Teško je zaobići riječ čudo kad se hodočasti u čudesne predjele južne Italije. No i neki se naoko redoviti događaji pokažu kao čudesni, a često se to shvati tek kasnije. Uvjerili su se u to i pripadnici hodočasničke skupine iz Splita i šire Dalmacije. Krenuli su na put, pod vodstvom don Josipa Mužića, kako bi hodočastili hrvatskim marijanskim tragovima u južnotalijanskim pokrajinama Kampanija i Kalabrija. No kako kao hodočasnik proći tim krajem a ne posjetiti glasovitu Gospu od Krunice u Pompejima.
No teško da je itko iz skupine pomislio da će se pompejska Gospa od Krunice ubrzo naći u fokusu interesa cijele Crkve, pa i svijeta. »Danas je dan molitve Gospi Pompejskoj«, poručio je s u četvrtak 8. svibnja navečer s balkona bazilike sv. Petra u Vatikanu, na svom prvom obraćanju vjernicima i blagoslovu »Gradu i svijetu« novi papa Lav XIV., najavivši time da će i njegov pontifikat imati snažan marijanski pečat. Osmi dan u mjesecu svibnju je, naime, jedno od dvaju središnjih slavlja u pompejskom svetištu. Drugo je 7. listopada, spomendan Kraljice Krunice.
Presudnu ulogu u rođenju kako pompejskoga marijanskoga svetišta tako i novih Pompeja – stare je Pompeje zatrpala erupcija Vezuva 79. godine poslije Krista – imao je lik blaženika – uskoro i svetca – Bartola Longa. Bartolo Longo rođen je 1841. godine u gradiću Latianu u Apuliji, u dobrostojećoj građanskoj i vjerničkoj obitelji. No na studiju prava prepustio se strujanjima koja su u ono vrijeme bila tipična za dobar dio intelektualnih elita, ateizmu, pozitivizmu, antiklerikalizmu, što ga je naposljetku dovelo do spiritizma i sotonizma. Teška depresija u koju je upao, a zbog slične je jedan njegov prijatelj počinio samoubojstvo, nagnala ga je da pomoć potraži kod dominikanca Alberta Radentea. Tu je počelo njegovo korjenito obraćenje koje ga je dovelo i do posebnog osjećaja za siromašne i zapostavljene.
Solidno obiteljsko nasljedstvo osiguralo mu je pristojnu rentu i mogućnost karitativnoga djelovanja. Jedno od ključnih poznanstava koja je stekao u karitativnom radu jest ono s groficom Mariannom Fernararo De Fusco, koja je 1864. godine ostala udovica s petero malene djece. Bio joj je potreban upravitelj dobara i učitelj za djecu. Pronašla ga je u Longu. No dvoje će ubrzo povezati prijateljstvo i zajednička skrb za potrebite. Zbog govorkanja koja su ih pratila Longo i De Fusco će se 1885. godine, nakon njegove audijencije kod pape Lava XIII. i na Papin savjet, vjenčati, uz uzajamni sporazum da će, kao i do tada, živjeti kao dvoje prijatelja i suradnika.
Upravo je radi dogovora s najamnicima na posjedu De Fusco mladi odvjetnik 1972. godine došao u pompejsku dolinu. Na službenoj stranici svetišta u Pompejima opisano je ono što je slijedilo: »Hodajući poljima, osjetio je kako mu iz srca navire sumnja koja ga je odavno mučila: kako će se spasiti, obzirom na ne baš uzorna iskustva iz prijašnjega života? Bilo je podne i sa zvukom zvona čuo je glas: ‘Budeš li promicao krunicu, bit ćeš spašen!’ Shvatio je, dakle, svoj poziv te je odlučio da neće otići iz pompejske doline a da ne proširi štovanje Djevice od Krunice. Počeo je katehizirati seljake. Potom je obnovio malenu župnu crkvu Presvetoga Spasitelja te je, na savjet (tada nadležnog) biskupa Nole, odlučio podići novu crkvu, posvećenu Djevici od Krunice. Dana 13. studenoga 1875. stigla je u Pompeje čudesna slika Djevice od Krunice. Najprije iz Napulja, a potom, malo po malo, iz svih krajeva svijeta, počeli su pristizati darovi za izgradnju nove crkve, kojoj je kamen temeljac postavljen 8. svibnja 1876. Iduće je godine Longo napisao i počeo širiti praksu ‘Petnaest subota’; dvije godine kasnije i sam je ozdravio od teške bolesti zahvaljujući molitvi Molitvene devetnice koju je sastavio i koja je, ubrzo, objavljena u 900 izdanja na 22 jezika.«
»Dana 14. listopada 1883. dvadeset je tisuća hodočasnika, okupljenih u Pompejima prvi puta molilo Molitvu Djevice od Krunice, koja je iznikla iz srca Bartola Longa, kao odgovor na encikliku ‘Supremi apostolatus officio’ (1. rujna 1883.), u kojoj je Lav XIII. uputio upravo na krunicu kao lijek za zla koja su pogađala suvremeni svijet. (…) U međuvremenu je, zahvaljujući njemu, oko gradilišta nove crkve iznikao pravi grad, s kućama za radnike – bio je to jedan od prvih primjera pučke gradnje, koja je prethodila pozornosti enciklike ‘Rerum novarum’ za to društveno pitanje -, s telegrafom, željezničkom postajom, malenom bolnicom, meteorološkom i geodinamičkom postajom. Godine 1887. osnovao je žensko sirotište, prvu od svojih karitativnih ustanova u korist djece i adolescenata.«
Vesela Dujmić: »Uvjerena sam da je baš Marija imala u ovome izboru ‘svoje prste’ te očekujem da će ona i dalje voditi papu Lava XIV.«Naime, Longo je posebnu pozornost posvećivao djeci osuđenika, koji su nakon odlaska roditelja u zatvor bili prepušteni sami sebi. Bio je to u ono doba pionirski, a i osporavani posao, čak i u ime navodne znanosti. Bl. Bartolo Longo umro je 1926. godine, dvije godine nakon smrti supruge Marianne De Fusco. Blaženim ga je godine 1980. proglasio papa Ivan Pavao II. A papa Franjo je 24. veljače u poliklinici Gemelli potvrdio pozitivno mišljenje kardinala i biskupa članova Dikasterija za kauze svetih i blaženih te najavio konzistorij na kojemu je trebao objaviti blaženikovu kanonizaciju. Konzistorij se, zbog smrti pape Franje, nije održao no gotovo je sigurno da će novi Papa završiti proces te da je proglašenje bl. Bartola Longa svetim pitanje mjeseci, a možda i tjedana.
»Jasno, čim sam čula da je novi Papa spomenuo Gospu od Pompeja, navrle su mi misli na naše hodočašće. To da je novi Papa izabran upravo na taj dan, smatram velikom milošću«, kaže Vesela Dujmić iz splitske skupine hodočasnika koji su se četiri dana prije izbora novoga Pape našli u Pompejima. Prisjećajući se prethodnih dana, kad je Crkva molila Boga i Gospu da joj podari dobroga papu, gospođa Dujmić je rekla: »Uvjerena sam da je baš Marija imala u ovome izboru ‘svoje prste’ te očekujem da će ona i dalje voditi papu Lava XIV. Ta njegova blagost i suza u oku – ne može se na to ostati ravnodušan. Sad samo moramo nastaviti žarko moliti za novoga Papu da nam donese dobar smjer.«
