Družbu sestara Služavaka Maloga Isusa utemeljio je prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler 24. listopada 1890. u Sarajevu. Od vremena preseljenja Vrhovne uprave iz Bosne u Zagreb, a nakon što su ih prognale komunističke vlasti g. 1945. (jedna je sestra ubijena u Jazovki, a tri su bile osuđene na zatvor), družba djeluje pastoralnim radom u dvanaest hrvatskih župa. U samoborskoj Gajevoj ulici broj 16, na poklonjenu imanju s kućom Ivana Levičara, od g. 1934. nalazi se kapela sv. Ivana Krstitelja uz sestrinski samostan. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer blagoslovio ju je 2. studenoga 1934. Crkvica je obnovljena i uređena s novim oltarom i tri vitraja g. 1990. Na začelnom zidu iza oltara postavljeno je drveno svetohranište, raspelo s korpusom Krista i kip sv. Ivana Krstitelja. Tri vitraja na bočnoj ulaznoj strani posvećena su Blaženoj Djevici Mariji, Srcu Isusovu i naslovnomu svetcu. Na suprotnom zidu nalaze se kipovi Maloga Isusa, Fatimske Gospe i sv. Josipa. Ispod pjevališta, koje se uzdiže na stupovima u prednjem dijelu crkve, nalazi se kiparska kompozicija »pieta«. Strop je poluobao, a učvršćuju ga traveji oslonjeni na zidne lezene. Na pročelju iznad ulaznih vrata s lučnim završetkom i na južnoj bočnoj strani crkve probijeni su okrugli prozori ostakljeni vitrajima. Južnu stranu crkve zatvara zid dvorišta u kojem sestre imaju dječji vrtić »Cvjetnjak«.
Karizma družbe od Stadlerova je vremena briga za siromašne, bijedne, bolesne i stare te briga za jasličku i vrtićku djecu. Njihova se aktivnost obznanjuje kroz tiskovine koje izdaju pod naslovima »Prijatelj malenih«, »U službi Maloga Isusa« i »Vjesnik Družbe«. Blažena Djevica Marija, sv. Josip, sv. Ana i arkanđeo Rafael zaštitnici su družbe.
Mise su svakoga dana u 7 sati. Proštenje je na blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja.