Kada će prestati šutnja i vratiti se ime današnjoj splitskoj III. gimnaziji, jer mladi trebaju znati tko je bio Ćiro Gamulin i zbog čega su ga ubili talijanski okupatori 1942., pita se u Slobodnoj Dalmaciji Damir Šarac. Priču je nedavno u javnost vratio Senat Sveučilišta u Splitu poduprijevši inicijativu koju su pokrenuli maturanti te škole 1974./75. i sporadično ju je poduprla gradska vlast, dok je županijska, u čijoj su nadležnosti srednje škole, samo šutjela. A iz III. gimnazije, koja je pravni sljednik gimnazije s njegovim imenom, nikad ništa ne komentiraju. Zbog čega toliko traje proces povratka imena školi jednoga ispravnoga čovjeka, profesora na tadašnjoj muškoj gimnaziji, koji je na godišnjicu talijanske okupacije Splita 15. travnja 1942. učenicima rekao da »nije dan za smijanje i pjevanje, nego za tugovanje«? Upućivao je đake da se ne pridruže javnoj fašističkoj proslavi, a kako je odaziv doista bio slab, a Gamulin omiljen u tadašnjem Splitu, netko ga je »otkucao« i na vrata stana banuli su mu fašisti.
Odveden je na zloglasnu Kvesturu, gdje je teško mučen. Udarali su ga pendrecima, šakama i nogama, a presudio mu je jedan od crnokošuljaša udarivši ga stolicom po leđima. Slomio mu je kralježnicu i profesor je umro 17. travnja 1942. Bilo je to ubojstvo koje je zgrozilo mali Split, a posebno učenike. Talijani su očekivali golem skup na njegovu sprovodu pa su zabranili ispraćaj, »čak i šonetu«. Pokopan je tajno u obiteljskoj grobnici, no Splićani su mu ipak odali počast – s tri minute šutnje. O Gamulinovoj smrti izvještaj je u Novom Dobu 1944. zapisao don Mladen Alajbeg, vjeroučitelj na gimnaziji: »Za vrijeme ispitivanja nemilo ga mlate, a jedan ga je stolicom udario tako da je na mjestu ostao mrtav. Desilo se ono što Talijani nisu željeli. Željeli su njegove muke, a nastupila je smrt. Po gradu su proglasili da mu je za vrijeme istrage pozlilo i da ga je udarila kap. Imao je svega 39 godina. A škola kao i posvuda, jedni se plaše kihnuti, a kamoli pokazati zube, drugi kolaboriraju sa svakom, pa i s okupatorskom vlasti, treći šapuću ispod glasa, četvrti čuvaju radno mjesto i po cijeni gubitka časti… Svijet je takav oduvijek i takav će i ostati, a tek svijetli iskoraci u hrabrosti i otpor daju mu smisao. Tako je bilo i u gimnaziji. Ravnatelj škole odmah je po obavijesti o smrti kolege u zbornici objesio proglas ‘pun pogrdnih riječi na pokojnika’, te zabranio profesorima da se obitelji Gamulin odu žalovati i da idu na njegov ispraćaj. Uostalom, okupatorska je vlast dopustila da pokojnik bude sahranjen u obiteljsku grobnicu na Sustipanu, ali je zabranila sprovod. Onako kako se pokapa nekog s kožnom bolesti«, napisao je don Mladen.
Dan kasnije jedna je žena, profesorica Antica Juras iz ženske gimnazije, učinila ono što se nitko drugi nije usudio. »Otvorila je ladicu njegova stola, poljubila njegove stvari, postavivši kitu cvijeća na stol, klekla i naglas stala molit«, piše Alajbeg. »Profesori, i Talijani i naši, ostali su kao skamenjeni. Za mjesec i više dana nitko se nije usudio dignuti sa stola ono uvelo cvijeće.« Nakon Drugog svjetskog rata, 1960., po tom je hrabrom profesoru nazvana i opća gimnazija u Teslinoj ulici koja je djelovala u istoj zgradi, kao i Klasična gimnazija »Natko Nodilo« i to ime nosila do 1978. kad nastupa Šuvarova reforma. Već godinama postoji grupa u Spinutu u Splitu koja želi gimnaziji dati ime Ćire Gamulna, a inicijativu je pokrenula profesorica Marija Zlodre koja je 37 godina predavala hrvatski jezik u školi Ćire Gamulina, no nije dočekala ispunjenje svoje želje, preminula je 2021. u 93. godini.
Zanimljivo je da će svi mladi koji u sljedećoj godini navrše osamnaest godina imati pravo na kulturnu iskaznicu s iznosom od 100 eura, a moći će ga potrošiti na kupnju ulaznice za kino, kazalište, muzeje, jazz i klasične koncerte, knjige i pretplate na domaće medije. Odlučila je to Vlada na sjednici na kojoj je Ministarstvo kulture i medija predstavilo pilot-projekt kojim se od sljedeće godine želi mladima omogućiti veća konzumacija kulturnih sadržaja, što ima i većina drugih europskih zemalja. Za kraj studenoga najavljeno je da će Ministarstvo raspisati poziv za iskaz interesa svim pružateljima kulturnoga i medijskoga sadržaja, koji bi trebali pristati na uvjete toga programa. Ako ih Ministarstvo prihvati, upisat će se u poseban registar koji će na kraju postati katalog svih usluga koji će se moći platiti kulturnom iskaznicom. U programu će moći sudjelovati svi muzeji, kina, kazališta, knjižare, i organizatori klasičnih i jazz koncerata te medijski nakladnici koji imaju digitalne i tiskovne pretplate. Jedino ograničenje u plaćanju sadržaja napravljeno je za koncerte, izvijestio je Goran Penić za Jutarnji list.
