i jedini prostor života, gdje su bili prostrti ležajevi, a na zidovima su visjele najlonske vrećice. Danas taj podrum služi kao vinoteka i suvenirnica.

U proteklih godinu dana, od svibnja 2019. godine, Franjevački muzej Vukovar zabilježio je oko 35 tisuća dolaska, a osim pojedinačnih i grupnih posjetitelja, dolazak kod franjevaca uveden je i u itinerar skupnih dolazaka djece i posjeta memorijalnim institucijama Domovinskoga rata. Muzej je svakoga dana otvoren od 7 do 19 sati, a uz gvardijana još su dvojica franjevaca uvijek spremna dočekati hodočasnike i posjetitelje. Ako se dođe u vrijeme kada je muzej zatvoren, posjetitelji će moći pogledati klaustar, panele u predvorju koji govore o povijesti samostana, a može se i virtualno ući u muzej preko velikih ekrana na kojima su prikazani svi izlošci fotografijama.

Mjesto novoga susretišta

Osim posjetitelja iz svih dijelova Hrvatske i Vukovarci su zadovoljni postavom muzeja. Tako se muzej uključio u ovogodišnju manifestaciju Noć muzeja, a za otvorenje su se volonteri kostimirali u franjevačke habite i baroknu odjeću. Oni koji su bili dionici te manifestacije svjedoče da je bilo vizualno dojmljivo. Također, samostan postaje i sve više mjesto u kojem se održavaju koncerti, kao i znanstveni skupovi u novoobnovljenoj knjižnici.