Dvama događajima na području Europske unije koji su u razdoblju od samo dva dana slijedili jedan nakon drugoga pokazalo se da istinsku budućnost pojedinaca, obitelji i naroda na europskom kontinentu ne može osigurati poslušnički mentalitet političara, ali ni aktivisti plaćenici ideologije globalizma ili oni koji se kite svojim nacionalnim i vjerničkim identitetom, a »za ručak prodaju svoj rodni prag«, nego isključivo oni koji se u doista bitnim pitanjima vode beskompromisnom politikom. Nema kompromisa kad je riječ o dostojanstvu života, o braku između žene i muškarca, obitelji i pravu roditelja da slobodno odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim kršćanskim uvjerenjima. O tome ponajbolje govori nova knjiga hrvatskoga svećenika i teologa dr. Josipa Mužića »Beskompromisna politika katolika«, koja kao da je predvidjela što će se događati u bliskoj budućnosti i kako bi se katolici pritom trebali postaviti.
Referendum o eutanaziji koji je u nedjelju 23. studenoga omogućio da se u Sloveniji ukine zakon o potpomognutom samoubojstvu postao je nada mnogim kršćanima u Europi da divljanje po dostojanstvu ljudskoga života više ne prolazi tako lako. Slično kao i kad je u Hrvatskoj 2013. među aktivistima u nevjerici prošao referendum o ustavnoj zaštiti braka, tako su u nevjerici ostali i zagovornici slovenskoga zakona kojim je bilo moguće ubijati stare i bolesne osobe.
Nevjerica je nastala jer se i jednima i drugima dogodio – narod koji nije pristao na kompromis. Jasno je da su u organizaciji referenduma lavovski posao odradili zagovornici očuvanja ljudskoga života od začeća do naravne smrti, koje je poduprla i Katolička Crkva i pripadnici drugih religija – ali to ne umanjuje činjenicu da je pobjedu u Sloveniji izborio upravo – narod. Vjerojatno će se još dugo analizirati tajna uspjeha slovenskih organizatora referenduma iz civilnih i vjerničkih inicijativa, ali ništa manje ne bi trebalo usredotočiti se na javni neuspjeh političkih struktura – izabranih predstavnika naroda – koji su izglasali prethodni zakon. Pokazalo se da karijerizam, klijentelizam, korupcija i posvemašnji odmak od temeljnih vrijednosti među političarima i aktivistima kojima život nije svet ne može nadjačati trenutak kad narod refleksno zaštiti život. Nakon ovoga iskustva i Slovenija, zemlja u kojoj mnoge podjele u društvu podgrijava politička kuhinja iz prošloga sustava, sada može očekivati da će svaka vlast nastojati svim sredstvima spriječiti da do budućih referenduma uopće dođe – kako je bilo i u Hrvatskoj proteklih godina.
Bitka koja svima tek slijedi tiče se posljedica presude Suda Europske unije čije se tumačenje smatra obvezujućim za sve zemlje članice, pa tako i za Hrvatsku, a objavljena je 25. studenoga. Evo što je taj sud priopćio: »Dvojica poljskih državljana koji su se vjenčali u Njemačkoj zatražila su prijepis svojega vjenčanoga lista u poljsku državnu maticu kako bi njihov brak bio priznat u Poljskoj. Nadležna tijela odbila su njihov zahtjev uz obrazloženje da se poljskim pravom ne dopušta brak između osoba istoga spola. Na upit nacionalnoga suda, Sud smatra da je odbijanje priznavanja braka dvojice građana Unije koji je zakonito sklopljen u drugoj državi članici u kojoj su oni ostvarivali svoju slobodu kretanja i boravka protivno pravu Unije jer povređuje tu slobodu i pravo na poštovanje privatnoga i obiteljskoga života. Države članice stoga su u svrhu ostvarivanja prava dodijeljenih pravom Unije obvezne priznati bračni status koji je zakonito stečen u drugoj državi članici.« Iako Sud ističe da ta obveza »ne podrazumijeva uvođenje braka između osoba istoga spola u nacionalno pravo«, priznavanje takvih »brakova« obveza je država članica. Hrvatska je referendumom o braku kao životnoj zajednici između žene i muškarca voljom većine naroda 2013. proročki predvidjela takav scenarij, a sada je zadaća svih sastavnica vlasti poštovati volju hrvatskoga naroda, sadržanu u Ustavu. Narod je pomogao svim katolicima u politici i sudstvu da ovaj put budu beskompromisni, bez straha da će im i jedna vlas pasti s glave. Hvala Bogu i narodu.
