Nema nikakve sumnje da je posvojenje djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi velikodušna i hrabra gesta za svaku obitelj koja se na to odluči. No ona ne dolazi bez rizika. »Većina posvojene djece trebat će se, prije ili kasnije, suočiti s činjenicom da su nekada bila odbačena. Neka će se djeca nositi s prazninama u sjećanjima iz djetinjstva. Gotovo sva ona nose rane razdvajanja – nešto što se, premda često zakopano, može pojaviti s vremena na vrijeme, ponekad i bez upozorenja«, napominju iz »Obitelji i medija«.
No nije na tu borbu pozvana samo obitelj koja dijete posvaja, nego i šira zajednica kojoj takva djeca pripadaju, podsjećaju iz »Obitelji i medija«. To se ne odnosi samo na državne i socijalne institucije. Talijanska psihologinja Sara Petoletti, pišu iz »Obitelji i medija«, iz svoje je stručne prakse shvatila da djeci i ljudima koji su odrastali kao posvojeni u drugim obiteljima može pomoći povezivanje s ljudima koji su imali slično iskustvo. »Za nekoga tko je posvojen može biti plodonosno vidjeti kako su se drugi nosili s nekim teškoćama, pa i ljutnjom, nakon što su spoznali da nisu bili oduvijek prihvaćeni«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«.
S tim je pobudama, zajedno s još jednom suautoricom, psihologinja Petoletti napisala knjigu »Adottato anche tu? Allora siamo in due! … o forse piu!« (hrv. »I ti si posvojen? Onda nas je dvoje! A možda i više!«) 2016. godine. Knjiga opisuje životne putove poznatih ljudi – glumaca, športaša, izumitelja… – koji su također kao djeca posvojeni i uspjeli su se razviti u zdrave i izgrađene pojedince. »Upoznavanje sa životnim pričama koje su i različite i slične može pomoći u prihvaćanju ideje da snažne i trajne obiteljske veze ne moraju biti uvijek zasnovane isključivo na krvnom srodstvu«, napominju iz »Obitelji i medija«.
Oko 3000 djece u Hrvatskoj
