Nedavno sam čitala članak o Pachamami koji taj poganski ritual iz Latinske Amerike povezuje i s učenjem Crkve. Ako se ne varam, o tome se govorilo i tijekom vatikanske Sinode o Amazoniji. Molim Vas pojašnjenje je li takva praksa spojiva s Katoličkom Crkvom?
Čitateljica
Puno se toga pisalo, pa i predbacivalo papi Franji i njegovoj želji za održavanjem posebne Biskupske sinode o Amazoniji. I teško da bismo mogli proći sve tekstove, a nemoguće bi nam bilo demantirati sve optužbe koje smo mogli čitati i koje još uvijek čitamo, posebno na društvenim mrežama, pa i na profilima čak i nekih katolika koji se »ne slažu« sa stajalištima pape Franje. Zato smo, potaknuti Vašim pitanjem, sa službenih stranica Svete Stolice preuzeli cijeli – povelik – dokument »Amazonija: Novi putovi za Crkvu i integralnu ekologiju. Završni dokument« koji nosi datum 26. listopada 2019. te osim uvoda ima pet poglavlja i zaključak. Prije analize dokumenta – jer samo tako možemo otkriti što doista Crkva prenosi vjernicima – ističemo da je papa Franjo 25. listopada zamolio oproštenje zato što su dan prije početka radova Sinode kipovi Pachamame – domorodački kipovi – ukradeni iz rimske crkve u Traspontini i bačeni u Tiber te je dodao da se ondje nisu nalazili iz »idolopoklonskih nakana«. Nema razumnoga razloga da sumnjamo u papinu iskrenost, posebno ako pročitamo dokument koji smo spomenuli.
Premda je tekst dokumenta dosta dugačak, on nam je »istinski svjedok« onoga o čemu se govorilo na toj Biskupskoj sinodi jer se u njemu sažimaju sve važne teme te smo ga pomno pročitali ne bismo li možda pronašli nekakvo »idolopoklonstvo Pachamami« ili naznake »skretanja s katoličkoga nauka« u sinkretizam (za što se isto optuživalo papu Franju). U nastavku teksta donosimo Vam, što je kraće moguće, ono što smo pronašli od samoga uvoda u kojem se ističe kako je Sinoda bila potaknuta posjetom pape Franje Amazoniji 19. siječnja 2018. i da se taj »bratski susret« pod nazivom »Biskupska sinoda. Posebna sinoda za Panamazonsko područje« održao u Rimu tijekom 21 dana u listopadu 2019. »Ozračje je bilo ono otvorene i slobodne razmjene pune poštovanja između biskupa pastira Amazonije, misionara i misionarki, laika, laikinja i predstavnika domorodačkih naroda Amazonije«, a Sinodu su pratili i popratni događaji – »razne aktivnosti i procesije, kao što je bila na otvorenju s pjesmama i plesovima koji su pratili Svetoga Oca od groba sv. Petra do sinodske dvorane«, a »svi su sudionici izrazili duboku svijest o dramatičnim prilikama razaranja koje pogađaju Amazoniju«. »A to znači nestajanje područja i njegovih stanovnika, posebno domorodačkih naroda.« U dokumentu među ostalim piše: »Crkva bira zaštitu života, zemlje i izvornih amazonskih kultura« i ona je »siromašna Crkva, sa siromašnima i za siromašne, počevši od ranjivih periferija«, koja proročki želi poslati poruku nade »cijeloj Crkvi i cijelomu svijetu«. U zaključku se dokumenta Blažena Djevica Marija naziva »Majkom Amazonije« i pod njezinu se zaštitu i pod zaštitu sv. Josipa stavlja sinodski hod za Amazoniju, a nigdje se ne spominje Pachamama niti se papa Franjo može povezati s iskrivljavanjem katoličkoga nauka premda je i on – kao i pape prije njega – govorio da se evanđelje mora inkulturirati u svaku kulturu, pa i domorodačku amazonsku, i približiti tamošnje stanovnike jedinomu pravomu Svjetlu – Kristu.
