BOGATSTVO VITAMINA C Skorbutna trava – lijek kod proljetnoga umora

Foto: Shutterstock | Žličnjak

Žličnjak (Cochlearia officinalis, lat.) ili skorbutna trava ljekovita je biljka iz porodice kupusnjača. Biljka sadrži velike količine vitamina C, odnosno askorbinske kiseline, ali i brojne druge biološki aktivne spojeve poput glukozinolata, izotiocijanata, flavonoida, eteričnih ulja i fenolnih spojeva. Posebno je važan glukokohlearin, karakteristični glukozinolat roda Cochlearia. Glukozinolati su sumporni spojevi tipični za biljke iz porodice kupusnjača, a njihovom razgradnjom nastaju izotiocijanati koji imaju korisno djelovanje na ljudski organizam jer pridonose zaštiti stanica, smanjenju upala i uklanjanju štetnih tvari iz tijela.

Najpoznatije djelovanje žličnjaka povezano je upravo s visokim sadržajem vitamina C. Prije nego što su agrumi postali široko dostupni ta je biljka bila jedan od glavnih prirodnih izvora vitamina C u sjevernoj Europi. Vitamin C ima važnu ulogu u stvaranju kolagena, jačanju imunosnoga sustava i zaštiti stanica od oksidativnoga stresa. Zbog toga žličnjak djeluje kao snažan prirodni antioksidans. Žličnjak postoji u ograničenoj komercijalnoj prodaji u fitoterapiji, najčešće kao sušena biljka za čaj, tinktura, biljni prah ili dodatak prehrani. U tradicionalnoj fitoterapiji rabi se zbog visokoga sadržaja vitamina C te za potporu imunitetu, probavi i zaštiti organizma.

Dobro je znati…
• Žličnjak se u narodnoj medicini upotrebljava kao sredstvo za grgljanje u slučaju paradentoze, upale zubnoga mesa i afta, a priprema se tako da se 1 velika žlica mješavine od jednakih dijelova lišća i cvjetova žličnjaka, kadulje i preslice popari sa 2 dl ključale vode, poklopi i nakon 15 minuta procijedi. Grglja se 6-8 puta dnevno.
• U narodnoj medicini žličnjak se upotrebljavao kod proljetnoga umora, slaboga apetita, probavnih tegoba i opće iscrpljenosti organizma. Najčešće se primjenjivao u obliku svježih listova kao varivo ili salata, čajeva, tinktura ili biljnih sirupa.
• Žličnjak je bio glavni sastojak piva koje se zvalo Scurvygrass ale i koje se tradicionalno pripremalo u Velikoj Britaniji i sjevernoj Europi od 17. do 19. stoljeća. To je bilo biljno pivo s blago gorkim i paprenim okusom koje se smatralo ljekovitim napitkom, posebno zbog navodnoga jačanja organizma i prevencije skorbuta.
• Unatoč brojnim korisnim svojstvima, valja biti oprezan pri pretjeranoj konzumaciji biljke jer sumporni spojevi mogu izazvati nadražaj probavnoga sustava ili utjecati na funkciju štitnjače u osjetljivih osoba.