Isus Krist – Bogočovjek – Glava je Crkve, a Crkva je njegovo otajstveno Tijelo. Tijelo znači zajedništvo udova i jedinstvo života. Katekizam Katoličke Crkve kaže: »Crkva je upravo općinstvo svetih.«
To zajedništvo povezuje zajedništvo Božjih darova i zajedništvo duhovnih plodova te zasluga Crkve putnice na zemlji, Crkve u stanju čišćenja i crkve spašenih – svetih – u nebeskom kraljevstvu. Općinstvo svetih je najdublje zajedništvo koje se ne događa samo na zemlji, nego obuhvaća cjelinu Kristova otajstvenoga Tijela u vremenu i vječnosti.
Ljubav je ono što sjedinjuje i povezuje sva tri stanja Crkve. Ali zato, kaže Katekizam: »Svaki grijeh škodi tom općinstvu.«
Umirući, sv. Dominik je govorio svojoj braći dominikancima: »Ne plačite! Bit ću vam korisniji poslije smrti i uspješnije ću vas pomagati nego za svoga života.« Sv. Terezija od Djeteta Isusa umirala je od sušice kao mlada karmelićanka i svoju je patnju i smrt darivala Bogu kao ljubav za spasenje ljudi. Kazala je svojim susestrama: »Svoje ću nebo provoditi čineći dobro na zemlji.« Stoga je molitva svetima i utjecanje njihovu zagovoru čin ljubavi, a Bog hoće da se svi njegovi sinovi i kćeri povezuju u Božjoj ljubavi.
Ljubav nas povezuje i s pokojnicima koji još nisu u nebeskoj svjetlosti, nego u stanju čišćenja. To su duše u čistilištu. Ljubav povezuje njih s nama, i nas s njima!
Ljubav je uopće temeljni zakon općinstva svetih. Duše u čistilištu mole za nas i tako nam iskazuju ljubav, a mi molimo za njih da im milosrdni Bog otpusti njihove dugove i uvede ih u svoje blaženstvo.
Zato, kada kažemo da vjerujemo u Općinstvo svetih, ispovijedamo otajstvo Crkve u svoj njezinoj širini koja je već na zemlji povezana s vječnošću.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2005., str. 57.-60.
