BRATSKA KOREKCIJA Tko istinski želi da mu brat i sestra u vjeri prispiju u nebo, ne će oklijevati s ljubavlju ih upozoriti na pogrješku

23. nedjelja kroz godinu (Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2. 6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20)

Foto: Wikipedia

Život u Crkvi nije oslobođen pogrješaka budući da ju čine ljudi koji u zajedništvu osoba stupaju pred Božje lice. Upravo tu misao na skladan način tematiziraju i evanđelje dvadeset i treće nedjelje kroz godinu i biblijski tekst iz čitanja proroka Ezekiela i kratki odlomak iz poslanice Rimljanima.

Evanđelistu Mateju stalo je upozoriti na važnost bratske korekcije u kontekstu konkretne kršćanske zajednice. Ne će to biti nimalo laka zadaća jer već je problem ljudska svijest o pogrješkama i o potrebi njezina ispravljanja. Osoba primjerice može griješiti a da toga uopće nije svjesna. Misli da radi dobro, a sve se oko nje se iz dana u dan urušava. I doista važno je tada uza se imati osobe koje će iz čiste ljubavi i volje za izgradnjom skladnije životne okoline upozoriti na pogrješku i usmjeriti osobu k onomu što će biti bolje za nju i ljude oko nje.

Korekciju Matej prvotno smješta u prostor intime, odnosno upozorava na potrebu osobnoga razgovora s osobom o naravi problema koji bi trebalo riješiti. Važno je to iz više razloga, počeši od čuvanja dobroga glasa o određenoj osobi. Jer svatko ima pravo na dobar glas u krugu vjerničke zajednice i nitko mu to pravo ne može oduzimati (nerijetko nažalost svjedoče ljudi povrjedi toga prava). Osobito je to slučaj u kulturi koju ljudi danas izgrađuju i u skladu s tim i žive. Sklon je čovjek javnomu prozivanju i etiketiranju ne mareći za posljedice svojega činjenja. Osim toga vjernici su često izloženi i ogovaranju, a i još teže – kleveti. Sve se to nažalost događa jer nije bilo snage, a često ni zrelosti da se iskreno razgovora s čovjekom u običnosti susreta. Tu dimenziju života kao da vjerničke zajednice sve više gube. Znak je to, a čini se da se to mora ustvrditi, jednostavno manjka zrelosti, a i elementarne ljudskosti u odnosima koje ljudi izgrađuju.

Nakon što je uputio na prvi korak, tj. važnost osobnoga susreta s osobom koja griješi, evanđelist ide korak dalje. U drugom koraku važno je pozvati i drugu braću te zajednički nastojati upozoriti na pogrješke brata koji griješi. No i sada, kao i u prvom koraku, važno će biti slušati. Zajednički se osluškivati, a ne tek nastojati dokazati tko je u pravu. I drugi će korak pretpostavljati zrelost, i to uvijek s obiju strana. S jedne strane tu je osoba koja griješi te želi spoznati narav svojih pogrješaka, a s druge strane tu su oni koji bratski i u ljubavi, iskreno i pošteno, žele istaknuti važnost izmjene životnih praksa koje ni osobi ni zajednici ne čine dobro.

Moliti je stoga ove nedjelje kako bi se vjernici sve više učili iskrenosti življenja svoje vjere i izgradnji autentičnih i bratskih međuljudskih odnosa. Jer učeći se takvomu kršćanstvu, dani im postaju sve radosniji, a zajednice vjernika bivaju mjesta istinskoga kršćanskoga bratstva i zajedništva

Treći korak u prakticiranju bratske korekcije bit će iznošenje problema pred zajednicu Crkve, ali tek nakon što se osobno komuniciralo s pojedincem, a potom i u manjem krugu svjedoka. I sada, kao i u prva dva koraka, temeljni smisao korekcije nije difamiranje ili prokazivanje pojedinca, nego iskrena korekcija koja će smjerati k promjeni života osobe nabolje. Cjelokupni će tako proces korekcije počivati prije svega na iskrenoj kršćanskoj ljubavi koja je kadra izmijeniti čovjeka. Tek će tada cjelokupni proces korigiranja brata u vjeri zadobiti puninu smisla.

Sve do sada rečeno o važnosti bratske korekcije počiva prije svega na volji da se istinski živi zajedništvo vjernika u Kristu. Život na zemlji tako je ništa drugo nego izgrađivanje tijela Kristova, i to na temelju povezanosti s njim i s braćom kojoj se pristupa u ljubavi ne bi li se prispjelo k nebeskoj stvarnosti. Kršćanin duboko vjeruje da sve što čini na zemlji ima odjeka u nebu. Iz toga se razloga i može govoriti o važnosti odgovornosti za braću na istom vjerničkom putu. To najzad i jest smisao zajednice vjernika. Ona nije tek gomila pojedinaca koji bi svatko za sebe živio svoje kršćanstvo, nego je sasvim suprotno – zajedništvo osoba koje se u iskrenosti cijeloga svojega bića stavljaju na raspolaganje drugomu, i to iz čiste i sebedarne ljubavi bez ikakve koristi.

Drugi dio evanđeoskoga odlomka iz Matejeva pera ne govori više o bratskoj korekciji, nego o zajedničkoj, odnosno bratskoj molitvi Bogu Ocu. Nakon što se brata korigiralo sada se s njim ulazi u zajedničku molitvu. Molitva će u drugom koraku pokazati istinitost bratske korekcije. Jer u molitvi se sada zajedno s bratom stavlja sve u ruke nebeskoga Oca. Smisao korekcije i jest bio vratiti pojedinca na put iskrenoga odnosa s Bogom s kojega je u jednom trenutku svojega života malo ipak odlutao. Tada sve nekako ponovno biva ljepše jer zajednica se istinski raduje što se brat koji je griješio vratio na put iskrena štovanja Boga, što ide na dobrobit cijele zajednice. Osim toga iskustvo onoga koji se vratio sa svojega lutalačkoga puta može biti itekako korisno zajednici vjernika jer pojedinac tada može iz prve ruke posvjedočiti o tome kako ga je Bog svojim Duhom koji je djelatan među vjernicima svakodnevno privodio k sebi te je spoznao veličinu svojih lutanja.

Moliti je stoga ove nedjelje kako bi se vjernici sve više učili iskrenosti življenja svoje vjere i izgradnji autentičnih i bratskih međuljudskih odnosa. Jer učeći se takvomu kršćanstvu, dani im postaju sve radosniji, a zajednice vjernika bivaju mjesta istinskoga kršćanskoga bratstva i zajedništva. A to se tada doista i osjeti.