Prvi krug predsjedničkih izbora izazvao je velik broj analiza, komentara, osvrta, no ostao je dojam kao da je u njima pristup bio s određenoga (stranačko)političkoga, ideološkoga odnosno interesnoga stajališta, pa bi dobro došao i makar djelomičan osvrt sa stajališta općega dobra suvremenoga hrvatskoga društva.
Ne ulazeći u podrobnosti ishoda prvoga izbornoga kruga, gotovo svaki četvrti hrvatski birač, od onih koji su se odazvali na izbore, očitovao je želju da u Hrvatskoj dođe na vlast treća opcija premda sam izbor predsjednika koji bi dolazio izvan redova dviju vodećih političkih stranaka po sadašnjih ustavnim odredbama to nikako ne može ostvariti.
Poznato je da hrvatska politička scena već jako dugo vapi za trećom opcijom koja bi dokinula dosadašnje dvovlašće i koja bi omogućila stvarnu političku stabilnost u Hrvatskoj. Svi dosadašnji pokušaji oblikovanja snažne treće opcije na parlamentarnim izborima nisu uspjeli jer joj se osim vodećih dviju stranaka protive i skriveni centri moći. Naime, treća opcija, ako bi bila dovoljno hrvatska i dovoljno demokratska te oblikovana od ljudi slobodnih ne samo od političkih repova iz totalitarne prošlosti, nego i od repova korupcije i drugih oblika kriminala, ne bi bila pod njihovim utjecajem ili bi bila pod nedovoljnim utjecajem, s čime se pripadnici tih snaga tako lako ne mire. Stoga se treća opcija mora izgraditi odozdo, iz biračkoga tijela, iz najširih krugova hrvatskoga društva, od osoba koje nisu do sada ni uživale ni dobile ikakve povlastice niti imaju ikakve repove.
Prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je da nije uspio ni predsjednički kandidat koji je bio predstavljen ili doživljen kao predstavnik treće opcije, no gotovo četvrtina dobivenih glasova jasno potvrđuje da je treća opcija Hrvatskoj nužno potrebna. Ne treba se zavaravati i misliti da skriveni upravljači Hrvatskom ne znaju opravdanu i veliku potrebu hrvatskih birača da imaju koga birati i izvan krugova dosadašnjih koalicijskih vlada te da oni ne bi bili spremni podmetnuti svoga kandidata ili listu kao kukavičje jaje na svakim izborima. Takva opasnost vrlo je aktualna sve dok se u Hrvatskoj ne oblikuje po najvišim demokratskim standardima politička opcija kojoj bi legalni legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi bili stvarno važniji od svakoga stranačkoga, grupnoga ili partikularnoga interesa.
U Hrvatskoj ima puno manjih skupina koje se okupljaju na tom tragu, no čim malo stasaju ili ojačaju, doživljavaju unutarnje razdore, što upućuje na djelovanje ubačenih provokatora koji su poslani da onemoguće jačanje skupine ili političke stranke. Lijek protiv toga isključivo je poštovanje najviših demokratskih standarda po načelu jedan član jedan glas te principijelno, dosljedno i beskompromisno poštovanje zakonitosti i etike.
Dodaju li se tomu izjašnjavanju, po kojem je gotovo četvrtina birača dala glas za novu, treću opciju, i glasovi svih onih koji su dali svoje glasove kandidatima koji su dobili osjetno manje glasova od prvih troje kandidata, dolazi se do podatka da političke opcije koje predvode dvije vodeće političke stranke uživaju povjerenje tek nešto više od 52 posto glasača, a čak je gotovo 48 posto protiv tih političkih opcija. To je vrlo jasna poruka vodećim političkim strankama ne budu li se mijenjale na bitno bolje, ne budu li više i bolje služile interesima hrvatskih građana i hrvatskoga društva, odnosno Hrvatske u cjelini, da im na budućim izborima prijeti opasnost čak da postanu nesposobne oblikovati veliku koaliciju na temelju stvarne potpore biračkoga tijela.
Ni jedni izbori, uzmu li se u obzir samo dani glasovi, nisu tako jasno očitovali slabljenje biračke potpore vodećim političkim strankama, koje su, zahvaljujući postojećemu izbornomu zakonodavstvu, redovito puno bolje pozicionirane npr. u Hrvatskom saboru negoli to iskazuje potpora na izborima jer svi glasovi dani listama koje ne prijeđu izborni prag zlorabe se, nažalost zakonito, za učvršćenje baš tih vodećih političkih stranaka.
Prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je da je dio biračkoga tijela koji preferira ljevije opcije stabilan i kompaktan, unatoč nerijetkomu nezadovoljstvu nekim stajalištima svoga kandidata, a to znači da je dio tih birača podržao toga kandidata dajući svoj glas i protestno protiv nositelja drugih opcija. Istodobno prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je da je dio biračkoga tijela koji podržava politički centar doživio vrlo dubok raskol koji može kao posljedicu imati da zbog toga profitira politička opcija koju nikada ne bi željeli podržati. Taj veliki raskol osim što je velika i jasna opomena vodećoj stranci desnoga centra, jer često premalo odlučno zastupa stvarne legalne i legitimne hrvatske nacionalne ciljeve i interese, donosi i mogućnost ili prijetnju da se još jednom izigra stvarna većina u hrvatskom društvu sa svim vrjednotama koje ona baštini i zastupa. Stoga je drugi izborni krug predsjedničkih izbora izniman izazov za sve građane, osobito za katoličke vjernike, da svojim glasom promišljeno, svjesno i savjesno pridonesu stvarnomu boljitku hrvatskoga društva u mjeri stvarnih mogućnosti nositelja službe hrvatskoga predsjednika.
