Na cesti od Pule za Vodnjan nalazi se Galižana, nadžupa sv. Roka, koja graniči sa župama u Puli, Fažani i Loborici, a pripada Vodnjanskomu dekanatu. Nekadašnja župa bila je posvećena sv. Justu i utemeljena je 1197. godine. Crkva je ponovno posvećena 1670. s novim naslovnikom sv. Rokom i ovisnošću o Pulskoj biskupiji. Na tom području, kao ni u Vodnjanu, u 16./17. st. nije bilo epidemija te su se onamo preselili pulski biskupi, a stanovništvo je ostalo izvornoga romanskoga podrijetla.
Crkva sv. Roka izgrađena je 1634. na mjestu starije bogomolje. Nakon obnove 1879. blagoslovio ju je biskup Ivan Nepomuk Glavina (porečki i pulski biskup od 1878.). Na crkvi su obnove napravljene 1985. s novim krovom i 2007. s temeljitim uređenjem. Ona je jednobrodna s dvjema sakristijama i polukružnom suženom apsidom, u kojoj je u unutrašnjosti oltarni stol podignut za šest stuba, a glavni oltar za još tri. U crkvi je pet mramornih oltara, od kojih pokrajnji imaju drvene retable, a glavni veliko mramorno svetohranište, bočne kipove sv. Justa i Petra te sliku sv. Roka na začelnom zidu. Ostala četiri oltara posvećena su Blaženoj Djevici Mariji s njezinim kipom, sv. Antunu iz Padove s drvenim kipom iz 1715., Srcu Isusovu s dvama pokrajnjim kipovima i sv. Petru i Pavlu. Na pjevalištu su orgulje iz 19. st. U lađi i u svetištu nalaze se ravni oslikani stropovi. Na plošnom je pročelju iznad ulaza ugrađen reljef iz 6. st. Nedaleko od crkve odijeljeni je zvonik s bifornim otvorima i dvama zvonima, s nadogradnjom g. 1867. na visinu od 36 m.
Na galižanskom području, kao i u cijeloj južnoj Istri, djelovale su prve kršćanske zajednice te se iz toga vremena sačuvalo šest naslovnika vezanih uz ranokršćansko-bizantske crkve. Kasniji glagoljski natpisi svjedoče o glagoljskim župama. Naziv mjesta potječe iz rimskih vremena i nastao je od imena neke veleposjedničke obitelji.
